EsejiProzori"Događaj u Raši" - Nek nam živi, živi rad

“Događaj u Raši” – Nek nam živi, živi rad

|

Rad je temeljno ljudsko pravo, ali i jedan od ključnih elemenata socijalne i ekonomske represije. U visokom su kapitalizmu fizički radnici većinski otuđeni od svog rada – on za njih predstavlja tek mukotrpan način dolska do novca, dok su sve ostale vrijednosti koje rad može pružiti pojedincu, iz njega kirurški odstranjene. Simbolički kapital iz obavljanja nekog posla prisutan je u zanimanjima za koja je potrebna stručnost, dok se manualni radnici ne mogu nadati nekom drugom smislu osim onog osiguravanja minimalne nadnice. Dokumentarni dragulj “Događaj u Raši” (Jadran film, 1950.) jednog od najplodnijih dokumentarista hrvatskog filma Rudolfa Sremca (Vinkovci, 18.8.1909. – Zagreb, 16.12.1999.), može nam iz današnje perspektive poslužiti kao svojevrsni vremenski stroj. S njime imamo mogućnost transportirati se u prošlost, vrijeme kad je mukotrpan fizički rad, čak i onaj najteži – rudarski, sa sobom nosio dodatne vrijednosti poput ponosa, nade i samopoštovanja za radnika udarnika.

Sremčev film prikazuje uspješan pokušaj rudara brigade “Bratstvo i jedinstvo”, poznate i kao “Bičićeva brigada”, da u rudniku smještenom u istarskom mjestu Raši obore rekord u iskopu ugljena, koristeći metodu voditelja brigade Antuna Bičića. Glas naratora Stjepana Jakševca upoznaje nas s uspješnim radom rudara, povezujući rudarske uspjehe s uspjesima socijalističkog društva. On nam približava pokušaje obaranja rekorda iskopa ugljena u jednom danu i prepreke u ostvarenju tog nauma, uključujući privremeni nestanak struje i komprimiranog zraka te spori protok vagona. Rekord je u konačnici oboren – 632 tone ugljena, dok govornik na svečanosti slavi uspjeh rudara kao dio uspjeha socijalističke ekonomije i društva. Snimatelj Viktor Farago donosi snimke rudarskog okna i interijer rudnika u kojem rudari buše i neprestano prolaze vagoneti, a prikazane su i zanimljive vizure grad Raše u kojem je svoj obol ostavila atraktivna Musolinijeva arhitektura. Raša je, naime, najmlađi grad u Istri, izgrađen u samo 547 dana zbog potreba rudnika ugljena, kao jedan od niza novoizgrađenih gradova u doba fašističke uprave. Gotovo nadrealno djeluju snimke rudara koji buše, dok Antun Bičić obilazi radilište, a udarnik Antun Griparić strojem probija spojni hodnik. Veliki preokret nastupa u trenutku iznenadnog nestanka struje, pa rudari ručno kopaju i utrpavaju ugljen u vagone kako bi na kraju uspješno ostvarili svoj naum. Na kraju slijedi svečanost s govornicima, dok rudari pobjedonosno izlaze iz rudnika, a vagoni ugljena idu prema luci Bršici u raškom zaljevu gdje bivaju utovareni na brodove.

“Događaj u Raši” je ostvaren klasičnim igranofilmskim izlaganjem, gdje se napetost gradi kroz suočavanje protagonista s izazovima u ostvarenju svog herojskog plana. Uz pomoć prizora rekonstrukcije rudarskog pothvata te napetom naracijom, uspostavlja se cjelina smještena na pola puta između dokumentarnog i igranog, ostvarujući pravi balans ovih elemenata. Prikaz želje za obaranjem rekorda uklopljen je u narativ o želji da radnik doprinese kolektivnoj ideji boljeg i sretnijeg društva, pa se u naraciji na početku i kraju filma uspjeh rudara povezuje s uspjesima izgradnje društva u cjelini. Film Rudolfa Sremca prvenstveno slavi radnika, prikazujući ga kao entuzijastičnog i optimističnog sudionika sveukupnih društvenih promjena koje će mu donijeti boljitak; ne samo materijalni, već i vrijednosni, kao i priliku da golim rukama za sebe i svoju zajednicu gradi budućnost koja pripada svima, a ne samo njima.

“Događaj u Raši”

  • Scenarij i režija: Rudolf Sremec
  • Snimatelj: Viktor Farago
  • Montaža: Jelka Sakoman
  • Glazba: Milo Cipra
  • Produkcija: Jadran film
  • Godina proizvodnje: 1950.
  • Trajanje: 33 minute

Povezani tekstovi

Dokumentarno u igranom, igrano u u dokumentarnom: “Živa istina” i “Timon” (III)

Posljednji esej iz serijala "Dokumentarno u igranom, igrano u u dokumentarnom" i treći tekst o filmovima "Živa istina" i "Timon".

Dokumentarno u igranom, igrano u u dokumentarnom: “Živa istina” i “Timon” (II)

Nastavak eseja "Dokumentarno u igranom igrano u dokumentarnom", odnosno o filmovima "Živa istina" i "Timon" redatelja Tomislava Radića.

Dokumentarno u igranom, igrano u dokumentarnom: “Živa istina” i “Timon”

Tomislav Radić je i u većinu svojih nedokumentarnih filmskih djela unio snažan utisak dokumentarističke uvjerljivosti.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.