“Događaj u Raši” – Nek nam živi, živi rad

Rad je temeljno ljudsko pravo, ali i jedan od ključnih elemenata socijalne i ekonomske represije. U visokom su kapitalizmu fizički radnici većinski otuđeni od svog rada – on za njih predstavlja tek mukotrpan način dolska do novca, dok su sve ostale vrijednosti koje rad može pružiti pojedincu, iz njega kirurški odstranjene. Simbolički kapital iz obavljanja nekog posla prisutan je u zanimanjima za koja je potrebna stručnost, dok se manualni radnici ne mogu nadati nekom drugom smislu osim onog osiguravanja minimalne nadnice. Dokumentarni dragulj “Događaj u Raši” (Jadran film, 1950.) jednog od najplodnijih dokumentarista hrvatskog filma Rudolfa Sremca (Vinkovci, 18.8.1909. – Zagreb, 16.12.1999.), može nam iz današnje perspektive poslužiti kao svojevrsni vremenski stroj. S njime imamo mogućnost transportirati se u prošlost, vrijeme kad je mukotrpan fizički rad, čak i onaj najteži – rudarski, sa sobom nosio dodatne vrijednosti poput ponosa, nade i samopoštovanja za radnika udarnika.

Sremčev film prikazuje uspješan pokušaj rudara brigade “Bratstvo i jedinstvo”, poznate i kao “Bičićeva brigada”, da u rudniku smještenom u istarskom mjestu Raši obore rekord u iskopu ugljena, koristeći metodu voditelja brigade Antuna Bičića. Glas naratora Stjepana Jakševca upoznaje nas s uspješnim radom rudara, povezujući rudarske uspjehe s uspjesima socijalističkog društva. On nam približava pokušaje obaranja rekorda iskopa ugljena u jednom danu i prepreke u ostvarenju tog nauma, uključujući privremeni nestanak struje i komprimiranog zraka te spori protok vagona. Rekord je u konačnici oboren – 632 tone ugljena, dok govornik na svečanosti slavi uspjeh rudara kao dio uspjeha socijalističke ekonomije i društva. Snimatelj Viktor Farago donosi snimke rudarskog okna i interijer rudnika u kojem rudari buše i neprestano prolaze vagoneti, a prikazane su i zanimljive vizure grad Raše u kojem je svoj obol ostavila atraktivna Musolinijeva arhitektura. Raša je, naime, najmlađi grad u Istri, izgrađen u samo 547 dana zbog potreba rudnika ugljena, kao jedan od niza novoizgrađenih gradova u doba fašističke uprave. Gotovo nadrealno djeluju snimke rudara koji buše, dok Antun Bičić obilazi radilište, a udarnik Antun Griparić strojem probija spojni hodnik. Veliki preokret nastupa u trenutku iznenadnog nestanka struje, pa rudari ručno kopaju i utrpavaju ugljen u vagone kako bi na kraju uspješno ostvarili svoj naum. Na kraju slijedi svečanost s govornicima, dok rudari pobjedonosno izlaze iz rudnika, a vagoni ugljena idu prema luci Bršici u raškom zaljevu gdje bivaju utovareni na brodove.

“Događaj u Raši” je ostvaren klasičnim igranofilmskim izlaganjem, gdje se napetost gradi kroz suočavanje protagonista s izazovima u ostvarenju svog herojskog plana. Uz pomoć prizora rekonstrukcije rudarskog pothvata te napetom naracijom, uspostavlja se cjelina smještena na pola puta između dokumentarnog i igranog, ostvarujući pravi balans ovih elemenata. Prikaz želje za obaranjem rekorda uklopljen je u narativ o želji da radnik doprinese kolektivnoj ideji boljeg i sretnijeg društva, pa se u naraciji na početku i kraju filma uspjeh rudara povezuje s uspjesima izgradnje društva u cjelini. Film Rudolfa Sremca prvenstveno slavi radnika, prikazujući ga kao entuzijastičnog i optimističnog sudionika sveukupnih društvenih promjena koje će mu donijeti boljitak; ne samo materijalni, već i vrijednosni, kao i priliku da golim rukama za sebe i svoju zajednicu gradi budućnost koja pripada svima, a ne samo njima.