Osvrti4. AJB DOC, dan prvi: Povratak na staro

4. AJB DOC, dan prvi: Povratak na staro

|

Iz Sarajeva za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Nakon dvije godine vratili smo se u Sarajevo. Amfiteatar Multimedijalnog centra Kovači bio je kulisa jučerašnjeg otvaranja 4. AJB DOC-a. Povratak živoj publici vodilja je Festivala, utoliko su se paralelne projekcije, uz navedenu, onu u centru grada, novotvorenom Cineplexxu, makar idejno obratile lokalnoj zajednici. Za razliku od nedavno završenog Sarajevo Film Festivala, AJB DOC još nije toliko etabliran u zajednici i građani ponekad nisu ni svjesni što se u gradu odvija. Ipak, odnos prema sugrađanima, između ostaloga činjenica da će filmovi iz natjecateljskog programa biti prikazani na TV kanalu Al Jazeera Balkans, čini distinkciju u odnosu na ostale festivale, a želje ili sugestije publike postavlja u prvi plan.

Utoliko je obraćanje direktora AJB DOC-a Edhema Foče inspirativno, kao što navodi u programskoj knjižici: “Previše smo se otuđili jedni od drugih i to maskiramo prividnom bliskošću, koja je, zapravo, virtualna i nestvarna i bazira se na iskrivljenoj realnosti koju stvaraju društvene mreže.”

Nasuprot naučenim ponašanjima, kino nam je vratilo ona izgubljena. AJB DOC se kao i svake godine bazira oko jedne teme, ove je to godine Izazov – u sadržajnom, produkcijskom, na kraju i gledateljskom smislu. Stare je navike potrebno vratiti. A da to bude što efikasnije, potaknuo nas je prvi film iz natjecateljskog programa, “Faith and Branko” (2020) irske redateljice Catherine Harte. Gradeći film na komičnim momentima, dokumentarac gotovo da zaobilazi tragiku marginaliziranih balkanskih zajednica, a da bi na kraju prevladao moment samoostvarenja, širim uvjetima usprkos. Glavni protagonisti, naslovni Faith i Branko, posjetili su Festival i nakon filma još nas više, na radost publike, uveli u svijet muzike i nedovršenih jezika, kad jezični izraz posustaje pred muzičkom ekspresijom.

Osim projekcije natjecateljskog programa, jučerašnji je dan gledateljima donio film, iz sad već stalnog programa “Last Minute Cinema”, koji za razliku od filmova minutažno prilagođenih televizijskom formatu, nudi dugometražne dokumentarce aktualne tematike. Jučer je to bilo film “Radio Silence” (2019) meksičke autorice Juliane Fanjul o tankoj granici neovisnog novinarstva i političkih pritisaka. Za uvjete naših društava itekako značajno.

AJB DOC danas nastavlja s projekcijama, a prošlogodišnje online izdanje ostat će u sjećanju zbog novouspostavljenog programa za mlade dokumentariste, snimanja mobitelima, iz čega se oformio program “Smart Doc”. Ostaje vidjeti do koje mjere vrijedi sve češće spominjana maksima danas svatko može snimiti film. Je li to dovoljno?

Povezani tekstovi

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)

Četvrti nastavak tematskog bloka "Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)", o ponudi dokumentaraca sa streaming platformi.

Filmski festival Doc Edge: Dvadeset godina dokumentarnog filma na Novom Zelandu

Ove je godine Filmski festival Doc Edge proslavio svoju dvadesetu godišnjicu, a tijekom desetljeća postao je i kvalifikacijski film za nagradu Oscar.

23. Tabor New Frame Film Festival: Nespokoj po kontinentima

U tri natjecateljska programa 23. Tabor New Frame Festivala, održanog 4. i 5. srpnja, prikazano je 49 filmova svih rodova iz 32 zemlje.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.