IntervjuiRenata Lučić: "'Godina prođe, dan nikako' nije tek priča o fenomenu iseljavanja"

Renata Lučić: “‘Godina prođe, dan nikako’ nije tek priča o fenomenu iseljavanja”

|

Hrvatska autorica Renata Lučić nedavno je na uglednom radioničarskom programu Ex Oriente Film osvojila Nagradu Fine Cut. Riječ je o dokumentarnom projektu u razvoju – “Godina prođe, dan nikako”, koji nastaje u produkciji zagrebačkog Wolfgang&Dollyja. Budući dokumentarac – inače redateljičin dugometražni filmski prvijenac – prati Renatinog oca Tomislava i njegovog najboljeg prijatelja Josu, koje su supruge napustile otišavši raditi u Austriju i Njemačku. Detalje donosimo u recima ispod, pa dok konačni dokumentarac ne bude završen, upitali smo pokoje pitanje redateljicu Renatu Lučić.

“Ideja za ovaj film sigurno je potekla iz mog prethodnog filma ‘Kol’ko god nas noge nose’ pa mogu reći da je ovo i njegov svojevrsni nastavak”, govori autorica i nastavlja: “Mislim da je većini redatelja rodno mjesto i obitelj neiscrpan izvor ideja. Kroz ovaj portret mog rodnog mjesta i povratak u njega, htjela bih pronaći odgovore na neka pitanja koja me i danas proganjaju. Želja mi je također na neki način i posvetiti film tim ljudima i krajoliku. Jer, koliko god ne volim svoj rodni kraj i ne razumijem tamošnji mentalitet, ipak osjećam vječnu zahvalnost prema njemu i ljudima koji su me odgojili”.

Možemo li doznati nešto detaljnije o samoj radnji?

“U filmu posjećujem svog oca Tomislava koji živi u selu na istoku Slavonije. To je selo koje su žene napustile – sve su otišle trbuhom za kruhom u Njemačku i Austriju. Tako je i mog tatu napustila mama nakon nekoliko godina rada u inozemstvu. Njega pratim u dnevnim rutinama koje dijeli sa svojim najboljim prijateljem Josom, a njih dvojica svaki dan provode skupa na obali rijeke Save ili u najbližem gradiću – Brčkom. Kroz opservaciju, ali i interakciju s njima pokušavam doći do nekih odgovora koje me proganjaju cijeli život. Želja mi je i pronaći odgovor na pitanje zašto žene odlaze otamo? Ovo je film o fenomenu iseljavanja ženskog stanovništva iz siromašnih dijelova zemlje. I dosta država Jugoistočne Europe ima isti problem. Postoji i dobar broj filmova o tom fenomenu, ali ovaj dokumentarac je poseban po svojoj osobnoj poveznici i iskustvu redateljice, ujedno i protagonistice filma”, jasna je Renata.

Film je trenutno u ranoj fazi produkcije…

“U prosincu smo dobili HAVC-ova sredstva za produkciju filma. Trenutno smo tako u prvoj fazi produkcije, ali ponosno možemo reći da smo jako dobar dio materijala snimili u pretprodukcijskoj fazi. Od Božića smo u intenzivnim snimanjima i radu na filmu. Osim snimanja tu je i Ex Oriente na kojem smo intenzivno radili sa snimljenim materijalom i kroz feedback oblikovali samu priču. Zasigurno ćemo biti u fazi produkcije još ove godine, a onda krajem ove ili početkom sljedeće godine krećemo s postprodukcijom. Dobar dio montaže odrađujemo paralelno za vrijeme snimanja, što će uvelike olakšati samu finalizaciju filma”, govori nam Renata Lučić.

Sudjelovanje na uglednom Ex Oriente Filmu zasigurno je donijelo cijeli niz pozitivnih stvari za budući dokumentarac?

“Bilo je jako intenzivno, ali i korisno: od gledanja materijala, konzultacija, rada na traileru, pripreme pitcha pa do samog pitcha. Strašno je zanimljivo dobivati feedback od nekoga s drugog kraja svijeta; od osobe koja ne razumije mentalitet balkanskih zemalja niti ovdašnje probleme. Sve to je bilo korisno za projekt. Upravo smo kroz te komentare ispolirali cijelu priču i njen smjer, ali i takvoj lokalnoj priči dali dašak međunarodne vrijednosti. To sada nije tek priča o fenomenu iseljavanja, već i ona o odnosu oca i kćeri, dva prijatelja, ljubavi, ali i priča o usamljenosti i odsutnosti. Bila je velika privilegija imati tako velike mentore te pokazati svoj projekt; raspravljati o njemu s nekim svojim dragim redateljem, za kojeg nisi ni sanjao da bi mogao dobiti takvu priliku. Posebno je lijepo kad upravo od takvih redatelja dobiješ dobar feedback. Jedino je šteta zbog održavanja radionice online putem, pa nismo imali priliku međusobno se upoznati, od sudionika do mentora. No, bilo je zanimljivo iskustvo proći online kroz cijeli proces”, otkriva svoje pozitivne dojmove redateljica Renata Lučić.

Projekt trenutno još nema u potpunosti zatvorenu financijsku konstrukciju, prema procjeni autorice nedostaje nekih tridesetak posto. Ovaj dio planira se riješiti s međunarodnim koprodukcijskim partnerima. Premijera novog filma Renate Lučić trebala bi biti održana sljedeće godine, ovisno o festivalu na kojem će ciljati svjetsko porinuće.

Povezani tekstovi

Poznat program 23. Liburnia Film Festivala

Ovogodišnji, 23. Liburnia Film Festival, održava se od 26. do 30. kolovoza na nekoliko lokacija u Opatiji.

“Funk YU” – Nedostupna singlica pod bljeskom disko-kugle

"Funk YU" (2024) redatelja Franka Dujmića, osim tematskim sadržajem, osvaja i kao privlačan slikovno-zvučni sustav.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.