Zimski san barem što se tiče intervjua na Dokumentarnom, odlučili smo napokon prekinuti razgovorom s Lidijom Špegar koje se vjerojatno sjećate po izvrsnom dokumentarcu “Kamo idemo” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2017.). E, pa Lidija trenutno sprema svoj novi dokumentarni film pod nazivom “Underground top lista”, koji će se baviti glazbom u kontekstu sprovoda. Film nastaje u produkciji Factuma (producent Nenad Puhovski), direktor fotografije je Marinko Marinkić, snimatelj zvuka Viktor Grabar, a montažerka Iva Ivan. Više o svemu zna, naravno – Lidija Špegar.
“U mlađoj dobi imala sam prilike prisustvovati većem broju sprovoda članova bliže obitelji. Na većini tih ispraćaja izvodila se glazba. Iz mojeg iskustva dobro sam se držala do prvih nota, a poslije njih većina nas se raspadne“, otvara naš razgovor Lidija i nastavlja: “Oduvijek me zanimalo zašto si to radimo i kad si već to radimo zašto baš odabiremo određenu vrstu glazbe ili pjesmu. Također, kad se smrt u obitelji počela događati ljudima u mojoj okolini, po broju poziva shvatila sam da se oni s njom ne znaju nositi. Bez obzira što je riječ o odraslim ljudima. Smrt je tabu tema, skrivaju je od nas ili se pravimo da taj dan neće nikada doći. Trpamo je pod tepih. Kad stigne, patimo više nego što bi to bio slučaj da ju tretiramo kao normalnu sastavnicu života. Dugo sam imala želju kroz film pokrenuti razgovor o smrti. U razgovoru s producentom Nenadom Puhovskim, došli smo do zaključka da je glazba možda i najnježniji način za otvaranje tog dijaloga.”
O čemu, dakle, konkretno govori “Underground top lista”?
“Glazba je važan dio svečanosti u našim životima, i radosnih i tužnih. Ona nas prati od rođenja do smrti. Kod rođenja ne biramo repertoar, ali ga za svoj odlazak itekako možemo naručiti. Sve češće se na ispraćajima biraju domaći hitovi. Prateći različite glazbenike i ožalošćene na području cijele Hrvatske, film prikazuje raznolikost sprovoda u religijskom i obrednom smislu, fokusirajući se pritom na glazbu kao dominantu, kao glavni lik koji priča svoju priču. Prikazujući glazbu u ovom kontekstu, zanimljivo je i njeno djelovanje na glazbenike koji, bez obzira na činjenicu da im je sviranje na sprovodima dio poslovne svakodnevice, ipak nisu do kraja imuni na moć glazbe. Rodbina i prijatelji, kao važna karika u organizaciji sprovoda, ključni su faktor u formiranju pogrebnog glazbenog repertoara. Postoje li pri izboru glazbe neki obrasci? Biraju li pjesme koje sami žele čuti, one kojima misle da bi ugodili pokojniku ili imaju već gotovu narudžbu od umrloga? Imaju li utjecaja neki postojeći pogrebni trendovi? Pomažu li im u tome glazbenici? Kako izgleda kada se biraju lake note za teške emocije? Ovo su neka od pitanja koja tematizira film”, pojašnjava nam Lidija glavne smjernice svog novog dokumentarnog ostvarenja.
Dokumentarac je još uvijek u fazi produkcije, a popratnih izazova svakako ne nedostaje…
“Krenuli smo snimati u otežanim uvjetima jer su mjere Stožera civilne zaštite RH nalagale ograničenje broja ljudi na posljednjem ispraćaju. Već je u tom početnom razdoblju bilo teško dobiti dozvolu za snimanje jer je obitelj zbog ograničenja broja prisutnih bila nerijetko prisiljena birati između vlastite rodbine i filmske ekipe. Unatoč zahtjevnom razdoblju, uspjeli smo nešto snimiti. Nove mjere od 28. studenog 2020. godine kažu da na pogrebima, posljednjim ispraćajima i polaganjima urni može biti prisutno najviše 25 osoba, sućut ožalošćenima ne smije se izražavati bliskim kontaktom, a uprave groblja obvezne su nadzirati pridržavanje protuepidemijskih mjera. Uz to nalaže se obustava održavanja svih amaterskih kulturno-umjetničkih izvedbi, programa, manifestacija te proba amaterskih sastava, družina i zborova, uključujući crkvene zborove. Zbog ograničenja broja prisutnih obitelj se često odlučivala izostaviti glazbu na ispraćaju kako bi imali dovoljan broj mjesta za ožalošćenu rodbinu. U tom kontekstu naše prisustvo postaje gotovo pa nemoguće. Nadam se da su sada ti izazovi iza nas te da ćemo s popuštanjem mjera moći nastaviti sa snimanjem, čemu se neizmjerno veselim”, ističe redateljica.
Premijera dokumentarnog filma “Underground top lista” još nije na vidiku; i financijska konstrukcija polako se slaže. Korona je, bogme, sve poremetila, ali Lidija i ostatak filmske ekipe ne odustaju od zadanog plana.
“O financijama je teško govoriti u ovim izazovnim vremenima. Dobili smo potporu HAVC-a. Kultura je osjetila jako puno udaraca, ali mi smo optimisti. Moj producent Nenad Puhovski, izvršna producentica Neda Frank te ostali članovi Factumove produkcije koji su uvijek spremni pomoći, kao i sjajna filmska ekipa (Marinko Marinkić, Viktor Grabar, Iva Ivan, Mateja Ilijašev, Tin Ostošić) daju mi vjetar u leđa i snagu prebroditi izazove koje nameću današnja vremena. Iz tih razloga i puno ljubavi koju ulažem u svoj rad, vjerujem da ćemo napraviti dobar film”, završava naš kratki razgovor Lidija Špegar.