IntervjuiLidija Špegar: "Glazba je najnježniji način za otvaranje dijaloga o smrti"

Lidija Špegar: “Glazba je najnježniji način za otvaranje dijaloga o smrti”

|

Zimski san barem što se tiče intervjua na Dokumentarnom, odlučili smo napokon prekinuti razgovorom s Lidijom Špegar koje se vjerojatno sjećate po izvrsnom dokumentarcu “Kamo idemo” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2017.). E, pa Lidija trenutno sprema svoj novi dokumentarni film pod nazivom “Underground top lista”, koji će se baviti glazbom u kontekstu sprovoda. Film nastaje u produkciji Factuma (producent Nenad Puhovski), direktor fotografije je Marinko Marinkić, snimatelj zvuka Viktor Grabar, a montažerka Iva Ivan. Više o svemu zna, naravno – Lidija Špegar.

“U mlađoj dobi imala sam prilike prisustvovati većem broju sprovoda članova bliže obitelji. Na većini tih ispraćaja izvodila se glazba. Iz mojeg iskustva dobro sam se držala do prvih nota, a poslije njih većina nas se raspadne“, otvara naš razgovor Lidija i nastavlja: “Oduvijek me zanimalo zašto si to radimo i kad si već to radimo zašto baš odabiremo određenu vrstu glazbe ili pjesmu. Također, kad se smrt u obitelji počela događati ljudima u mojoj okolini, po broju poziva shvatila sam da se oni s njom ne znaju nositi. Bez obzira što je riječ o odraslim ljudima. Smrt je tabu tema, skrivaju je od nas ili se pravimo da taj dan neće nikada doći. Trpamo je pod tepih. Kad stigne, patimo više nego što bi to bio slučaj da ju tretiramo kao normalnu sastavnicu života. Dugo sam imala želju kroz film pokrenuti razgovor o smrti. U razgovoru s producentom Nenadom Puhovskim, došli smo do zaključka da je glazba možda i najnježniji način za otvaranje tog dijaloga.”

O čemu, dakle, konkretno govori “Underground top lista”?

“Glazba je važan dio svečanosti u našim životima, i radosnih i tužnih. Ona nas prati od rođenja do smrti. Kod rođenja ne biramo repertoar, ali ga za svoj odlazak itekako možemo naručiti. Sve češće se na ispraćajima biraju domaći hitovi. Prateći različite glazbenike i ožalošćene na području cijele Hrvatske, film prikazuje raznolikost sprovoda u religijskom i obrednom smislu, fokusirajući se pritom na glazbu kao dominantu, kao glavni lik koji priča svoju priču. Prikazujući glazbu u ovom kontekstu, zanimljivo je i njeno djelovanje na glazbenike koji, bez obzira na činjenicu da im je sviranje na sprovodima dio poslovne svakodnevice, ipak nisu do kraja imuni na moć glazbe. Rodbina i prijatelji, kao važna karika u organizaciji sprovoda, ključni su faktor u formiranju pogrebnog glazbenog repertoara. Postoje li pri izboru glazbe neki obrasci? Biraju li pjesme koje sami žele čuti, one kojima misle da bi ugodili pokojniku ili imaju već gotovu narudžbu od umrloga? Imaju li utjecaja neki postojeći pogrebni trendovi? Pomažu li im u tome glazbenici? Kako izgleda kada se biraju lake note za teške emocije? Ovo su neka od pitanja koja tematizira film”, pojašnjava nam Lidija glavne smjernice svog novog dokumentarnog ostvarenja.

Dokumentarac je još uvijek u fazi produkcije, a popratnih izazova svakako ne nedostaje…

“Krenuli smo snimati u otežanim uvjetima jer su mjere Stožera civilne zaštite RH nalagale ograničenje broja ljudi na posljednjem ispraćaju. Već je u tom početnom razdoblju bilo teško dobiti dozvolu za snimanje jer je obitelj zbog ograničenja broja prisutnih bila nerijetko prisiljena birati između vlastite rodbine i filmske ekipe. Unatoč zahtjevnom razdoblju, uspjeli smo nešto snimiti. Nove mjere od 28. studenog 2020. godine kažu da na pogrebima, posljednjim ispraćajima i polaganjima urni može biti prisutno najviše 25 osoba, sućut ožalošćenima ne smije se izražavati bliskim kontaktom, a uprave groblja obvezne su nadzirati pridržavanje protuepidemijskih mjera. Uz to nalaže se obustava održavanja svih amaterskih kulturno-umjetničkih izvedbi, programa, manifestacija te proba amaterskih sastava, družina i zborova, uključujući crkvene zborove. Zbog ograničenja broja prisutnih obitelj se često odlučivala izostaviti glazbu na ispraćaju kako bi imali dovoljan broj mjesta za ožalošćenu rodbinu. U tom kontekstu naše prisustvo postaje gotovo pa nemoguće. Nadam se da su sada ti izazovi iza nas te da ćemo s popuštanjem mjera moći nastaviti sa snimanjem, čemu se neizmjerno veselim”, ističe redateljica.

Premijera dokumentarnog filma “Underground top lista” još nije na vidiku; i financijska konstrukcija polako se slaže. Korona je, bogme, sve poremetila, ali Lidija i ostatak filmske ekipe ne odustaju od zadanog plana.

“O financijama je teško govoriti u ovim izazovnim vremenima. Dobili smo potporu HAVC-a. Kultura je osjetila jako puno udaraca, ali mi smo optimisti. Moj producent Nenad Puhovski, izvršna producentica Neda Frank te ostali članovi Factumove produkcije koji su uvijek spremni pomoći, kao i sjajna filmska ekipa (Marinko Marinkić, Viktor Grabar, Iva Ivan, Mateja Ilijašev, Tin Ostošić) daju mi vjetar u leđa i snagu prebroditi izazove koje nameću današnja vremena. Iz tih razloga i puno ljubavi koju ulažem u svoj rad, vjerujem da ćemo napraviti dobar film”, završava naš kratki razgovor Lidija Špegar.

Povezani tekstovi

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

22. ZagrebDox: “Nije na prodaju” – Ruglo suvremenog života

Od svog rugla kojemu u filmu "Nije na prodaju" možemo svjedočiti, možda najgorči okus ostavlja upravo dokidanje javnih zelenih površina.

Zlatna golubica 68. DOK Leipziga “Mirotvorcu” Ivana Ramljaka!

Hrvatski dokumentarni film "Mirotvorac" (Factum, 2025.) Ivana Ramljaka osvojio je Zlatnu golubicu 68. DOK Leipziga.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

73. Pulski filmski festival: Srđanu Kovačeviću Zlatna arena za najbolju režiju

Svečana dodjela nagrada 73. Pulskog filmskog festivala održala se sinoć u Istarskom narodnom kazalištu uz bogat popratni program.

73. Pulski filmski festival: “Yugo ide u Ameriku” – Balkan u Americi

U konačnici, Grujić i Borković u filmu "Yugo ide u Ameriku" zapravo ne rekonstruiraju povijest Yuga u Americi, nego tvore popkulturni kolaž...

Ivanu Ramljaku dodijeljena ovogodišnja Nagrada “Vedran Šamanović”

Sedamnaesta nagrada "Vedran Šamanović" dodijeljena je Ivanu Ramljaku, autoru kratkog dokumentarno-eksperimentalnog filma "Pozdrav iz Sekretarijata".

“Daleko od Vijetnama” – Resnais, zadnji put

Krajem 1950-ih službeno je završilo razdoblje snimanja dokumentarnih filmova redatelja Alaina Resnaisa.

24. Tabor New Frame Film Festival: Hrvatski filmovi – zahtjev eksperimenta i ugoda klasike

U tri natjecateljska programa 24. Tabor New Frame Film Festivala prikazano je devet dokumentaraca, od čega pet hrvatskih.

Kylie Minogue, Questlove i nova ljubav prema arhivi

U dobu ekrana i 4K videa, ne čudi da su 16mm vrpca koncertne arhive, kućni video s kamkordera ili stari negativi iz kutije za cipele gurnute na tavan, ujedno i egzotični vizualni začin analogne povijesti kod mlađih generacija prikovanih za streaming servise.

Popularna etnografija Libanona

"Voliš li me" (2025) Lane Daher pokazuje da popularna kultura može biti jedan od najbogatijih izvora suvremene etnografije.

“Snajka: Dnevnik očekivanja” u parku Kuće halubajskega zvončara

U sklopu programa "Slučajno kino", u četvrtak, 16. srpnja u 21 sat, bit će prikazan film "Snajka: Dnevnik očekivanja".

Maccamanija

U posljednje vrijeme izašla su dva dokumentarna filma o Paulu McCartneyju te jedan o Beatlesima.

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox

Nakon deset izdanja gasi se Shpeena Dox, festival dokumentarnog filma koji je od 2015. godine dovodio dokumentarni sadržaj u Labin.