24. Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi (27.10. – 8.11.) ove je godine, prateći trenutni nepovoljni trend rasta broja zaraženih od koronavirusa u svijetu, bio primoran premjestiti svoje aktivnosti na online format, no novonastala situacija nipošto nije utjecala na samu kvalitetu programa i tradicionalnu dobru organiziranost festivalskog tima. U ovogodišnjem bogatom programu imali smo priliku pogledati desetke naslova suvremene svjetske dokumentaristike, kao i brojne kurirane programe s fokusom na povijest određene nacionalne kinematografije, primjerice “Transparent Landscape – South Korea” ili “Conference Fascinations – Poland block”. Osim navedenih programa i filmova u redovnoj konkurenciji, organizirane su brojne radionice, razgovori i seminari s autorima, producentima i filmskim kritičarima, prvenstveno namijenjene mladim i nadolazećim autoricama i autorima.
Jedan od takvih seminara priređen je u suradnji s lokalnim češkim filmskim kritičarima te glavnim urednikom i dopisnicima časopisa Modern Times Review, pod nazivom “Media and Documentary”. Održano 28. i 29. listopada na dva jezika – češkom i engleskom – četrnaesto izdanja seminara privuklo je na desetke studenata filmskih akademija, novinarstva i humanistike, kao i etabliranije mlade stručnjake u navedenim područjima kako bi raspravili o različitim pristupima kreativnog pisanju o dokumentarnom filmu te, kao finalni rad, producirali recenziju, intervju ili esej o odabranom filmu/autoru u ovogodišnjoj festivalskoj konkurenciji.
Na seminaru namijenjenom za mađunarodnu publiku gostovalo je četvero filmskih kritičara časopisa Modern Times Review osnovanog prije četiri godine, no koji je već stekao prepoznatljivu poziciju u međunarodnoj filmskoj zajednici. Prvi predavač – Truls Lie iz Norveške, glavni urednik MTR-a, u uvodnom se predavanju osvrnuo na tematski fokus časopisa kao i na vrlo općenite smjernice pisanja filmskog osvrta u esejističkom stilu, koji i on sam preferira. Također, prema riječima Trulsa Liea, Modern Times Review se trudi svakim svojim objavljenim tekstom deklarirati važnost aktivističkog pristupa pisanju i analizi filma, pa su tako teme poput aktualnih političkih previranja, kao i teme ekologije i utjecaja tehnologije na suvremenu demokraciju, ključne u njihovom uredničkom i autorskom radu. O tradicionalno shvaćenoj filmskoj kritici u suvremenom dobu pričala je Melita Zajc (Slovenija), jedna od dopisnica MTR-a i predavačica na programu Medijskih komunikacija Mariborskog sveučilišta. Ključno pitanje i okosnica izlaganja bilo je možemo li uopće raspravljati o kvaliteti filma, ujedno misleći i na kvalitetu umjetničkog djela kao takvog, bez straha od poznate uzrečice “de gustibus non est disputandum”. Odgovor je jasan – da! – no, pitanje je kako raspravljati o filmu, odnosno kako kritički pisati o njemu. Budući da je Zajc također bila i dugogodišnja suradnica na Radioteleviziji Slovenija, vrlo dobro poznaje spomenuti, lažno demokratični pristup biranja, odnosno nebiranja medijskih sadržaja, koji na koncu završi deficitom kvalitetnog programa na nacionalnoj medijskoj platformi.
Na seminaru je također predstavljena kratka povijest filmske kritike koja, barem u zapadnoj tradiciji, počinje dobivati na širem društvenom značenju tekstovima Pauline Kael za The New Yorker, pisanim tijekom većeg dijela druge polovice 20. stoljeća, kao i Rogera Eberta za Chicago Sun Times, ujedno i dobitnika nagrade Pulitzer za kritiku 1975 godine. Treća predavačica na seminaru – Carmen Gray (Novi Zeland) – predstavila je četiri vlastita teksta za MTR, vrlo različita u stilu, no pisana sličnim pristupom pisanju filmskih recenzija. Pišući recenzije vrlo bitnih filmskih naslova prethodne godine, poput “Bolnica ispod zemlje” / “The Cave” (Feras Fayyad, 2019.) ili “Welcome to Chechnya” (David France, 2020.) autorica je stekla zavidno iskustvo zauzimanja određenog stava prema filmu, kao i upoznavanja čitatelja s trenutnim fokalnim svjetskim temama. Komentirajući svaki tekst, Gray je detaljno predstavila poziciju iz koje je pisala, a poentirala je i nekoliko nezaobilaznih točaka u oblikovanju filmske recenzije. Svijest o širem kontekstu, kao i odabir ključnih podataka, pogotovo ako je riječ o snažnom političkom filmu te poznavanje pristupa i stila same platforme za koju je tekst namijenjen, samo su neke od stavki koje je autorica izdvojila kao presudne u pisanju recenzija i kritika suvremenog dokumentarnog filma.
Zadnji predavač, Steve Rickinson iz Sjedinjenih Američkih Država osvrnuo se na najčešće pogreške u pisanju na engleskom jeziku, onih kojima isti nije materinji jezik. Iako može zvučati banalno, Rickinson je sa zavidnom preciznošću i fokusom predstavio spomenute pogreške kao i izbor, prema njemu, najkorisnijih internetskih stranica i platformi za uređivanje teksta, poput WordPressa ili za pomoć u naprednom korištenju engleskog jezika, poput stranice Hemingway Editor ili Grammarly.
U poludnevnom formatu, seminar “Media and Documentary” ugostio je predavače zavidnog uredničkog i spisateljskog iskustva te napravio uspješan pregled izazova s kojim se susreće većina novijih filmskih kritičara, ne zanemarujući povijesni i metodološki kontekst same discipline.