IntervjuiIvan Ramljak: "U Korčuli su nekad zimi radila dva disko-kluba - za...

Ivan Ramljak: “U Korčuli su nekad zimi radila dva disko-kluba – za današnje prilike SF”

|

Naredna dva vikenda u zagrebačko Dokukino KIC donose nekoliko dokumentarnih filmova posvećenih istraživanju utjecaja turizma na ekonomiju, kulturu i okoliš. Specijalizirani program “Pomoć! Dolaze (li) turisti?” popunit će i eksperimentalni dokumentarac “Mezostajun” (Restart, 2018.) Ivana Ramljaka, koji istražuje uspavanost otoka Korčule za vrijeme zimskog perioda. Film je svjetsku premijeru imao prije dvije godine na Danima hrvatskog filma, a filmski kritičar Damir Radić piše o njemu između ostalog, kao prvom Ramljakovom dokumentarcu “gdje prostori i ljudi nisu sustavno odvojeni po principu odvojenosti slike i zvuka”.

“‘Mezostajun’ je nastao kao nusprodukt ‘Kino otoka’. Za vrijeme snimanja njegovog trailera, početkom prvog mjeseca proveo sam desetak dana u Korčuli i ostao zapanjen (ne)funkcioniranjem grada u zimskom periodu. Dućani, restorani, pekare, većina kafića… Sve je bilo zatvoreno, čak su i apoteka, pošta i uredi općine radili skraćeno”, govori za naš portal Ivan Ramljak.

“Do 16 sati moglo se vidjeti izuzetno malo ljudi po cesti, a nakon toga ništa. Čak i za vrijeme sunčanih dana i ugodnih 13 stupnjeva, grad bi bio sablasno pust. Ista situacija događa se zadnjih pet-šest godina i u drugim manjim dalmatinskim mjestima, kao i u gradskim jezgrama Splita i Dubrovnika. Gradovi su suspendirali svoje funkcije za vlastite stanovnike, posvetivši se isključivo periodu turizma – od Uskrsa do Svih svetih. A tako nije bilo ni u najgore vrijeme rata i neimaštine. U Korčuli su na primjer u zimu 1994./95. radila dva disko-kluba, što je za današnje prilike science fiction. Motivacija mi je stoga bila osvijestiti taj problem. Najapsurdnije je da zbog pandemije koronavirusa Korčula sad i usred ljeta izgleda tako; bio sam tamo baš prošli tjedan. Nadam se da će ova situacija ipak natjerati odgovorne da promisle o budućnosti grada i toj suicidalnoj opsjednutosti turizmom”, ističe naš redatelj.

Koncept “Mezostajuna” bio je, kaže, bar na prvu dosta jednostavan…

“Razmišljajući o konceptu, činilo mi se da će najviše efekta napraviti jedan dosta banalan postupak – spajanje zimske slike pustoši s ljetnim zvukom istih lokacija. Ideja je bila da gledatelj iz zvukovne naracije svakog kadra/situacije pokuša u svojoj glavi iskonstruirati sliku tog života koji nedostaje. Na moje veliko veselje film je dobro prihvaćen po Dalmaciji, gdje se dosta puštao u sklopu projekta Kino Mediteran. Što se tiče inozemne recepcije, film nije puno putovao, ali je prepoznat na DOK Leipzigu gdje je lani imao uspješnu projekciju”, kaže nam autor.

Za film se, pak, veže još jedna zanimljivost.

“‘Mezostajun’ je sniman sa 16-milimetarskom filmskom kamerom. Mislim da je to još uvijek zadnji domaći dokumentarac snimljen na tom mediju, a nadam se da neće tako i ostati. Razlog je moja ljubav prema filmskoj vrpci, kao i želja da se na taj način bolje postigne atmosfera napuštenosti starog grada u kojem je nekad postojao život”, govori za kraj našeg kratkog razgovora Ivan Ramljak. Film možete pogledati ovog petka, 3. srpnja od 19 sati u Dokukinu KIC, reprizu 11. srpnja od 21.30 sati.

Povezani tekstovi

Matej Beluhan: “Mnogi iz nerazumijevanja i straha podliježu bauku ‘rodne ideologije'”

Direktor Cherry Pop Festivala Matej Beluhan, za Dokumentarni.net najavljuje četvrto izdanje ove filmske manifestacije.

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Rada Šešić: “Hrvatski autori ove godine na DOKUart dolaze s izuzetno odvažnim filmovima”

Selektorica bjelovarskog festivala DOKUart, Rada Šešić, za Dokumentarni.net najavljuje jubilarno, dvadeseto izdanje ove filmske manifestacije.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.