Mladu srpsku redateljicu Teu Lukač vjerojatno pamtite po njenom dokumentarnom filmu “Beliberi” / “Najvažniji dečko na svetu” (2016) o balkanskim obožavateljima Justina Biebera, prikazanom i na našem Motovun Film Festivalu. Njeno najnovije filmsko ostvarenje u nastajanju, “Jedna umiruća zvezda” istražuje znanstveno-fantastične filmove u doba bivše Jugoslavije, koje je prije par dana dobilo i financijsku podršku potprograma MEDIA Kreativne Europe u iznosu od 25 tisuća eura. Film pak producira srpski Mali Budo uz koprodukcijsku pomoć Studija Virc (Slovenija), Nukleus filma (Hrvatska), Artcama (Češka), Agitpropa (Bugarska) i Kinocompanyja (Finska).
Što, kako, gdje? Pa najbolje da nam o svemu kaže direktno sama redateljica, Tea Lukač.
“Kroz prizmu Jugoslavije koja je tijekom svog trajanja pokušavala biti slika svojevrsne utopije, ovo je priča o filmovima koji su sanjali nove svemire i nove stvarnosti. Skoro u potpunosti sastavljen od arhivskog materijala, ‘Jedna umiruća zvezda’ govoreći o prošlosti zapravo govori o sadašnjosti. Živimo u budućnosti koju naši preci nisu zamislili i njihov svijet nam je iz današnje perspektive podjednaka filmska utopija kao i one koje gledamo na igranom filmu”, govori nam Tea koja je, priznaje, oduvijek imalo toplo mjesto u srcu za SF.
“Oduvijek sam voljela SF i smatram da SF u svojim najvišim dometima uvijek predstavlja ogledalo čovječanstva, nudeći univerzalne istine o društvu i tome što znači biti čovjek. Često se pogrešno misli da Jugoslavija nije producirala filmove znanstvene fantastike. Povijesne okolnosti doprinijele su da mnogi naslovi ne budu lako dostupni široj publici. Dodatno, nedostaje teoretski i akademski kontinuitet. Moja generacija odrasta bez znanja o tom dijelu filmske povijesti, iako su mnogi željni oprobati se u vodama SF žanra. To je, pored financijskih uvjeta, dodatno otežano činjenicom nepostojanja svijesti o nasljeđu na koje se (ne) možemo osloniti, već tražimo vanjske uzore.
“U tom smislu ovaj film je pionirski poduhvat sistematizacije žanra u socio-političkom kontekstu u kom je nastajao, kao i podsjetnik, ne samo mladim filmašima o naporima njihovih prethodnika, već i o važnosti zamišljanja različitih verzija budućnosti – da bismo kada ona konačno dođe, bili spremni nositi se s njom”, poentira redateljica.
Projekt je prošao brojne ugledne radionice, od Fest Forwarda i Beldocs Academyja do Ex Orientea i DOK Leipziga. Trenutno se, ističe Tea, čekaju rezultati natječaja Filmskog centra Srbije za produkciju. A na putu zaokruživanja financijske konstrukcije, dobro će doći i pomoć hrvatskog Nukleus filma.
“Uzevši u obzir samu temu, ex-Yu zemlje i tvrtke s kojima surađujemo logični su nam partneri. Nukleus film je ozbiljna kuća s dobrim portfolijom dokumentarnih filmova kao i kuća s kojom producenti već odlično surađuju na nekoliko projekata. Daljnja raznolikost naših koproducenata nas raduje, jer prije svega pokazuje široko zanimanje za film”, dodaje Tea Lukač čiji je produkcijski put, kao i mnoge kolege iz filmske industrije, zaustavila pandemija koronavirusa. Okvirni datum premijere tako još uvijek nije poznat, ali sudeći po izuzetno zanimljivoj temi “Jedne umiruća zvezde”, svi ljubitelji dokumentarnog filma imat će se čemu radovati u budućnosti.