PočetnaRecenzije"The Waiting Room" - Sljedeći put kad dođete u bolnicu, čvrsto stisnite...

“The Waiting Room” – Sljedeći put kad dođete u bolnicu, čvrsto stisnite ruku svojem doktoru ili medicinskoj sestri

|

Još nas je 2007. godine Michael Moore, taj predivni subverzivni doku-populist, sa svojim dokumentarcem “Sicko” (2007) uveseljavao s bizarnostima američkog zdravstvenog sustava i zakonitostima tamošnjeg osiguranja. Sedam godina nakon Mooreovog putovanja na relaciji Guantanamo-Kuba-Pariz, u samo njemu svojstvenom i teatralnom načinu dokazivanja poante, prosječnom promatraču te vječno otvorene američke rak-rane vjerojatno bi se moglo učiniti kako se malo toga promijenilo na spomenutom planu.

Veliki broj Amerikanaca i dalje baulja neosiguranim zdravstvenim pašnjacima, a pompozno najavljeni Obamacare – najavljeni zakon o široj dostupnosti i pojeftinjenju zdravstvenog osiguranja od strane predsjednika Baracka Obame – uglavnom je ostao nasukan na hridi dežurnih političkih interesnih stijena.

U cijeli taj  neodgovorni ćumez pod radnim nazivom Zdravlje je privilegija odabranih, izvrsno se uklopio dokumentarac Petera Nicksa iz 2012. godine, “The Waiting Room”, koji je na nepristran i objektivan način opipao puls bolnice Highland u kalifornijskom Oaklandu.

Kako reći svojoj curici s temperaturom da je njezin tata smrtno uplašen, i da ponekad nema odgovor na sva pitanja? Kako je moguće da ja kao 30-godišnjak, koji nikad nisam bio ozbiljnije bolestan, mogu uskoro umrijeti? Dvadeset godina naporno radim, a sad više nemam novca ni za lijekove… Kakav sam ja to otac svojoj kćeri?

Na prvi pogled spomenuta zdravstvena ustanova djeluje poput većine generičkih bolnica na svijetu – bolnički kreveti, užurbano osoblje, klasična čekaonica puna pacijenata, dijagnostički aparati… No, za razliku od uobičajene američke bolničke klijentele, Highland uglavnom posjećuju ljudi bez zdravstvenog osiguranja. Osiguranja koje pojedini pacijenti – koji se kreću od beskućnika s problemima ovisnosti, mladića kojem su u drugoj bolnici u posljednji trenutak odbili operaciju ili ranjenih afroameričkih klinaca – nikad nisu ni posjedovali. Drugi, ponajviše na udaru nemilosrdnih recesijskih šamara, to isto osiguranje više nisu u stanju plaćati.

Nicksov dokumentarac, sniman u cinema verite tehnici, bez voice overa i suvišnih tehničkih performansa, sušta je suprotnost Mooreovoj (kojeg obožavamo, čisto da se zna) simpatičnoj kaubojštini. Američki redatelj je umjesto kanaliziranja snažnih osobnih stavova, političkog populizma ili jednostavnog propovjedničkog istjerivanja zlih duhova, izabrao nazgled lakši put pukog 24-satnog dokumentiranja života i uvjeta rada jedne kalifornijske bolnice.

“Naše pacijente primamo iz socijalnih, kao i iz zdravstvenih razloga. Mi smo zaštitna mreža ovog društva”, trezveno je zaključio jedan od tamošnjih doktora, koji zajedno s ostatkom požrtvovnog osoblja, dnevno prima na desetke svojih izmučenih, zaboravljenih i s vlastitom kvarljivošću suočenih sunarodnjaka.

Kako reći svojoj curici s temperaturom da je njezin tata smrtno uplašen, i da ponekad nema odgovor na sva pitanja? Kako je moguće da ja kao 30-godišnjak, koji nikad nisam bio ozbiljnije bolestan, mogu uskoro umrijeti? Dvadeset godina naporno radim, a sad više nemam novca ni za lijekove… Kakav sam ja to otac svojoj kćeri?

Tri osobe. Tri različite sudbine. Tri ili 33. Ima li, zapravo, u njihovom ogoljenom kriku ikakve značajne razlike?

Peter Nicks snimio je neizgovoreni eho tih primalnih strahova hladnom, gotovo robotskom objektivnošću, okrenuvši poput zrcala objektiv kamere prema glavnim junacima svojeg dokumentarca. “The Waiting Room” je slojeviti socijalni komentar jednog darvinističkog društva u kojem čak i puko preživljavanje postaje povlastica izabranog sloja društva.

Ali budite sigurni u jednu stvar – “The Waiting Room” niti u jednom trenutku ne napada niti propovijeda. Ne prokazuje ni zabranjuje. “The Waiting Room” samo jednostavno – jest.

Ostvarenje Petera Nicksa – kojem samo zbog reality specifičnosti ne možemo dati još višu ocjenu – je iznad svega dokumentarni spomenik altruizmu liječničkog osoblja diljem svijeta. Spomenik amazonski širokoj roditeljskoj ljubavi na svim mogućim jezicima i dijalektima. Spomenik slučajnim namjernicima koji će na trenutak skinuti slušalice svog Iphonea i iskreno saslušati probleme potpunog stranca.

“The Waiting Room” je krunski dokaz što ljude – čini ljudima. Na aparatima smo, ali još uvijek dišemo…

"The Waiting Room"
Režija: Peter Nicks
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 81 minutu

Povezani tekstovi

23. Zagreb Film Festival: “Vjetre, pričaj sa mnom” – Slavlje života na jezeru

"Vjetre pričaj sa mnom" (2025) sretno objedinjuje narativnost i poetičnost, postupno se semantički rastačući do fluidne osjećajnosti.

4. Cherry Pop Festival: “As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath” – Sedam kosovskih LGBTQ duša

"As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath" lIlira Hasanaja prikazan je na Cherry Pop Festivalu u sklopu programu gostovanja Prištinskog queer festivala.

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Marek Šulík – Točke susreta

Martin Šúlik pripadnik je mlađe generacije redatelja koji suvremene mogućnosti snimanja iskorištavaju za odabir relevantnih tema.

Martin Slivka – Eksperimentalnost istraživača

"A Man Leaves Us" / "Odchádza človek" (1968) Martina Slivke je esejistički film koji neumoljivo podsjeća na "Tijelo" Ante Babaje.

“Linije pogleda” u Dokukinu KIC

Sljedećeg ponedjeljka u Dokukinu KIC će biti prikazano svih pet epizoda dokumentarnog serijala "Linije pogleda" (Dokumetar / FPS Media; 2025.).

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Dušan Hanák – Paroksizam društvenih tragedija

U seriji tekstova "Kontradikcije slovačkog dokumentarizma" nastojat ćemo tek nesustavno skicirati neke od raspoznatljivih poetika u ostvarenjima koja su do danas ostala u zakutcima zajedničkog kulturnog imaginarija.

57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Nakanjeno, potrebno, moguće

Ovogodišnja, 57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva upriličena je u Šibeniku, u Kući umjetnosti Arsen.

“Ne zaboravite ostaviti recenziju” – Instagramična turistifikacija

"Ne zaboravite ostaviti recenziju" ne doima komentarom niti se čini da se njome zastupa kakvo mišljenje ili daju kakvi sudovi.
Režija: Peter Nicks<br> Godina proizvodnje: 2012.<br> Zemlja podrijetla: SAD <br> Trajanje: 81 minutu"The Waiting Room" - Sljedeći put kad dođete u bolnicu, čvrsto stisnite ruku svojem doktoru ili medicinskoj sestri