PočetnaVijestiSinoć otvoreni 28. Dani hrvatskog filma

Sinoć otvoreni 28. Dani hrvatskog filma

|

Pod vedrim nebom na platou iznad kina Tuškanac sinoć (14.6.) su svečano otvoreni 28. Dani hrvatskog filma (14. – 18.6.) – tradicionalna smotra najboljih domaćih filmova svih rodova. U sklopu ceremonije, tijekom koje se okupljenima obratila i izaslanica gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića te pročelnica Ureda za kulturu Grada Zagreba, Milana Vuković Runjić, dodijeljene su i nagrade Zlatni Oktavijan i Vladimir Vuković za životno djelo: redatelju Bogdanu Žižiću, odnosno filmskom kritičaru Aldu Paquoli. Otvaranju je prethodio koktel dobrodošlice uz koncert kantautora Coolija Jacka, a ceremoniju su vodili glumci Marina Redžepović i Asim Ugljen.

Otvarajući 28. Dane hrvatskog filma, umjetnički ravnatelj festivala Josip Grozdanić kazao je kako “najstariji festival u samostalnoj Hrvatskoj i ove godine kao i prethodnih 27 nudi uistinu ono najbolje, najznačajnije i najvitalnije u hrvatskom filmu kratkog i srednjeg metra svih rodova. Na ovom su festivalu podjednako zastupljene sve generacije, i starija i srednja i već afirmirani autori, kao i oni mladi i mlađi koji se tek afirmiraju i koji upravo na ovom festivalu rade prve korake u prezentaciji publici. Dani hrvatskog filma svake godine nude preciznu i jasnu sliku domaće kinematografije, sliku koja još jednom svjedoči o vitalnosti, potentnosti i živosti domaćeg filma. Dani su festival koji prati trend u proteklih deset godina sve brojnijih, sve zanimljivijih i sve življih filmova koji se snimaju u nas i bilježe odlične rezultate na festivalima i u zemlji i u inozemstvu, odakle se vraćaju s nagradama. Otvaram 28. Dane hrvatskog filma i pozivam vas da zajedno uživamo u hrvatskom filmu.”

U obrazloženju koje je pročitano prilikom dodjele Nagrade Zlatni Oktavijan za životno djelo redatelju Bogdanu Žižiću stoji:

“Gospodin Bogdan Žižić jedan je od najplodnijih domaćih autora kratkometražnih dokumentarnih i igranih filmova. Za svoj je rad osvajao nagrade na brojnim festivalima u domovini i inozemstvu, od festivala u Oberhausenu, New Yorku, Krakowu, Atlanti, Barceloni, Sofiji i Bilbau, do dviju Velikih Zlatnih arena te Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo. Gospodin Žižić dobitnik je i nagrade ’50 godina’ Motovun Film Festivala, koja se dodjeljuje hrvatskim filmskim umjetnicima iza kojih je više od pola stoljeća posvećenosti radu na filmu. Tijekom proteklih pet i pol desetljeća gospodin Žižić je realizirao stotinjak dokumentarnih i kratkih igranih filmova, a autor je i pet dugometražnih igranih filmova, među kojima su Velikim Zlatnim arenama nagrađeni filmovi ‘Kuća’ i ‘Ne naginji se van’. U svojim igranim filmovima Bogdan Žižić stvarao je realistične priče provokativne socijalne tematike, a u dokumentarnim je filmovima realizam nadograđivao poetičnošću i metaforikom. Bogdan Žižić odvažan je i oštrouman opservator stvarnosti koja ga okružuje. On je i redatelj iznimnog dokumentarnog opusa posvećenog velikim slikarima, a kao autor trajno je zaintrigiran osebujnim umjetnicima.”

Primajući nagradu, Bogdan Žižić zahvalio se sljedećim riječima:

“Oni koji me znaju, znaju da sam izvan krugova i koterije, nečega što je u filmu često. Večeras će biti prikazan moj film ‘Pohvala ruci’, kratak film od 12-13 minuta. Oni koji znaju što je kamera i što je film vjerojatno će uočiti da ta kamera nema zuma, da je to ruska kamera koja je stigla iz Sovjetskog Saveza. Film je snimio Krešo Grčević, izuzetno talentirani filmski snimatelj. Film je obišao cijeli svijet i danas se pokazuje u edukativnim programima širom SAD-a. Svojevremeno je u Zagrebu bio papa dokumentarnog filma John Grierson. On je taj film, mogu neskromno reći, obožavao.” Žižić je također prepričao povijesni podatak o smještaju prve lomače za vještice na području današnjeg kina Tuškanac, spomenuvši i ime posljednje žrtve – Bare Bedeković.

Na otvaranju je uručena Nagrada Vladimir Vuković za životno djelo kritičaru Aldu Paquoli, uz obrazloženje da se radi o filmskom kritičaru koji uistinu osjeća Sedmu umjetnost i čiji su tekstovi pisani bogatim rječnikom izbrušenog stila. Njegovi tekstovi, kaže se u obrazloženju, nisu zanimljivi i intrigantni samo u vremenima svojih nastanaka, već posjeduju i trajnu analitičku, esejističku i literarnu vrijednost.

Nakon službenog dijela ceremonije prikazan je restaurirani Žižićev kratki dokumentarni film ‘Pohvala ruci’ iz 1968. godine koji prati napore jednog majstora izrade violina. Uslijedio je potom natjecateljski blok, u kojem je, između ostalih, prikazan i dokumentarni film “Doplovit će Rex” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2019.) Josipa Lukića. Uoči ceremonije otvaranja, u 20 sati u predvorju kina Tuškanac otvorena je izložba fotografija posvećena doajenki hrvatskog filmskog, kazališnog i televizijskog glumišta Mariji Kohn. Posjetitelji i uzvanici nakon završetka večernjih projekcija nastavili su se do ranih jutarnjih sati družiti u Kulturnom centru Mesnička uz nastup zagrebačkog DJ dvojca Groove Playaz.

Opširnije informacije, kao i raspored programa pronađite na službenoj stranici DHF-a.

Povezani tekstovi

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Sinoć otvoren 23. Human Rights Film Festival

Dokumentarnim filmom "Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića sinoć je u zagrebačkom kinu Kinoteka otvoren 23. Human Rights Film Festival.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.