Osvrti8. Škola dokumentarnog filma: Minimalističko bujalište

8. Škola dokumentarnog filma: Minimalističko bujalište

|

U zagrebačkom kinu Tuškanac 5. svibnja održana je svečana premijera završnih filmova desetoro polaznika 8. Restartove Škole dokumentarnog filma (2018./2019.).
Pokoja sezona očito dobro osmišljene, organizirane, uhodane, pedagoško-stvaralački poticajne Škole, u kojoj trenutačno (neki od njih već podulje) mentoriraju Ana Hušman, Igor Bezinović, Nebojša Slijepčević, Hrvoslava Brkušić, Katerina Duda i Dinka Radonić, urodi iznimnim filmovima. Ostvarenjima koja nisu samo uspjele vježbe svladavanja zanata i bistrenja kreativnog pristupa, već zaokruženi, upečatljivi, katkad začuđujuće zreli radovi koji ulaze u više domete godišnje, pa i višegodišnje produkcije hrvatske (kratkometražne) kinematografije. Takva, primjerice, bje žetva prošle, 7. Škole, u kojoj se isprsiše sami zgodici.

U osmoj restartovskoj školskoj generaciji dobar se dio filmova ipak doima vježbovnim uracima. Uglavnom zanimljivim i lakogledljivim početnim koracima zainteresiranih (budućih) filmaša koji dokumentarističkim crticama izvještavaju o kakvoj pojavi, događaju, problemu, stanju. Ne bez duha i stanovitog autorskog pogleda i iskoraka, no ne pronašavši izraz, kut, osvjetljenje, žarište kojim bi značajnije nadišli osnovno informativnu vrijednost. U tim se okvirima, s više ili manje pomaka, kreću “#buna” Ivana Šaravanje, bilješka godišnjeg rekreiranja Seljačke bune; “D26” Katarine Lukec o (ne)asfaltizaciji državne ceste Vrbovec-Garešnica; “Kumrovec Revisited” Zrinke Ratković, prisjećanje vukovarskog prognanika na život u sada zapuštenoj kumrovečkoj Političkoj školi Josip Broz Tito 1990-ih; “Davi bližnjega svoga” Tina Mezea o jiujitsuistima, pa i “Un quarto de secolo fa'” Tea Morosina o mlađahnom vodnjanskom poljoprivredniku.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Kozibrod”

Osebujnijim se djelcem nadaje “Sretan rođendan, mama!” Bernarde Cenkovčan. Dokumentarna audio-snimka obiteljskog razgovora – slabo razaznatljivog, zbog čega na ekranu čitamo i titlove – teče uz fotografski statičnu snimku postavljenoga stola u restauraciji, za kojim nitko ne sjedi. Je li to filmsko djelo ili djelo izvlačenja od filmskoga? Je li posrijedi radijska-doku-crtica popraćena videom, instalacija, audiovizualni performans, uzorak nove umjetničke prakse ili pak nešto ino? Kako god, dijalog generacijskih i osobnih teškoća u sporazumijevanju doima se autentično i rezonira, a ostvarenje što potiče pitanja poput navedenih mora imati nekog smisla.

Uočljiviju ambiciju iskazuje Barbara Radelja svojim “Kozibrodom”. Poetsko-elegično, snoliko snatrenje zimsko-jesenje-injskog ugođaja o prošlosti (čini se) obiteljske kuće pored rijeke, na osami, popraćeno je i izvedbom autorske folk-tugovanke, a izvedeno na tragu trenda nizanja kamerom snimljenih, fotografski statičnih kadrova. Rastrzan, pak, “Sentiš” Sane Perić, nešto je poput živo, dinamično sklopljenog kućnog filma. Skakutavost i spontano organizirana neurednost šarmantno odražavaju središnju temu nemira i neskrašenosti duha protagonistice. To je sama autorica koja u razgovoru s prijateljima, poznanicima, svojtom, tinejdžerski nesigurno – iako je već žena, kako sama kaže – pokušava dokučiti kako naći onoga pravoga. Ne bez vrckave autoironije.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Mjesto za bijeg”

Najviše domete dosežu dva vrlo jednostavno, gotovo minimalistički osmišljena filma jasnih, čistih koncepata: “Sigurno mrtvi” i “Mjesto za bijeg”. Dosljedno pravocrtna jednoličnost ovdje ne uzrokuje zamor, već je bujalište značenja, slojeva, dojmova. “Sigurno mrtvi” Ivana Grgura snimkama hrane i raznih artefakata duhovito ilustrira naglašene zdravstvene bojazni troje protagonista izgovorene u offu. Mahom izbjegavajući snimke ljudskoga lika, jednim korakom prema animaciji, ne prosuđujući je li riječ o hipohondriji ili o realnome. Zabavno i maštovito, sa žeškom podbadanja, ali ne bez razumijevanja.

Lucija Ana Ilijić u “Mjestu za bijeg” točnom skučenošću izraza postiže visok učinak. Zakočena i mirna, ali odlučna izvanprizorna autonaracija sastavljena je od počesto šturih, jednorječnih rečenica. Slikom autorica više-manje ponavlja isti motiv kružnog brzog klizanja, tematizirajući sportsko vježbanje koje od dječje razonodne radosti, zbog tuđih očekivanja ovjerenih natjecateljskih uspjeha, prerasta u muku. Iskusila je to na svojoj koži. Istovremeno grub i nježan, leden i topao, iznimno dirljiv film potvrđuje da se uz zbiljski stvaralački poriv i najizlizanija tema može doimati svježom kao da se s njome susrećemo prvi put.

Vjerujemo da će – kao što je i dosad bilo – (neki) osmoškolski radovi pobuditi širu pažnju, osvojiti pokoju nagradu u zemlji i izvan nje te ostaviti ozbiljniji trag u hrvatskoj kinematografiji. Radovima 9. Škole veselimo se unaprijed!

Završni filmovi 8. Škole dokumentarnog filma:

“#buna”

  • Režija: Ivan Šaravanja
  • Trajanje: 9 minuta

“D26”

  • Režija: Katarina Lukec
  • Trajanje: 9 minuta

“Davi bližnjega svoga”

  • Režija: Tin Meze
  • Trajanje: 6 minuta

“Kozibrod”

  • Režija: Barbara Radelja
  • Trajanje: 11 minuta

“Kumrovec Revisited”

  • Režija: Zrinka Ratković
  • Trajanje: 12 minuta

“Mjesto za bijeg”

  • Režija: Lucija Ana Ilijić
  • Trajanje: 9 minuta

“Sentiš”

  • Režija: Sana Perić
  • Trajanje: 11 minuta

“Sigurno mrtvi”

  • Režija: Ivan Grgur
  • Trajanje: 11 minuta

“Sretan rođendan, mama”

  • Režija: Bernarda Cenkovčan
  • Trajanje: 6 minuta

“Un quarto de secolo fa'”

  • Režija: Teo Morosin
  • Trajanje: 12 minuta

Povezani tekstovi

23. Liburnia Film Festival: “P.S.” – Post scriptum magičnoj jednostavnosti življenja Posljednjeg Srakanježa

"(P.S.)" (UKUS, 2024.) Aleša Suka manje govori o otoku, a više o ljudskom postupanju, iracionalnom i indolentnom.

23. Liburnia Film Festival: “Terenska nastava” – Blijed pogled u nacionalizam

"Terenska nastava" (2025) Joze Schmucha se isključivo obraća liberalnoj malograđanštini, pogotovo s izlizanim ironičnim forama.

23. Liburnia Film Festival: “Treći svijet” – Drukčiji od drugih

Umjesto da nam ispriča cijelu priču o Haustoru i albumu "Treći svijet", istoimeni film Arsena Oremovića nas potiče na samostalno istraživanje.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

21. Festival 25 FPS: “Šezdeset sedam milisekundi” – (Ne)ubojiti projektil

"Šezdeset sedam milisekundi" (2025) snažno bruji nelagodom, nezadovoljstvom i poćutom nemoći malog čovjeka prignječenog nepravednim sustavom.

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fade In – prvih 25 se pamti”: Fade In i “Direkt” u KIC-u

U sklopu projekta "Fade In – prvih 25 se pamti", Fade In započinje seriju događanja posvećenih stvaralaštvu i autorima koji su obilježili četvrt stoljeća rada u ovoj organizaciji.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".