Roe vs. Wade naziv je znamenite odluke Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država iz 1973. o pitanju ustavnosti zakona koji kriminaliziraju ili ograničavaju pristup pobačaju. Njome su uklonjena mnoga državna i savezna ograničenja zabrane pobačaja u SAD-u, a sam pravni akt ubrzo je izazvao velik sukob suprotstavljenih tabora po ovom pitanju. U Americi pravo, ali ono na život, brani republikanska stranka, čiji predsjednički kandidati često moraju posezati za potporom konzervativnih evangelika. Bez njihovog držanja leđa republikanci teško mogu računati na osvajanje predsjedničkih izbora, a jedan od glavnih uvjeta obećanje je punjenja Vrhovnog suda kandidatima sličnih pro life uvjerenja. Sam Sud tada visi o koncu, pogotovo u današnje vrijeme vladavine predsjednika Trumpa, koji je u samo dvije godine, u redove najviše američke sudske instance, uvrstio dvojicu konzervativnih kandidata: Neila Gorsucha i nedavno, nakon velike debate i istrage optužbi za seksualno napastovanje, kontroverznog ljubitelja piva Bretta Kavanaugha. Izbor posljednjega može se smatrati još jednom Trumpovom pobjedom protiv pokreta #metoo, s obzirom na Kavanaughove optužbe za pokušaj silovanja nekoliko žena u mladosti. Za ovu konkretnu priču možda je bitnija Kavanaughova izjava za vrijeme saslušanja u Senatu, kada je kontracepcijske pilule nazvao “lijekovima koji potiču abortus”, što jasno pokazuje smjer njegovih budućih odluka vezanih za pobačaj.
Ona o pravu američkih žena na abortus stara je 45 godina, no čini se kako je samo pitanje vremena kada će biti srušena, a zemlja resetirati u vrijeme opasnih izbora koji to zapravo i nisu: ilegalnih pobačaja ili iznašanja neželjenih trudnoća. Upravo je to tema Netflixovog dokumentarnog filma “Reversing Roe” (2018) američkih redateljica Ricki Stern i Annie Sundberg, koji prati pozadinu nastanka odluke Roe vs. Wade i neobičnih okolnosti slijedom kojih se ova uspjela održati do danas, usprkos brojnim promjenama balansa Vrhovnog suda. “Reversing Roe” pokušava dati priliku objema sukobljenim silama ove vječne debate, no ujedno je i taj naizgled objektivni pristup autorica zapravo i Ahilova peta dokumentarca, budući da njihove simpatije leže na strani prava na izbor, iako to jednoznačno ne iskazuju. Same intervjuirane protivnice prava na pobačaj, poput Carol Tobias, predsjednice udruge National Right to Life, javno su izrazile negodovanje izbacivanjem ključnih dijelova njihovih razgovora iz konačne verzije filma. Njihova je poruka, tvrde, na taj način pogrešno predstavljena gledateljstvu. No, ako itko zna nešto o pogrešnom predstavljanju činjenica, kao da poručuje film, to su upravo pojedinci koji izmišljanjem idiomskih akrobacija (partial birth abortion) premještaju žarište debate na nepostojeće ili malobrojne slučajeve, s pravog pitanja u pozadini ove teme. Kako bilo, predstavnici tog tabora ulaze u jednadžbu oprezno i s velikom rezervom, a njihove izjave uglavnom se svode na papagajske ispraznice. Suprotnu stranu predstavlja ginekologinja Colleen McNicholas koja život provodi na putu obavljajući pobačaje, s obzirom na rigidni zakon određenih saveznih država koji pridonosi zatvaranju nebrojenih klinika, mjestima sigurnog i jeftinog obavljanja ove procedure.
“Reversing Roe” film je s previše mana da bi zaslužio obaveznu preporuku, prvenstveno zbog neuspješnog pokušaja balansiranja između suprotnih strana polemički vječno zahvalne teme poput pobačaja.
Film je bogat arhivskom građom, pa tako prati političke događaje bitne za svoju temu, ali prikazuje i akcije pro life fundamentalističke organizacije Operation Truth čiji politički aktivizam graniči s terorističkim taktikama u promicanju vlastitih uvjerenja. Dobar dio dokumentarca posvećen je i opstruktivnom činu senatorice Wendy Davis koja je svojim nadljudskim naporom prije pet godina, uz zdušnu potporu istomišljenica, spriječila pokušaj izglasavanja restriktivnog zakona o pobačaju. Treba li uopće i spominjati kakav bi utjecaj svrgavanje odluke Roe vs. Wade imalo diljem svijeta, pa i na malenu državu u kojoj potporu vlasti uživaju udruge koje održavaju manifestacije poput Hoda za život?
“Reversing Roe” film je s previše mana da bi zaslužio obaveznu preporuku, prvenstveno zbog neuspješnog pokušaja balansiranja između suprotnih strana polemički vječno zahvalne teme poput pobačaja. Pritom nije problem jasnog zauzimanja stava od strane autorica, koliko njihova želja za promocijom vlastitog filma kao oruđa neutralnog sagledavanja ove kompleksne problematike. Naravno, Ricki Stern i Annie Sundberg nisu pionirke filmova o pobačaju, takvih je dokumentaraca, štoviše, mnogo, pa i onih koji na višestruko vještiji način ulaze u debatu; nije potrebno ići dalje od već dvanaest godina starog “Lake of Fire” (2006) Amerikanca Tonyja Kayea. Ipak, “Roe” na svojoj strani ima pravovremenu utemeljenost u mračnom razdoblju američke povijesti, vremenu u kojem upravo živimo, sada i ovdje, gdje o tankoj niti visi mnogo više od samog pitanja pobačaja, koliko god se radilo o temeljnom pravu svake dišuće žene.