PočetnaRecenzije "Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka" - Transrodno rušenje...

[HRFF] “Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka” – Transrodno rušenje predrasuda iz Srbije

|

Dokumentarac mlade redateljice Ivane Todorović, “Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka” (2013) (genijalno ime za film, btw), četvrto je autorsko djelo ove srpske autorice. Nakon socijalno angažiranih dokumentaraca o tamošnjim Romima (“Romska deca iz bloka 71”, 2006), hip-hop/grafiti umjetniku-beskućniku (“Rapresent”, 2008) te prikazu života Amerikanke čiji je sin ubijen u Harlemu (“Harlemska majka”, 2009), redateljica je snimila još jedan itekako potreban i društveno važan dokumentarac o, barem za balkansko okruženje, još uvijek iznimno osjetljivoj tabu-temi.

Posljednjeg dana 11. Human Rights Film Festivala, na toliko isforsirani prekjučerašnji petak 13., hrvatska publika mogla je svjedočiti kratkom dokumentarcu Ivane Todorović, “Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka”, priči o transrodnoj Srpkinji Goci, koja je od malena robovala fizičkim rešetkama svojeg muškog tijela. Goca je, ukratko, žena zarobljena u tijelu muškarca, koja još uvijek nije u djelo sprovela potpunu fizičku transformaciju promjene spola. Kako smo kasnije doznali u intervjuu s redateljicom, Goca, naime, taj drastičan korak niti nema namjeru napraviti, pa će gornju granicu plastičnih intervencija podvući kod eventualnog uklanjanja Adamove jabučice te ugradnji silikonskih umetaka u grudi.

“Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka” sniman je opservacijskom tehnikom, pa uz Gocin voice-over i redateljičinu polu-gerilsku kameru, gledatelji iz prve ruke dobijaju uvid u nesvakidašnju transrodnu i na ovim prostorima toliko rijetko dokumentiranu tematiku. 

Amputiramo li osuđivačke tonove iz prostitucijske priče kojom se – radi zadovoljavanja osnovnih bioloških imperativa – prisiljena baviti, dolazimo do spoznaje kako je Ivana Todorović s razlogom izabrala priču o snažnoj, neovisnoj i neslomljivoj ženskoj individui. Goca se za vlastite životne izbore nikome ne ispričava, a kao glumica u predstavi protiv nasilja nad ženama, ne dozvoljava isključivo identificranje s vlastitim rodno-seksualnim parametrima.

Unatoč svojoj kratkoći, dokumentarni film Ivane Todorović u nekoliko navrata uspijeva izvući iskrenu gledateljevu emociju, prije svega prikazom sirove banalnosti Gocinih prostitucijskih dogovora, komičnom scenom ubrizgavanja ženskih hormona (gleda se bolje nego što zvuči), ali i iznimno dirljivog i povezanog odnosa s nećakinjom, koju odgaja poput vlastite kćerke.

Unatoč svojoj kratkoći, dokumentarni film Ivane Todorović u nekoliko navrata uspijeva izvući iskrenu gledateljevu emociju, prije svega prikazom sirove banalnosti Gocinih prostitucijskih dogovora, komičnom scenom ubrizgavanja ženskih hormona (gleda se bolje nego što zvuči), ali i iznimno dirljivog i povezanog odnosa s nećakinjom, koju odgaja poput vlastite kćerke.

“Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka” nije film bez očiglednih mana. I dok je Gocina životna priča na trenutke tragikomična, potresna i prije svega edukacijski važna, dokumentarac srpske redateljice velikim dijelom je pošteđen istinske dubinske povezanosti s vlastitim glavnim likom.

Zaoravši preširoku dokumentarnu brazdu, Ivana Todorović se namjerno/nenamjerno fokusirala na sveobuhvatni brzinski kolaž-presjek Gocinog života, što je njeno ostvarenje, pogotovo u ovom kratkom polusatnom formatu, poštedilo onih pravih, autentičnih i za dobar dokumentarni film toliko bitnih životnih trenutaka.

Trenutaka poput onih kada Goca nakon prekida s dečkom kaže: “Tko će s jednom tranđom provesti život?” Kad se sve zbroji i oduzme, “Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka”, solidno je i interesantno dokumentarno djelo, koje ćete gledati prvenstveno radi nesvakidašnje tematike…

"Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka"
Režija: Ivana Todorović
Godina proizvodnje: 2013.
Zemlja podrijetla: Srbija
Trajanje: 33 minute

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Režija: Ivana Todorović<br> Godina proizvodnje: 2013.<br> Zemlja podrijetla: Srbija<br> Trajanje: 33 minute[HRFF] "Ja, kada sam bila klinac, bila sam klinka" - Transrodno rušenje predrasuda iz Srbije