Od 16. do 20 lipnja u Zagrebu (kino Tuškanac, Ljetna pozornica Tuškanac, Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka i Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu) će se održati 26. Dani hrvatskog filma, smotra najbolje hrvatske produkcije kratkog, srednjeg i dugog filmskog metra (osim dugometražnih igranih filmova).
Nakon problema s pronalaskom organizatora ovogodišnjih Dana, produkcijsku palicu preuzelo je Vijeće DHF-a (pravni nositelj Centar za kulturu Trešnjevka – CeKaTe) koje je izbor festivalskog programa prepustilo desetoročlanom žiriju Hrvatskog društva filmskih kritičara. Od ove godine novost je i prebacivanje festivala bliže ljetnim danima, a dio programa publika će moći vidjeti i na otvorenim filmskim pozornicama.
26. DHF službeno započinje večeras (16. lipnja) u 21.30 sati na Ljetnoj pozornici Tuškanac, dodjelom nagrade Zlatni Oktavijan za životno djelo Pavlu Štalteru, hrvatskom animatoru, redatelju, ilustratoru, scenografu i scenaristu animiranih filmova. Natjecateljski, pak, program obuhvaća 68 filmova u pet različitih konkurencija, kojeg između ostalih ostvarenja u prvom slotu, otvara opservacijski dragulj Borisa Poljaka, “Oni samo dolaze i odlaze” (Hrvatski filmski savez, 2017.).
Prije svakog natjecateljskog bloka, prikazat će se po jedan restauirani klasik iz programa Retro: Obnovljena baština uz pregršt ostalih popratnih događaja i programa poput Izvan okvira u kojem će biti predstavljeno nekoliko filmova osebujnije poetike. DHF-ovu dokumentarnu natjecateljsku konkurenciju sačinjava ukupno trineast filmova najrazličitijih estetika, tema i produkcijskih uvjeta, od kojih smo izdvojili pet nefikcijskih naslova vrijednih vaše pozornosti.
Dokumentarni.net, glavne preporuke iz dokumentarnog programa 26. Dana hrvatskog filma:
“Oni samo dolaze i odlaze” (2017)
- Scenarij i režija: Boris Poljak
- Produkcija: Hrvatski filmski savez
- Trajanje: 20 minuta
- Mjesto i vrijeme održavanja: Ljetna pozornica Tuškanac | 16.6.2017. | 21.30 sati
Poljakov najnoviji opservacijski masterpis nije slučajno transferiran prema svečano-premijernom slotu 26. Dana hrvatskog filma. Splitski redateljsko-fotografski virtuoz u “Oni samo dolaze i odlaze” asimilira Seinfeldovu filozofiju ničega, zamijenivši njujoršku kaotičnost pravilnim filmskim kvadratom dalmatinske mañane. Plaža Bačvice kao ground zero mladog čovječanstva, u gotovo voajerskoj, kinder-jaje nikad ne znaš što ćeš dobiti studiji ljudskog karaktera. Bez premca trenutno najbolji hrvatski dokumentarni film 2017. godine, “Oni samo dolaze i dolaze” predestiniran je za jednu od nagrada na 26. DHF-u.
“After Party” (2017)
- Režija: Viktor Zahtila
- Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
- Trajanje: 22 minute
- Mjesto i vrijeme održavanja: Ljetna pozornica Tuškanac | 19.6.2017. | 21.30 sati
Programirano najviše reakcija publike trebao bi požnjeti dokumentarac “After Party” novinara Viktora Zahtile, trenutno studenta filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ne zbog naročito šokantnog sadržaja, koliko zbog posve predvidljive i dozlaboga dosadne hrvatske malograđanštine do 300 eura. Ostavimo li sa strane (nepostojeću) početnu premisu homoseksualnosti kao glavnu vrijednost filma te mušku frontalnu golotinju i pripadajući seks kao ultimativni shock value okidač za krezube, “After Party” je beskompromisno intiman prolaz prema zrelom closureu, prožet životnim dijalozima redatelja i njegovog bivšeg dečka, opipljivim scenama još uvijek tinjajuće bliskosti, i sveprisutnog, connorovskog osjećaja neizbježne tragedije pred vratima.
“Nasljeđe” (2016)
- Scenarij i režija: Sanja Šamanović
- Produkcija: Mitropa
- Trajanje: 15 minuta
- Mjesto i vrijeme održavanja: Kino Tuškanac | 16.6.2017. | 17 sati
Decentno, gotovo patološki samozatajno “Nasljeđe” Sanje Šamanović, ukrcalo se, eto, na DHF-ov programski vlak, jednu od posljednjih big-screen prilika pred hrvatskom publikom. Ukupnog trajanja od tek petnaest minuta, oni nervozniji kino-namjernici skloni češćem provjetravanju Facebook notifikacija, mogli bi propustiti svilenkastu nijansiranost jednog prvoklasnog intimističkog gema. “Nasljeđe” osim zanimljivog metafilmskog rješenja stvarnosti koja promatra (nekadašnju) stvarnost, progovara o gubitku najbližih na autentičan, blizak, neposredan način. Katarzičan, zapravo, u oba smjera…
“Gazda” (2016)
- Režija: Dario Juričan
- Scenarij: Zvonimir Tivon
- Produkcija: Hrvatski centar za istraživačko novinarstvo i slobodu medija (HRCIN) / Blank_filmski inkubator
- Trajanje: 80 minuta
- Mjesto i vrijeme održavanja: Kino Tuškanac | 17.6.2017. | 15 sati
Istraživački doku-podžanr od kojeg većina domaće hrvatske dokumentarističke pameti nepotrebno zazire, uspješno je prošle godine revitalizirao Dario Juričan s filmom o pozadini uspona Ivice Todorića na poslovni Olimp. U međuvremenu su i Konzum, i Todorić, i agrokorski armagedon, zauzeli naslovnice svih domaćih tiskovina, dok je “Gazda” poentirao i nikad povoljnijim trenutkom prikazivanja. I dok hrvatski istraživački kolač uglavnom prisvajaju kraće televizijske forme i novinske duplerice, Juričan je dokazao kako temeljito istražene i dobro realizirane teme uspješno trpe i prelazak na velika dokumentarna platna.
“Tajanstveni objekt u borovoj šumi” (2016)
- Režija: Saša Ban
- Scenarij: Saša Ban, Maroje Mrduljaš, Nevenka Sablić
- Produkcija: Hulahop za HTV
- Trajanje: 50 minuta
- Mjesto i vrijeme održavanja: Kino Tuškanac | 18.6.2017. | 19 sati
Zbog “O.J. Simpson: Made in America” (2016) Ezre Edelmana ove su se godine ekspresno mijenjala oskarovska pravila. Osmosatni film / serija o posrnulom američkom sportsko-glumačkom superstaru zasluženo je osvojio Oscara. Budućim serijskim, višedjelnim programima, međutim, vrata prema Zlatnom kipiću nedavno su zauvijek zatvorena. Hoće li se slična pravila primjenjivati na budućim Danima hrvatskog filma, ostaje za vidjeti, no miješanje epizodnih sadržaja ekstrahiranih iz serijskih kontinuiteta, s tradicionalnom, monolitnom filmskom formom, u najmanju ruku je – nespretno. Pa ipak, arhitektonski serijal “Betonski spavači” i epizoda “Tajanstveni objekt u borovoj šumi” o zgradi u mjestu Krvavica pokraj Makarske, toliko pozitivno odskaču od većine domaće dokumentarne produkcije, da ćemo drage volje zažmiriti na ovu programsku nedorečenost.