Osvrti10. Gledalište KKZ-a: Snažna autorska baza

10. Gledalište KKZ-a: Snažna autorska baza

|

Kinoklub Zagreb nametnuo se kao neizostavni čimbenik naše neprofesijske produkcije, čija ostvarenja nerijetko donose inovativna rješenja. Mjesto je to na kojem su se profilirala prepoznatljiva autorska imena, specifične poetike i interesi, nadilazeći okvire amaterizma. Kao tradicionalni pregled prošlogodišnje produkcije, Gledalište KKZ-a potvrđuje značajan i nezanemariv doprinos kluba, općefilmskoj pa i dokumentarističkoj sceni. U vremenu kad se u domaćem filmskom stvaralaštvu pomalo osjeća zamor potrošenih formi, kinoklubaška strujanja prodiru novinama ili barem očuđujućim postupcima.

Kao što je i karakteristično za reviju prvenstveno amaterskog filma, nedavno održano, deseto po redu Gledalište (Zagreb, MM centar, 3. – 4. veljače), ponudilo je širok spektar radova, od početničkih istraživanja na granici eksperimentalnog i dokumentarnog filma do ozbiljnih propitivanja rodovsko-žanrovskih konvencija. No, već su i radionički filmovi donijeli pomak u formalnom ili sadržajnom smislu. Film nastao u sklopu radionice festivala Kratki na brzinu, “Ja ću biti…” skupine autora, čak i uz pretpostavljeni mentorski utjecaj, primjer je neočekivane zamjene uloga u poentiranju podtekstualnog egzistencijalnog propitivanja. S druge strane, većina u ovom slučaju dokumentarnih radova, dovoljno je korektna da bi ravnopravno konkurirala selekciji nekih od hrvatskih festivalskih programa. “Euro neuro” Danijela Novokmeta tako je, primjerice, karakterističan rezultat snimateljskog prodora u stvarnost s ciljem naglašavanja njenih distorzivnih elemenata, dok se naglašenom aktivističkom crtom odlikuje “S.O.U.R.” Ivana Smoljana. Na sličnom je tragu i “Ghost Places” Darije Keršić, doduše okarakteriziran kao eksperimentalni film, što samo naglašava osjetnu premreženost rodova i žanrova na Gledalištu.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Sanja”

Najzanimljiviji primjer u tom smjeru zasigurno je film pomaknute perspektive s ciljem portretiranja neuhvatljivog stanja protagonista, “Dokumentarni film ‘Sad ili nikad'” Zorka Sirotića. Struktura koja se neočekivano premetne u igranu potpuno će poremetiti gledateljeva očekivanja, no funkcionalnost ovog postupka treba tražiti u posredovanju drugačijeg doživljaja stvarnosti. Film o istrijanskom umjetniku Darku Brajkoviću Njapi prožet je iskonstruiranim situacijama koje razbijaju dokumentaristički elementi, čime se sugerira pokušaj aktivne rekonstrukcije zatečenog, ali i doslovnog uobličenja filmskog dvojnika koji će prekoračivati granice konvencionalnog.

Psihološki portret s naglašenim poetskim senzibilitetom i vizualnom ekspresivnošću donijela je “Sanja” Nikice Zdunić. Kontrastiranjem prizora i pronalaženjem vizualnih ekvivalenata narativnoj potki filma, autorica je nastojala dosegnuti dokumentirani subjekt u svojoj cjelovitosti. Redateljičina se vještina iskazuje istovremenim samosvjesnim izrazom i dubokom odgovornošću za svoju glavnu protagonisticu.

Foto: Kadar iz dokumentarnog filma “Demon iz boce”

Sunčica Ana Veldić već se profilirala kao dokumentaristica svakodnevice, dok karakteristični sirovi pristup i fotografija oblikuju njen prepoznatljiv autorski potpis. Demon iz boce” portret je zagrebačke supkulturne figure, Svena Narušitelja, čije će osebujno pojavljivanje pred kamerom graničiti s ekshibicionizmom i infantilnošću. Iako zahvalan kao filmska pojava, teško je zaključiti do koje se mjere redateljičin pristup specifičnom karakteru poklapa s prvotnom namjerom filma. 

Čitav niz ostvarenja – zaključak je s desetog po redu Gledališta – potvrđuje da mladi redatelji orijentirani na Kinoklub ne odustaju od izvrtanja perspektiva i traganja za samosvojnim, često i ironijskim izrazom. Budući da su dosad dali obol mnogim segmentima hrvatskog (dokumentarnog) filma, na temelju prikazanog možemo očekivati samo daljnji razvoj u naznačenim smjerovima.

Povezani tekstovi

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)

Četvrti nastavak tematskog bloka "Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)", o ponudi dokumentaraca sa streaming platformi.

Filmski festival Doc Edge: Dvadeset godina dokumentarnog filma na Novom Zelandu

Ove je godine Filmski festival Doc Edge proslavio svoju dvadesetu godišnjicu, a tijekom desetljeća postao je i kvalifikacijski film za nagradu Oscar.

23. Tabor New Frame Film Festival: Nespokoj po kontinentima

U tri natjecateljska programa 23. Tabor New Frame Festivala, održanog 4. i 5. srpnja, prikazano je 49 filmova svih rodova iz 32 zemlje.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.