PočetnaRecenzije"Ai Weiwei: Never Sorry" - Flegmatični revolucionar s radikalnim zamislima

“Ai Weiwei: Never Sorry” – Flegmatični revolucionar s radikalnim zamislima

|

Američka redateljica Alison Klayman 2012. godine snimila je “Ai Weiwei: Never Sorry”, dokumentarac o životu i djelu kineskog konceptualnog umjetnika i političkog aktivista Ai Weiweija. Klayman je ovo debitantsko dokumentarno ostvarenje, a za svoj film te iste godine uspjela je osvojiti i specijalnu nagradu žirija na Sundanceu.

Ai Weiei je nesumnjivo jedna od interesantnijih figura svjetske umjetničke scene. 56-godišnji Kinez godinama drži status jednog od najpriznatijih konceptualnih kineskih umjetnika, često se otvoreno i bez zadrške sukobljavajući s kineskom vladom. 2008. godine u centar pozornosti svjetske javnosti došao je zbog dvije stvari – distanciranja od Olimpijskih igara u Kini, za koje je pomogao dizajnirati glavni stadion te otvorenog prozivanja vlade za pokušaj zataškavanja broja žrtava u sichuanskom potresu.

“Nisam hrabriji od drugih ljudi. Vjerojatno sam i plašljiviji, no moram nastaviti djelovati, inače će situacija postati još opasnija”, rekao je Weiwei, koji zasigurno predstavlja značajnu kariku još uvijek komplicirane, nepovjerljive i uglavnom hermetične kineske stvarnosti. Zatvaran, progonjen, udaran, ali nikada neušutkan, dijeleći sudbinu ruskog Pussy Riota – iako za oktavu artikuliraniji i homogeniji – Weiwei svojim umjetničkim senzibilitetom i nepopustljivim političkim stavovima otvara put nekim novim neovisnim pojedincima u kineskom društvu, pionirski i sutavno brišući submisivni DNK iz svijesti vlastitih sunarodnjaka.

No, “Ai Weiwei: Never Sorry” ima i svoju drugu, neglamurozniju stranu medalje. Gledatelji koji uglavnom nediskriminatorno vjeruju inflacijski napuhanim brojkama s vodećih filmskih stranica, mogli bi doživjeti bolno i hladno otrežnjenje. Tehnički besprijekoran, dokumentarac redateljice Alison Klayman pokrio je većinu umjetnikovih najvažnijih životnih stanica. Razgovore s najbližim suradnicima, roditeljima, ženom, čak i vjerojatnom ljubavnicom s kojom ima dijete, Klayman je zanatski solidno ispreplela s arhivskim snimkama te prikazom priprema za Kinezovu najnoviju izložbu u Munchenu.

“Nisam hrabriji od drugih ljudi. Vjerojatno sam i plašljiviji, no moram nastaviti djelovati, inače će situacija postati još opasnija”, rekao je Weiwei, koji zasigurno predstavlja značajnu kariku još uvijek komplicirane, nepovjerljive i uglavnom hermetične kineske stvarnosti.

Ali za razliku od tematsko-tehnički sličnog, no neusporedivno kvalitetnijeg filma “Marina Abramovic: The Artist is Present”, “Ai Weiwei: Never Sorry” živi i uglavnom umire od inspirativne fotogeničnosti vlastitog glavnog subjekta. Klayman je, mora se i to otvoreno priznati, u ruke dobila višestruko nezahvalniju i zahtjevniju dokumentarnu glinu od redateljskog dvojca Akers-Dupre. I dok se ovaj ponosni Kinez godinama odupire autokraciji anakronog državnog aparata vlastite države, Ai Weiwei je očito zadržao njezin prepoznatljivi duhovni poučak.

Weiwei je – poput svoje kineske domovine – trom, zatvoren i birokratski logičan. Kinez malo govori, a čak i tada, kao na ribljoj tržnici, važe svaku riječ, grimasu, pokret… Marina Abramović vlastitom je karizmom uspjela otopiti željezna vrata njujorške MoMe. S druge strane – prvi, vjerojatno i pogrešni dojam – sugerira sliku gotovo autističnog kineskog “zviždača”, koji ni vlastitu okolinu ne uspijeva zapaliti iskrom vlastitih beskompromisnih ideala.

Ima li Weiwei uopće političku poruku? Stoji li iza njegove umjetnosti i političke angažiranosti opipljiv program, poruka, širi kontekst? Koji god odgovor u konačnici dobili, jedna stvar je sigurna – Kina treba Weiweija, a i Weiwei treba Kinu. Neprijatelj nikad ne spava. Iako ga je iz sna možda trebao probuditi prije desetak godina…

"Ai Weiwei: Never Sorry"
Režija: Alison Klayman
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 91 minutu

Povezani tekstovi

Proglašeni pobjednici 63. DOK Leipziga i 24. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Jihlavi

Ovog vikenda proglašeni su pobjednici 63. DOK Leipziga i 24. Međunarodnog festivala dokumentarnog filma u Jihlavi.

Danas počinje 24. Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi

U Češkoj danas počinje 24. Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi, koji će potrajati od 27. listopada do 8. studenog.

Dokukino KIC: Tjedan filmova posvećenih licu i naličju medija

U zagrebačkom Dokukinu KIC od 21. veljače bit će prikazan niz filmova posvećenih licu i naličju medija.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.

“Ono što treba činiti” najbolji međunarodni dokumentarac 19. Beldocsa

U Beogradu je završio 19. Beldocs, na kojem su hrvatski projekti te autorice i autori osvojili niz nagrada i priznanja.
Režija: Alison Klayman<br> Godina proizvodnje: 2012.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 91 minutu"Ai Weiwei: Never Sorry" - Flegmatični revolucionar s radikalnim zamislima