PočetnaRecenzije"Ai Weiwei: Never Sorry" - Flegmatični revolucionar s radikalnim zamislima

“Ai Weiwei: Never Sorry” – Flegmatični revolucionar s radikalnim zamislima

|

Američka redateljica Alison Klayman 2012. godine snimila je “Ai Weiwei: Never Sorry”, dokumentarac o životu i djelu kineskog konceptualnog umjetnika i političkog aktivista Ai Weiweija. Klayman je ovo debitantsko dokumentarno ostvarenje, a za svoj film te iste godine uspjela je osvojiti i specijalnu nagradu žirija na Sundanceu.

Ai Weiei je nesumnjivo jedna od interesantnijih figura svjetske umjetničke scene. 56-godišnji Kinez godinama drži status jednog od najpriznatijih konceptualnih kineskih umjetnika, često se otvoreno i bez zadrške sukobljavajući s kineskom vladom. 2008. godine u centar pozornosti svjetske javnosti došao je zbog dvije stvari – distanciranja od Olimpijskih igara u Kini, za koje je pomogao dizajnirati glavni stadion te otvorenog prozivanja vlade za pokušaj zataškavanja broja žrtava u sichuanskom potresu.

“Nisam hrabriji od drugih ljudi. Vjerojatno sam i plašljiviji, no moram nastaviti djelovati, inače će situacija postati još opasnija”, rekao je Weiwei, koji zasigurno predstavlja značajnu kariku još uvijek komplicirane, nepovjerljive i uglavnom hermetične kineske stvarnosti. Zatvaran, progonjen, udaran, ali nikada neušutkan, dijeleći sudbinu ruskog Pussy Riota – iako za oktavu artikuliraniji i homogeniji – Weiwei svojim umjetničkim senzibilitetom i nepopustljivim političkim stavovima otvara put nekim novim neovisnim pojedincima u kineskom društvu, pionirski i sutavno brišući submisivni DNK iz svijesti vlastitih sunarodnjaka.

No, “Ai Weiwei: Never Sorry” ima i svoju drugu, neglamurozniju stranu medalje. Gledatelji koji uglavnom nediskriminatorno vjeruju inflacijski napuhanim brojkama s vodećih filmskih stranica, mogli bi doživjeti bolno i hladno otrežnjenje. Tehnički besprijekoran, dokumentarac redateljice Alison Klayman pokrio je većinu umjetnikovih najvažnijih životnih stanica. Razgovore s najbližim suradnicima, roditeljima, ženom, čak i vjerojatnom ljubavnicom s kojom ima dijete, Klayman je zanatski solidno ispreplela s arhivskim snimkama te prikazom priprema za Kinezovu najnoviju izložbu u Munchenu.

“Nisam hrabriji od drugih ljudi. Vjerojatno sam i plašljiviji, no moram nastaviti djelovati, inače će situacija postati još opasnija”, rekao je Weiwei, koji zasigurno predstavlja značajnu kariku još uvijek komplicirane, nepovjerljive i uglavnom hermetične kineske stvarnosti.

Ali za razliku od tematsko-tehnički sličnog, no neusporedivno kvalitetnijeg filma “Marina Abramovic: The Artist is Present”, “Ai Weiwei: Never Sorry” živi i uglavnom umire od inspirativne fotogeničnosti vlastitog glavnog subjekta. Klayman je, mora se i to otvoreno priznati, u ruke dobila višestruko nezahvalniju i zahtjevniju dokumentarnu glinu od redateljskog dvojca Akers-Dupre. I dok se ovaj ponosni Kinez godinama odupire autokraciji anakronog državnog aparata vlastite države, Ai Weiwei je očito zadržao njezin prepoznatljivi duhovni poučak.

Weiwei je – poput svoje kineske domovine – trom, zatvoren i birokratski logičan. Kinez malo govori, a čak i tada, kao na ribljoj tržnici, važe svaku riječ, grimasu, pokret… Marina Abramović vlastitom je karizmom uspjela otopiti željezna vrata njujorške MoMe. S druge strane – prvi, vjerojatno i pogrešni dojam – sugerira sliku gotovo autističnog kineskog “zviždača”, koji ni vlastitu okolinu ne uspijeva zapaliti iskrom vlastitih beskompromisnih ideala.

Ima li Weiwei uopće političku poruku? Stoji li iza njegove umjetnosti i političke angažiranosti opipljiv program, poruka, širi kontekst? Koji god odgovor u konačnici dobili, jedna stvar je sigurna – Kina treba Weiweija, a i Weiwei treba Kinu. Neprijatelj nikad ne spava. Iako ga je iz sna možda trebao probuditi prije desetak godina…

"Ai Weiwei: Never Sorry"
Režija: Alison Klayman
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 91 minutu

Povezani tekstovi

23. Zagreb Film Festival: “Vjetre, pričaj sa mnom” – Slavlje života na jezeru

"Vjetre pričaj sa mnom" (2025) sretno objedinjuje narativnost i poetičnost, postupno se semantički rastačući do fluidne osjećajnosti.

4. Cherry Pop Festival: “As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath” – Sedam kosovskih LGBTQ duša

"As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath" lIlira Hasanaja prikazan je na Cherry Pop Festivalu u sklopu programu gostovanja Prištinskog queer festivala.

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.

Novi projekt Morane Komljenović na “matchmaking” programu u Trentu

U skopu "matchmaking" programa "Vis-à-Vis" sudjelovao je i dokumentarni projekt "Praznovjerje slobode - Misterij San Marina" Morane Komljenović.

Marek Šulík – Točke susreta

Martin Šúlik pripadnik je mlađe generacije redatelja koji suvremene mogućnosti snimanja iskorištavaju za odabir relevantnih tema.

Martin Slivka – Eksperimentalnost istraživača

"A Man Leaves Us" / "Odchádza človek" (1968) Martina Slivke je esejistički film koji neumoljivo podsjeća na "Tijelo" Ante Babaje.

“Linije pogleda” u Dokukinu KIC

Sljedećeg ponedjeljka u Dokukinu KIC će biti prikazano svih pet epizoda dokumentarnog serijala "Linije pogleda" (Dokumetar / FPS Media; 2025.).

Hrvatska koprodukcija u službenom natjecateljskom programu 42. Sundance Film Festivala

Hrvatska manjinska filmska koprodukcija "Planina" (2025) Biljane Tutorov i Petra Glomazića, imat će svjetsku premijeru na 42. Sundanceu.

Dušan Hanák – Paroksizam društvenih tragedija

U seriji tekstova "Kontradikcije slovačkog dokumentarizma" nastojat ćemo tek nesustavno skicirati neke od raspoznatljivih poetika u ostvarenjima koja su do danas ostala u zakutcima zajedničkog kulturnog imaginarija.

57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Nakanjeno, potrebno, moguće

Ovogodišnja, 57. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva upriličena je u Šibeniku, u Kući umjetnosti Arsen.

“Ne zaboravite ostaviti recenziju” – Instagramična turistifikacija

"Ne zaboravite ostaviti recenziju" ne doima komentarom niti se čini da se njome zastupa kakvo mišljenje ili daju kakvi sudovi.
Režija: Alison Klayman<br> Godina proizvodnje: 2012.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 91 minutu"Ai Weiwei: Never Sorry" - Flegmatični revolucionar s radikalnim zamislima