Početna Recenzije "Ai Weiwei: Never Sorry" - Flegmatični revolucionar s radikalnim zamislima

“Ai Weiwei: Never Sorry” – Flegmatični revolucionar s radikalnim zamislima

-

Američka redateljica Alison Klayman 2012. godine snimila je “Ai Weiwei: Never Sorry”, dokumentarac o životu i djelu kineskog konceptualnog umjetnika i političkog aktivista Ai Weiweija. Klayman je ovo debitantsko dokumentarno ostvarenje, a za svoj film te iste godine uspjela je osvojiti i specijalnu nagradu žirija na Sundanceu.

Ai Weiei je nesumnjivo jedna od interesantnijih figura svjetske umjetničke scene. 56-godišnji Kinez godinama drži status jednog od najpriznatijih konceptualnih kineskih umjetnika, često se otvoreno i bez zadrške sukobljavajući s kineskom vladom. 2008. godine u centar pozornosti svjetske javnosti došao je zbog dvije stvari – distanciranja od Olimpijskih igara u Kini, za koje je pomogao dizajnirati glavni stadion te otvorenog prozivanja vlade za pokušaj zataškavanja broja žrtava u sichuanskom potresu.

“Nisam hrabriji od drugih ljudi. Vjerojatno sam i plašljiviji, no moram nastaviti djelovati, inače će situacija postati još opasnija”, rekao je Weiwei, koji zasigurno predstavlja značajnu kariku još uvijek komplicirane, nepovjerljive i uglavnom hermetične kineske stvarnosti. Zatvaran, progonjen, udaran, ali nikada neušutkan, dijeleći sudbinu ruskog Pussy Riota – iako za oktavu artikuliraniji i homogeniji – Weiwei svojim umjetničkim senzibilitetom i nepopustljivim političkim stavovima otvara put nekim novim neovisnim pojedincima u kineskom društvu, pionirski i sutavno brišući submisivni DNK iz svijesti vlastitih sunarodnjaka.

No, “Ai Weiwei: Never Sorry” ima i svoju drugu, neglamurozniju stranu medalje. Gledatelji koji uglavnom nediskriminatorno vjeruju inflacijski napuhanim brojkama s vodećih filmskih stranica, mogli bi doživjeti bolno i hladno otrežnjenje. Tehnički besprijekoran, dokumentarac redateljice Alison Klayman pokrio je većinu umjetnikovih najvažnijih životnih stanica. Razgovore s najbližim suradnicima, roditeljima, ženom, čak i vjerojatnom ljubavnicom s kojom ima dijete, Klayman je zanatski solidno ispreplela s arhivskim snimkama te prikazom priprema za Kinezovu najnoviju izložbu u Munchenu.

“Nisam hrabriji od drugih ljudi. Vjerojatno sam i plašljiviji, no moram nastaviti djelovati, inače će situacija postati još opasnija”, rekao je Weiwei, koji zasigurno predstavlja značajnu kariku još uvijek komplicirane, nepovjerljive i uglavnom hermetične kineske stvarnosti.

Ali za razliku od tematsko-tehnički sličnog, no neusporedivno kvalitetnijeg filma “Marina Abramovic: The Artist is Present”, “Ai Weiwei: Never Sorry” živi i uglavnom umire od inspirativne fotogeničnosti vlastitog glavnog subjekta. Klayman je, mora se i to otvoreno priznati, u ruke dobila višestruko nezahvalniju i zahtjevniju dokumentarnu glinu od redateljskog dvojca Akers-Dupre. I dok se ovaj ponosni Kinez godinama odupire autokraciji anakronog državnog aparata vlastite države, Ai Weiwei je očito zadržao njezin prepoznatljivi duhovni poučak.

Weiwei je – poput svoje kineske domovine – trom, zatvoren i birokratski logičan. Kinez malo govori, a čak i tada, kao na ribljoj tržnici, važe svaku riječ, grimasu, pokret… Marina Abramović vlastitom je karizmom uspjela otopiti željezna vrata njujorške MoMe. S druge strane – prvi, vjerojatno i pogrešni dojam – sugerira sliku gotovo autističnog kineskog “zviždača”, koji ni vlastitu okolinu ne uspijeva zapaliti iskrom vlastitih beskompromisnih ideala.

Ima li Weiwei uopće političku poruku? Stoji li iza njegove umjetnosti i političke angažiranosti opipljiv program, poruka, širi kontekst? Koji god odgovor u konačnici dobili, jedna stvar je sigurna – Kina treba Weiweija, a i Weiwei treba Kinu. Neprijatelj nikad ne spava. Iako ga je iz sna možda trebao probuditi prije desetak godina…

"Ai Weiwei: Never Sorry"

O FILMU:

Režija: Alison Klayman
Godina proizvodnje: 2012.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 91 minutu

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Hrvatski filmovi na Doclisboi i Jihlavi

U razmaku od nekoliko dana počinju 18. Međunarodni festival dokumentarnog filma Doclisboa te 24. Međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi.

16. ZagrebDox: Hrvatski filmovi – Svijetao ogranak tmurne godine

Dokumentarni.net donosi detaljan osvrt na hrvatske dokumentarne filmove sa 16, odnosno posebnog izdanja ZagrebDoxa.

Proglašeni pobjednici 5. Revije studentskog filma

U glavnom gradu Hrvatske u MM centru SC-a u Zagrebu proteklog je vikenda održano peto izdanje Revije studentskog filma.

Sunčica Ana Veldić: “Cilj radionice filmskog dokumentarizma je pomoći polaznicima osvijestiti samokritičnost u svakoj fazi nastanka filma”

Kinoklub Zagreb uskoro pokreće radionicu Filmski dokumentarizam koju će voditi redateljica Sunčica Ana Veldić i Zorko Sirotić.

Ivan Ramljak: “Susreti i snimanja s protagonistima ‘O jednoj mladosti’ bili su poput malih psihoterapija”

Prije večerašnje kino premijere u zagrebačkom SC-u, Ivan Ramljak govori o svojem najnovijem dokumentarcu, "O jednoj mladosti" (ADU, 2020).

“A Dog Called Money” – Slabašan film o slabašnom albumu

"A Dog Called Money" (2019) Seamusa Murphyja prati nastajanje albuma "The Hope Six Demolition Project" britanske glazbenice PJ Harvey.

U hrvatska kina dolaze “Jedriličarke s broda Maiden”

U hrvatskim kinima od 21. listopada počinje prikazivanje dokumentarnog filma "Jedriličarke s broda Maiden" (2018) redatelja Alexa Holmesa.

U Osijeku sutra počinje 5. Filmska RUNDA

U Osijeku će se sutra i prekosutra (petak i subota, 16. i 17. 10.) u kinu Urania, održati 5. Filmska RUNDA, revija hrvatskog kratkog filma.

“Desert One” – Operacija osuđena na propast

"Desert One" Barbare Kopple na učinkovit i povremeno dirljiv način govori o operaciji koja je vjerojatno od samog početka bila osuđena na propast.

Deveta SMOTRA filmova Kino kluba Split

U petak i subotu (16. i 17.10.) održat će se deveta SMOTRA recentnih filmova nastalih u produkciji i koprodukciji Kino kluba Split