PočetnaRecenzije"Sve o Evi" - Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje

“Sve o Evi” – Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje

|

Sinoćnjim prikazivanjem na HRT-u 3 obilježila se desetogodišnjica premijere autobiografskog dokumentaraca “Sve o Evi” (2003), redatelja Silvestra Kolbasa. “Sve o Evi” višegodišnji je prikaz pokušaja mladog bračnog para – u ovom slučaju Silvestera i Nataše – da uz pomoć umjetne oplodnje dobiju svojeg potomka. Dokumentarac je postigao popriličan regionalni uspjeh, a prikazivan je i na većini najistaknutijih filmskih festivala – od Zagreb Film Festivala i ZagrebDoxa do bosanskohercegovačkog Sarajevo Film Festivala.

“Ne usudim se više nadati”, jedne su od prvih riječi novinarke HRT-a Nataše Kolbas u dokumentarcu “Sve o Evi”, koja je zajedno sa svojim mužem, profesionalnim snimateljem Silvestrom Kolbasom, odlučila podijeliti sve uspone i padove mučne agonije pokušaja umjetne oplodnje. Nataša i Silvestar dosad su u četiri puta navraćali u razne klinike za umjetnu oplodnju, no “plusevi” na testovima trudnoće dosad su, nepogrešivo okrutno, u pravilu ostajali nijemi. Peta sreća mogla bi biti i posljednja za obitelj Kolbas…

Nataša i Silvester uglavnom su izbjegli smušenu birokratsku inertnost hrvatskog zdravstva, i svoje su nade u toliko željeno potomstvo – uostalom kao i nebrojeni hrvatski parovi – položili u jednu bečku kliniku. Bečke bebe, kako im tepaju ponosni roditelji i rodbina sretno u Austriji začetih malih zamotuljaka.

Put do željene bebe, začete umjetnom oplodnjom – kako za Kolbasove, tako i za roditelje diljem planete – ni u kojem slučaju nije posut ružinim laticama. Bezbrojni posjeti liječnicima, iščekivanje, psihološki stres, nemali financijski izdaci… Za postupak koji može, ali i u velikom broju slučajeva i ne mora dati željene rezultate. Srećom po Kolbasove, priča ovog zagrebačko-vinkovačkog para jedna je od tih sretnih, uspješnih, poučnih…

Put do željene bebe, začete umjetnom oplodnjom – kako za Kolbasove, tako i za roditelje diljem planete – ni u kojem slučaju nije posut ružinim laticama. Bezbrojni posjeti liječnicima, iščekivanje, psihološki stres, nemali financijski izdaci…

Mala Eva na svijet je došla 2002. godine, a ove godine u domu ponosnih roditelja trebala bi se proslaviti i jedanaesta rođendanska obljetnica najmlađeg člana obitelji Kolbas. Obitelji koja je ovim iskrenim i bolnim autobiografskim dokumentarcem uspjela ohrabriti i pomoći budućim roditeljima u sličnim problemima. Pokazati da i iz naizled bezizlazne situacije postoji opravdana zraka nade i vjera u sretan završetak. Mala Eva je i krunski fizički dokaz te tvrdnje…

“Sve o Evi” korektan je, ali prije svega poučan i na trenutke iznimno dirljiv dokumentarni film. Od trenutka kada Nataša bezizlazno i apatično istrese: “Imam osjećaj da se to bliži kraju”, pa do iznimno grafičkog – možda i dosad neviđenog prikaza rađanja – svjesni ste da pred sobom imate nesvakidašnje filmsko ostvarenje. No, dokumentarac “Sve o Evi” sa sobom vuče i nemalu vreću tehničko-koncepcijskih problema, koji uglavnom poništavaju sve pozitivne i nesumnjivo vrijedne elemente ovog Kolbasovog djela.

Unatoč profesionalnom snimateljskom pedigreu, Kolbasov film uglavnom djeluje poput korektnog kućnog videa s amaterskim i često nerazumljivim mumljajućim voice-overom. Ritmično mlak i montažerski naljepljivo nasilan, Kolbas je većinu iskrenih i dirljivih trenutaka uspio zasjeniti vlastitom nervoznom preokupiranošću zajedničkim kadriranjem, ostatak vremena provodivši uglavnom skriven iza svojeg osobnog štita/kamere. “Sve o Evi” je korektno i edukativno ostvarenje, ali ništa više od toga.

"Sve o Evi"
Režija: Silvestar Kolbas
Godina proizvodnje: 2003.
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Trajanje: 63 minute

Povezani tekstovi

6. Nagrada Dokumetar: “Motel” Filipa Mojzeša je najbolji hrvatski dokumentarni film 2024. godine!

Ovogodišnju, šestu po redu Nagradu Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film 2024., dobio je "Motel" (2023) Filipa Mojzeša.

Malo slavlje hrvatske dokumentaristike u Dokukinu KIC

Prvo izdanje filmske manifestacije "Dokumentarni.days" održat će se 11. i 12. lipnja u zagrebačkom Dokukinu KIC.

Hrvatsko društvo filmskih kritičara odabralo najbolje hrvatske filmove 2024. godine

Hrvatsko društvo filmskih kritičara odabralo je najbolje hrvatske filmove 2024. godine.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.
Režija: Silvestar Kolbas<br> Godina proizvodnje: 2003.<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Trajanje: 63 minute"Sve o Evi" - Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje