PočetnaRecenzije"Sve o Evi" - Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje

“Sve o Evi” – Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje

|

Sinoćnjim prikazivanjem na HRT-u 3 obilježila se desetogodišnjica premijere autobiografskog dokumentaraca “Sve o Evi” (2003), redatelja Silvestra Kolbasa. “Sve o Evi” višegodišnji je prikaz pokušaja mladog bračnog para – u ovom slučaju Silvestera i Nataše – da uz pomoć umjetne oplodnje dobiju svojeg potomka. Dokumentarac je postigao popriličan regionalni uspjeh, a prikazivan je i na većini najistaknutijih filmskih festivala – od Zagreb Film Festivala i ZagrebDoxa do bosanskohercegovačkog Sarajevo Film Festivala.

“Ne usudim se više nadati”, jedne su od prvih riječi novinarke HRT-a Nataše Kolbas u dokumentarcu “Sve o Evi”, koja je zajedno sa svojim mužem, profesionalnim snimateljem Silvestrom Kolbasom, odlučila podijeliti sve uspone i padove mučne agonije pokušaja umjetne oplodnje. Nataša i Silvestar dosad su u četiri puta navraćali u razne klinike za umjetnu oplodnju, no “plusevi” na testovima trudnoće dosad su, nepogrešivo okrutno, u pravilu ostajali nijemi. Peta sreća mogla bi biti i posljednja za obitelj Kolbas…

Nataša i Silvester uglavnom su izbjegli smušenu birokratsku inertnost hrvatskog zdravstva, i svoje su nade u toliko željeno potomstvo – uostalom kao i nebrojeni hrvatski parovi – položili u jednu bečku kliniku. Bečke bebe, kako im tepaju ponosni roditelji i rodbina sretno u Austriji začetih malih zamotuljaka.

Put do željene bebe, začete umjetnom oplodnjom – kako za Kolbasove, tako i za roditelje diljem planete – ni u kojem slučaju nije posut ružinim laticama. Bezbrojni posjeti liječnicima, iščekivanje, psihološki stres, nemali financijski izdaci… Za postupak koji može, ali i u velikom broju slučajeva i ne mora dati željene rezultate. Srećom po Kolbasove, priča ovog zagrebačko-vinkovačkog para jedna je od tih sretnih, uspješnih, poučnih…

Put do željene bebe, začete umjetnom oplodnjom – kako za Kolbasove, tako i za roditelje diljem planete – ni u kojem slučaju nije posut ružinim laticama. Bezbrojni posjeti liječnicima, iščekivanje, psihološki stres, nemali financijski izdaci…

Mala Eva na svijet je došla 2002. godine, a ove godine u domu ponosnih roditelja trebala bi se proslaviti i jedanaesta rođendanska obljetnica najmlađeg člana obitelji Kolbas. Obitelji koja je ovim iskrenim i bolnim autobiografskim dokumentarcem uspjela ohrabriti i pomoći budućim roditeljima u sličnim problemima. Pokazati da i iz naizled bezizlazne situacije postoji opravdana zraka nade i vjera u sretan završetak. Mala Eva je i krunski fizički dokaz te tvrdnje…

“Sve o Evi” korektan je, ali prije svega poučan i na trenutke iznimno dirljiv dokumentarni film. Od trenutka kada Nataša bezizlazno i apatično istrese: “Imam osjećaj da se to bliži kraju”, pa do iznimno grafičkog – možda i dosad neviđenog prikaza rađanja – svjesni ste da pred sobom imate nesvakidašnje filmsko ostvarenje. No, dokumentarac “Sve o Evi” sa sobom vuče i nemalu vreću tehničko-koncepcijskih problema, koji uglavnom poništavaju sve pozitivne i nesumnjivo vrijedne elemente ovog Kolbasovog djela.

Unatoč profesionalnom snimateljskom pedigreu, Kolbasov film uglavnom djeluje poput korektnog kućnog videa s amaterskim i često nerazumljivim mumljajućim voice-overom. Ritmično mlak i montažerski naljepljivo nasilan, Kolbas je većinu iskrenih i dirljivih trenutaka uspio zasjeniti vlastitom nervoznom preokupiranošću zajedničkim kadriranjem, ostatak vremena provodivši uglavnom skriven iza svojeg osobnog štita/kamere. “Sve o Evi” je korektno i edukativno ostvarenje, ali ništa više od toga.

"Sve o Evi"
Režija: Silvestar Kolbas
Godina proizvodnje: 2003.
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Trajanje: 63 minute

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Režija: Silvestar Kolbas<br> Godina proizvodnje: 2003.<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Trajanje: 63 minute"Sve o Evi" - Svi križni putevi pokušaja umjetne oplodnje