PočetnaRecenzije"Dogtown and Z-Boys" - Kretanje kao ultimativni oblik slobode

“Dogtown and Z-Boys” – Kretanje kao ultimativni oblik slobode

|

Moj prvi kontakt s pokretnim kotačima na nogama dogodio se još u osnovnoj školi. Iz ove perspektive kao da je bilo prije tri života. Stara Juga, strah od černobilskog zračenja i mamine prigodno crvene rolšuhe. Ne role, već rolšuhe. Četiri kotača na jednoj i četiri na drugoj tenisici/cipeli. I udri Miško!

Kako je u to doba pomisao na zaglađenu stazu za rolere bilo poprilično utopističko maštanje lokalnih popišanaca, jedini prihvatljivi izbor za betonsko rasklizavanje sveo se na lokalnu cestu punu rupa, grba i Kinder iznenađenja. Zbog nemogućnosti razvijanja i zadržavanja bilo kakve zadovoljavajuće brzine – izbor koji to zapravo i nije bio. Koliko je potencijalnih klizača, hokejaša i skejtera progutao taj ocvali kubistički jugoslavenski asfalt. Eh…

“Dogtown and Z-Boys” (2001) redatelja Stacyja Peralte možda nije pokrio dalmatinsku rolšuha scenu iz 80-ih godina, ali je zato obuhvatio rađanje i evoluciju skateboard scene u Americi desetljeće i kusur ranije, u iznimno solidnom i srčanom dokumentarcu. Peralta nas uvodi u svijet skejta prije X-Gamesa, Tonyja Hawka, multimiljunskih ugovora i blještavih svjetala pozornice. U svijet u kojem ste sredinom 60-ih morali sklepavati vlastiti skateboard, jer ih u trgovinama za prodaju – jednostavno nije bilo! Doba rađanja modernog skateboardinga sa svim svojim zakonitostima.

I upravo u tom razdoblju kreće revolucija skejt scene koja je na kraju i rezultirala dolarošuštavim biznisom koji se danas vrti oko Tonyja Hawka, Buckyja Laseka i ostatka ekipe. No, krajem 60-ih i početkom 70-ih pioniri sporta poput Stacyja Peralte, Jaya Adamsa i Tonyja Alve, nisu mogli ni slutiti u kojem će smjeru cjelokupna mašinerija u budućnosti krenuti. Okupljeni pod zajedničkim nazivom “Z-Boys” (legendarni Zephyr Shop, skejt i surferska trgovina u kalifornijskoj Santa Monici koja ih je sponzorirala), Peralta i prijatelji oblikovali su ne samo skejt, već i popularnu kulturu 70-ih godina prošlog stoljeća.

No, krajem 60-ih i početkom 70-ih pioniri sporta poput Stacyja Peralte, Jaya Adamsa i Tonyja Alve, nisu mogli ni slutiti u kojem će smjeru cjelokupna mašinerija u budućnosti krenuti. Okupljeni pod zajedničkim nazivom “Z-Boys” (legendarni Zephyr Shop, skejt i surferska trgovina u kalifornijskoj Santa Monici koja ih je sponzorirala), Peralta i prijatelji oblikovali su ne samo skejt, već i popularnu kulturu 70-ih godina prošlog stoljeća.

Junaci “Dogtown and Z-Boysa” nisu živjeli pretjerano asketskim načinom života. Bježanje pred policijom, skejtanje u tuđim bazenima, nadmetanje s tradicionalno-uštogljenim viđenjem sporta suparničke grupe, samo su dio folklora tog vremena kojim nas Peralta majstorski navigira.

Craig Stecyk, fotograf i novinar koji se tih godina “motao” oko Z-Boysa, istaknuo je kako su “skejteri svojevrsni urbani gerilci, koji daju dodatnu dimenziju zapostavljenim lokalnim gradskim građevinama, iskorištavajući te prostore na – čak ni arhitektima koji su ih gradili – nepojmljiv način.” Civilizacijski sukob između korporativne kulture mastodontskih korporacija i modernih hipija s komadom drveta i par kotača.

Više od bilo čega – dolara i varljive slave, iskorištenih ili propuštenih prilika – “Dogtown and Z-Boys” slavi svoje nesavršene asfaltne heroje. Slavi beskrajno usavršavanje, lomljenje kostiju i vilica. Slavi probijanje vlastitih limita. Slavi druženje i osjećaj pripadnosti. Enklava odbačenih i posebnih. Od kojih većina, na iznenađenje nepovjerljivih roditelja i cinične razrednice sa sijedim izrastom, izraste u rock zvijezde s čvrstim brakovima i stabilnim poslovima. Mantra “sve što želimo je skejtat'” i kretanje kao ultimativni oblik slobode. Z-Boysi su je itekako zaslužili.

"Dogtown and Z-Boys"
Režija: Stacy Peralta
Godina proizvodnje: 2001.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 91 minutu

Povezani tekstovi

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

22. ZagrebDox: “Čovjek lavina” – Nema čovjeka koji nema ritma

Unatoč ograničenjima, "Čovjek lavina" (2025) redateljice Slobodanke Radun ostaje dragocjen i emotivan dokumentarac.

“I kipovi umiru” – Muzeji kao mjesto smrti

Danas je teško pojmiti kontroverznost filma "I kipovi umiru" jer se kritika kolonijalizma može učiniti pomalo apstraktnom.

22. ZagrebDox: “Subjektivna” – Subjektivnost nije slabost, već polazišna točka

U konačnici, "Subjektivna" (2026) Anje Koprivšek skica je festivalskog iskustva i dnevnički zapis osobne introspekcije.

Posljednje ovosezonske “Vizije” posvećene filmu “Zidane, portret 21. stoljeća”

Posljednje ovosezonske "Vizije" posvećene su filmu "Zidane, portret 21. stoljeća" / "Zidane: A 21st Century Portrait" / "Zidane, un portrait du 21e siècle" (2006).

“Cannes Docs” – Svijet dokumentaraca Filmskog festivala u Cannesu

Kratki posjet paviljonu "Cannes Docs" podsjeća vas da dokumentaraca nikada nije bilo više na tržištu, koji nailaze na sasvim nove probleme i izazove.

19. Beldocs: “Zalazak” – Arhitektura socijalne države

Miloš Jaćimović u svom filmu "Zalazak" (2026) vrijednost nestalog sustava ne komunicira gorčinom ni transferima krivnje.

15. Škola dokumentarnog filma: Još ruka-dvije

15. Škola dokumentarnog filma trajala je od listopada 2025. do travnja 2026., a pohodilo ju je desetero polaznika.

Otvorene prijave za 35. Dane hrvatskog filma

Dani hrvatskog filma pozivaju na prijavu filmova za 35. izdanje koje će biti održano od 15. do 18. listopada 2026. u karlovačkom Kinu Edison.

Predstavljen program 36. Animafesta

U Galeriji Kranjčar u utorak je održana konferencija za medije 36. Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta Zagreb 2026.

22. ZagrebDox: “Tragovi pripadanja” – Aporija bezdomnosti

Materijal filma "Tragovi pripadanja" je istodobno introspektivan, logoreičan i kinetičan; veoma osoban, ali uvjetno rečeno i kolektivan.
Režija: Stacy Peralta<br> Godina proizvodnje: 2001.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 91 minutu "Dogtown and Z-Boys" - Kretanje kao ultimativni oblik slobode