PočetnaRecenzije"Dogtown and Z-Boys" - Kretanje kao ultimativni oblik slobode

“Dogtown and Z-Boys” – Kretanje kao ultimativni oblik slobode

|

Moj prvi kontakt s pokretnim kotačima na nogama dogodio se još u osnovnoj školi. Iz ove perspektive kao da je bilo prije tri života. Stara Juga, strah od černobilskog zračenja i mamine prigodno crvene rolšuhe. Ne role, već rolšuhe. Četiri kotača na jednoj i četiri na drugoj tenisici/cipeli. I udri Miško!

Kako je u to doba pomisao na zaglađenu stazu za rolere bilo poprilično utopističko maštanje lokalnih popišanaca, jedini prihvatljivi izbor za betonsko rasklizavanje sveo se na lokalnu cestu punu rupa, grba i Kinder iznenađenja. Zbog nemogućnosti razvijanja i zadržavanja bilo kakve zadovoljavajuće brzine – izbor koji to zapravo i nije bio. Koliko je potencijalnih klizača, hokejaša i skejtera progutao taj ocvali kubistički jugoslavenski asfalt. Eh…

“Dogtown and Z-Boys” (2001) redatelja Stacyja Peralte možda nije pokrio dalmatinsku rolšuha scenu iz 80-ih godina, ali je zato obuhvatio rađanje i evoluciju skateboard scene u Americi desetljeće i kusur ranije, u iznimno solidnom i srčanom dokumentarcu. Peralta nas uvodi u svijet skejta prije X-Gamesa, Tonyja Hawka, multimiljunskih ugovora i blještavih svjetala pozornice. U svijet u kojem ste sredinom 60-ih morali sklepavati vlastiti skateboard, jer ih u trgovinama za prodaju – jednostavno nije bilo! Doba rađanja modernog skateboardinga sa svim svojim zakonitostima.

I upravo u tom razdoblju kreće revolucija skejt scene koja je na kraju i rezultirala dolarošuštavim biznisom koji se danas vrti oko Tonyja Hawka, Buckyja Laseka i ostatka ekipe. No, krajem 60-ih i početkom 70-ih pioniri sporta poput Stacyja Peralte, Jaya Adamsa i Tonyja Alve, nisu mogli ni slutiti u kojem će smjeru cjelokupna mašinerija u budućnosti krenuti. Okupljeni pod zajedničkim nazivom “Z-Boys” (legendarni Zephyr Shop, skejt i surferska trgovina u kalifornijskoj Santa Monici koja ih je sponzorirala), Peralta i prijatelji oblikovali su ne samo skejt, već i popularnu kulturu 70-ih godina prošlog stoljeća.

No, krajem 60-ih i početkom 70-ih pioniri sporta poput Stacyja Peralte, Jaya Adamsa i Tonyja Alve, nisu mogli ni slutiti u kojem će smjeru cjelokupna mašinerija u budućnosti krenuti. Okupljeni pod zajedničkim nazivom “Z-Boys” (legendarni Zephyr Shop, skejt i surferska trgovina u kalifornijskoj Santa Monici koja ih je sponzorirala), Peralta i prijatelji oblikovali su ne samo skejt, već i popularnu kulturu 70-ih godina prošlog stoljeća.

Junaci “Dogtown and Z-Boysa” nisu živjeli pretjerano asketskim načinom života. Bježanje pred policijom, skejtanje u tuđim bazenima, nadmetanje s tradicionalno-uštogljenim viđenjem sporta suparničke grupe, samo su dio folklora tog vremena kojim nas Peralta majstorski navigira.

Craig Stecyk, fotograf i novinar koji se tih godina “motao” oko Z-Boysa, istaknuo je kako su “skejteri svojevrsni urbani gerilci, koji daju dodatnu dimenziju zapostavljenim lokalnim gradskim građevinama, iskorištavajući te prostore na – čak ni arhitektima koji su ih gradili – nepojmljiv način.” Civilizacijski sukob između korporativne kulture mastodontskih korporacija i modernih hipija s komadom drveta i par kotača.

Više od bilo čega – dolara i varljive slave, iskorištenih ili propuštenih prilika – “Dogtown and Z-Boys” slavi svoje nesavršene asfaltne heroje. Slavi beskrajno usavršavanje, lomljenje kostiju i vilica. Slavi probijanje vlastitih limita. Slavi druženje i osjećaj pripadnosti. Enklava odbačenih i posebnih. Od kojih većina, na iznenađenje nepovjerljivih roditelja i cinične razrednice sa sijedim izrastom, izraste u rock zvijezde s čvrstim brakovima i stabilnim poslovima. Mantra “sve što želimo je skejtat'” i kretanje kao ultimativni oblik slobode. Z-Boysi su je itekako zaslužili.

"Dogtown and Z-Boys"
Režija: Stacy Peralta
Godina proizvodnje: 2001.
Zemlja podrijetla: SAD
Trajanje: 91 minutu

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.

21. ZagrebDox: “Svećenica” – Na životnoj prekretnici

Na 21. ZagrebDoxu slovenska "Svećenica" / "Woman of God" / "Duhovnica" (2023) Maje Prettner, osvojila je HRT Nagradu publike s visokom ocjenom 4,94.

“Metallica: Some Kind of Monster” – Gorostas na koljenima

Posljednji ovosezonski "Rockdocs" za temu ima film "Metallica: Some Kind of Monster" (2004) redateljskog para Joe Berlinger - Bruce Sinofsky.

21. ZagrebDox: “Druga strana planine” – Posjet iz druge ruke

"Druga strana planine" (2024) Yumeng He fokus prebacuje na ostvarivanje direktnog kontakta i dijaloga prošlosti i suvremenosti.

Péter Kerekes u Dokukinu KIC: Blažene prepreke

Slovački redatelj Péter Kerekes u subotu je gostovao u zagrebačkom Dokukinu KIC, gdje je održao masterclass predavanje "Blažene prepreke".

Neminovni nemi svet

Zamišljen kao omaž poeziji Francisa Pongea, "God Only Knows" (1994) Jean-Daniela Polleta nudi autorsku transpoziciju Pongeove poetike.
Režija: Stacy Peralta<br> Godina proizvodnje: 2001.<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Trajanje: 91 minutu "Dogtown and Z-Boys" - Kretanje kao ultimativni oblik slobode