PočetnaRecenzije5. SPFF: "Živan Pujić Jimmy" - Alternativna junačka personifikacija iz Pančeva

5. SPFF: “Živan Pujić Jimmy” – Alternativna junačka personifikacija iz Pančeva

|

Srpski filmaš Ognjen Glavonić u relativno je kratkom razdoblju ostavio značajan trag u recentnim događajima na balkanskog dokumentarnoj sceni. Njegov “Živan pravi pank festival” (2013), o pančevskom punk entuzijastu Živanu Puljiću, nahodao se po festivalskom ringišpilu (Cinéma du Réel, Cinema City, Beldocs, DokuFest…), a nedavna nagrada u Bruxellesu (Bruxelles Film Festival, selekcija glazbenih dokumentaraca) samo je i službeno potvrdila talent 29-godišnjeg redatelja.

Zato je i malo iznenađenje, možemo reći i šteta, što su se umjesto produkcijski kvalitetnijeg i autorski podosta zrelijeg “Festivala”, organizatori Starigrad Paklenica Film Festivala odlučili na petogodišnji Glavonićev prvijenac s istim centralnim subjektom, iako podosta osobniji “Živan Pujić Jimmy” (2009), koji već neko vrijeme s autorovim blagoslovom plovi Vimeo bespućima.

Pozadina ideje o snimanju SPFF-ovog Živana datira još iz 2008. godine, kada je srpski redatelj od beogradskog Fakulteta dramskih umjetnosti dobio zadatak snimiti kratki dokumentarni film. Konačni izbor pokusnog kunića pao je upravo na Živana Pujića, dugogodišnjeg Glavonićevog prijatelja s pančevačkog alternativnog asfalta.

Puljić je u “Živanu” portretiran kao simpatična bitangica, s dovoljno soli u glavi za relativno artikulirani glazbeno-pjesnički bunt (punk bend “Živan i žileti”) i organizaciju zahtjevnog punk feestivala. Činjenice koje ga ipak nisu mogle amnestirati od vrištećeg posterbojstva vječnog mladića, pankerskog Petra Pana koji ne želi odrasti i studenta koji je svoje studiranje rastegnuo do krajnjih višedesetljetnih granica.

Kako gledamo na jedinice i nule s putanjom izvan uobičajene matrice? I koja je naša definicija junaka? Jer ako se ona odnosi na prkošenje ustaljenim normama, zadržavanje prava na sanjanje, a samim time i svjesno izlaganje porugi vlastite anakrone okoline, onda je konačan odgovor poprilično jasan. U našem svijetu, Živan Pujić Jimmy nije ništa manje od toga.

No, “Živan Pujić Jimmy” je i film o prokletstvu izgubljenih generacija, nedovoljno starih za uživanje u čarima zapadnog socijalizma, a već dovoljno svjesnih za svjedočenje postratnim tumačenjima tranzicijske demokracije u vlastitom dvorištu. Film o odrastanju i nesnalaženju u društvu novih vrijednosti koje glorificira uvlačenje trenerki unutar traperica.

Sada kad već znamo kojim autorskim arsenalom raspolaže Glavonić, neusporedivo je lakše zažmiriti na tipični spust debitantskih dokumentaraca iz kućne proizvodnje, poput grube kamere iz ruke, nefokusiranog montažnog autoriteta ili izostanak bilo kakve čvrste narativne strukture.

Sve stvari koje je Glavonić pet godina kasnije dobrano ispeglao u “Festivalu”, potvrdivši rađanje nove dokumentarističke nade na ovim prostorima. I zato, za bolje razumijevanje Živanove problematike, preporučamo gledanje oba naslova koja uistinu izvrsno zaokružuju trenutno stanje svijesti balkanske posttranzicijske baruštine.

Bez obzira na određene tehničke nedostatke, “Živan Pujić Jimmy” itekako udara u trbuh snažnim podtekstualnim vibracijama društvenog beznađa susjedne nam republike, koje ga u kombinaciji s nekoliko svevremenski upečatljivih scena (poljski wc, katastrofalno stanje Živanove oronule kuće, iskreni razgovor s majkom pred kraj filma), svrstavaju u sam vrh slabašne (ovogodišnje) SPFF-ove ponude.

Kako gledamo na jedinice i nule s putanjom izvan uobičajene matrice? I koja je naša definicija junaka? Jer ako se ona odnosi na prkošenje ustaljenim normama, zadržavanje prava na sanjanje, a samim time i svjesno izlaganje porugi vlastite anakrone okoline, onda je konačan odgovor poprilično jasan. U našem svijetu, Živan Pujić Jimmy nije ništa manje od toga.

"Živan Pujić Jimmy"
Režija: Ognjen Glavonić
Godina proizvodnje: 2009.
Zemlja podrijetla: Srbija
Trajanje: 21 minutu

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.
Režija: Ognjen Glavonić<br> Godina proizvodnje: 2009.<br> Zemlja podrijetla: Srbija<br> Trajanje: 21 minutu5. SPFF: "Živan Pujić Jimmy" - Alternativna junačka personifikacija iz Pančeva