U prošloj, 2013. godini, Davor Borić je za HRT realizirao tri dokumentarna filma, u pravilu kratkometražne duljine. “Macko” je približio sudbinu čovjeka čiji je umjetnički svjetonazor oblikovao Domovinski rat, “Komiški kvarantore” – njegov uvjetno rečeno najrazvikaniji film u tom razdoblju – odnos pojedinca i Boga, dok su “Lijeričari i zdravičari” rađeni kao posveta folklornim običajima dubrovačkog kraja.
Upravo zadnjespomenuti film završio je u službenoj konkurenciji kratkog metra 5. Starigrad Paklenica Film Festivala, nakon čije projekcije smo pobliže upoznali povezanost riječi “lijerica” i “zdravičar”.
Burić nas kroz kadrove najmlađih članova dubrovačkih folklornih društava i znalačke monologe profesora Vida Bagura, metkovskog autoriteta za dalmatinski folklor, vodi kroz zanimljivu povijest običaja najjužnije hrvatske županije.
Lijericu je – instrument sličan guslama – kako doznajemo u “Lijeričarima i zdravičarima”, najbolje izraditi od javorovog drveta, a njene strune, ako je ikako moguće, od konjskog repa. Svaki svirač, kažu upućeniji, razvija vlastiti stil, a kako sviranje lijerice ne zahtijeva note, za njeno svladavanje je krucijalno posjedovanje sluha.
I tradicija držanja zdravica – vrsta naučenih narodnih pjesama u stihu ili rimovanoj prozi – u tamošnjim krajevima traje preko stotinu godina, a njeni vokalni interpretatori, popularni zdravičari, oduvijek su bili cijenjeni članovi i stupovi drušva.
“Lijeričari i zdravičari” pripadaju tipičnoj televizijsko-niskobudžetnoj, rekli bismo prošireno-reportažnoj hrvatskoj dokumentarnoj ponudi. No i u takvoj konkurenciji postoji određena gradacija koja Borićevom filmu osigurava visoko i zapaženo mjesto. Zanatski vrlo solidno, edukativno i bez jeftinog nostalgičnog inženjeringa. Na prijelazu (kod nas nepostojeće) ocjene između 3 i 3.5, i sasvim dovoljno za preporuku Dokumentarnog.