DogađanjaPotreba za dijalogom s HRT-om

Potreba za dijalogom s HRT-om

|

Hrvatska filmska zajednica i Hrvatska radiotelevizija prirodni su partneri koji zajednički trebaju raditi na izgradnji i očuvanju nacionalnog identiteta, zaključak je okruglog stola “HRT kakav treba biti”, koji je Društvo hrvatskih filmskih autora i producenata (DHFA) organiziralo u sklopu 72. Pulskog filmskog festivala. Upravo zato, ključni naglasci okruglog stola potvrdili su potrebu za dijalogom i zajedničkim okupljanjem svih filmskih udruga, HAVC-a i HRT-a, kao što su tijekom tribine predstavljeni primjeri dobre prakse kroz izjave urednica za otkup sadržaja s danske javne televizije DR i britanskog BBC-ja.

Na okruglom stolu sudjelovali su producentica Miljenka Čogelja iz Hrvatske udruge producenata (HRUP), redateljica i scenaristica Nikica Zdunić iz Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR), ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Chris Marcich, izvršni direktor Društva hrvatskih filmskih autora i producenata Danko Stefanović te Jasna Nanut, predsjednica DHFR-a i moderatorica događanja.

“Zakonska obveza javne televizije jest ‘proizvoditi, suproizvoditi i objavljivati igrana, dokumentarna i druga audiovizualna djela, pridonositi razvoju hrvatske kulture i umjetnosti, osobito s namjerom očuvanja hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta’. Ta se obveza odnosi na blisku i plodnu suradnju s hrvatskom audiovizualnim zajednicom”, kazala je redateljica i scenaristica Jasna Nanut, istaknuvši kako su na okrugli stol pozvani i predstavnici HRT-a, Ministarstva kulture i Agencije za elektroničke medije, koji nisu mogli doći, ali su izrazili otvorenost za dijalog s hrvatskim autorima i producentima.

Razgovor je potreban jer vremensko razdoblje u kojem će se izrađivati nadolazeći novi Zakon o HRT-u otvara prostor za suradnju i kvalitetno promišljanje kakva nam doista javna televizija treba te na koji način najbolje stvarati modernu europsku televiziju, koristeći primjere najbolje europske prakse, ali i primjere iz povijesti javne televizije.

“Temeljna postavka mora biti da je obveza i odgovornost javne televizije da ne proizvodi dramski i dokumentarni program samo kao zabavan, već i kao društveno relevantan i odgovoran sadržaj”, izjavila je producentica Miljenka Čogelja.

U svojih gotovo sedam desetljeća postojanja, Hrvatska televizija često je bila koproducent, pa i samostalni producent hrvatskih igranih filmova (“Pucanj” Kreše Golika, “Ritam zločina” Zorana Tadića…). Početkom devedesetih bila je pravi rasadnik mladih talenata – Lukas Nola debitirao je još kao student režije televizijskim filmom “Dok nitko ne gleda” (1993), kao i Vinko Brešan također televizijskim filmom “Kako je počeo rat na mom otoku” (1996), koji je u hrvatskim kinima pogledalo više od 300 tisuća gledatelja.

Takva povezanost između autora, producenata i javne televizije već duže vrijeme zapravo ne postoji. A upravo je ona bitna, jer s jedne strane omogućuje filmskim autorima da kontinuirano stvaraju sadržaj s hrvatskim potpisom, a HRT dobiva kvalitetan lokalni sadržaj, pri čemu ispunjava svoju zadaću društveno korisnog servisa koji aktivno sudjeluje u razvijanju, stvaranju i očuvanju hrvatske kulturne baštine.

“Ni ja ni ostale kolege iz moje generacije ne možemo ni zamisliti slične prilike jer HRT više ne producira televizijske filmove. Idealan sustav bi bio onaj u kojem je javna televizija povezana s obrazovanjem profesionalnog kadra, kako bi taj kadar mogao sudjelovati u razvoju javne televizije”, istaknula je redateljica Nikica Zdunić.

Zdunić je jedna od scenaristica HTV-ove hit serije “Sram”, koja je pokazala, baš kao i serije “Crno-bijeli svijet” i “Dnevnik velikog Perice”, kako gledatelji i dalje preferiraju sadržaj na hrvatskom jeziku. U domaći sadržaj ulaže i HAVC, koji već godinama provodi natječaje za razvoj televizijskih serija – igranih, dokumentarnih i animiranih – no samo rijetki od njih doista i dožive da ih otkupi neka od televizija, a to se prije svega očekuje od javne televizije.

“Za odgovor na pitanje kakav treba biti idealan suživot nacionalne televizije i nacionalnog filmskog fonda, dovoljna je jedna riječ – partnerstvo. Ono je potrebno da bi suživot bio ne samo idealan nego normalan. Nažalost, dosta štekamo u očekivanom partnerstvu između HRT-a i našeg sektora”, kazao je Chris Marcich, ravnatelj HAVC-a.

Trenutni zakonski okvir propisuje da HRT ima obvezu uložiti 15 posto svojeg godišnjeg programskog proračuna u nezavisnu produkciju. Danska javna televizija obavezna je ulagati minimalno 40 posto godišnjeg programskog proračuna u nezavisnu produkciju, s time da u Danskoj u dječji program javna televizija investira 50 posto, a u animirani čak 100 posto određenog godišnjeg programskog proračuna.

Britanski BBC podliježe zakonskoj obvezi ulaganja minimalno 25 posto proračuna u nezavisnu produkciju, uz dodatnih 25 posto dobrovoljnog prostora za tržišno natjecanje između vanjskih i internih producenata, zvanog “Window of Creative Competition” (Prostor kreativnog natjecanja), što sveukupno iznosi 50 posto BBC-jevog sadržaja otvorenog nezavisnoj lokalnoj produkciji.

“Svi smo mi odrasli na domaćem programu, filmovima kao što je ‘Vlak u snijegu’ i serijama kao što su ‘Jelenko’ i ‘Smogovci’. Nije istina da hrvatski film i serije više ne mogu biti na toj razini. Kao i u svim kreativnim industrijama, autori mogu stvarati sadržaj ako im se da kvalitetna prilika i sustavi koji to mogu financirati. Za našu djecu je jako bitno da ima što više domaćeg sadržaja, jer tako čuvamo naš jezik i identitet”, izjavio je Danko Stefanović, izvršni direktor DHFA, dodavši da je potrebno poraditi i na povećanju sekundarnih prava, koja su u Hrvatskoj još minimalna, a u drugim državama omogućavaju autorima dostojanstven život u razdoblju između dva projekta.

Kako bi hrvatska filmska zajednica dobila potrebnu potporu HRT-a, a sadašnji su odnosi ocijenjeni kao netransparentni i visoko birokratizirani, Hrvoje Osvadić, producent dokumentarnog filma “Paviljon 6” (Petnaesta umjetnost, 2024.), koji se natječe za Zlatnu arenu u konkurenciji hrvatskog dugometražnog filma, istaknuo je kako je film već otkupio i prikazao BBC, a još se pregovara hoće li ga i pod kojim uvjetima otkupiti HRT.

U svjetlu svega izrečenoga, na okruglom stolu uobličeni su i prijedlozi za poboljšanje odnosa HRT-a prema hrvatskoj filmskoj zajednici:

– obvezivanje na prikazivanje domaćih filmova i serija u najboljim terminima te besplatno emitiranje filmskih trailera tijekom kino distribucije hrvatskog filma
– besplatna arhiva za potrebe proizvodnje filma
– transparentnost podataka o gledanosti na platformi HRTi
– poštivanje autorskih cjenika rada objavljenih na web stranicama autorskih udruga
– definiranje minimalnog postotka domaćeg programa u prime time terminu
– osiguravanje većeg udjela koprodukcija i otkupa prava od domaćih producenata
– promoviranje domaćeg filma kroz kampanje i posebne programske sheme

“Gledatelji žele gledati autentične lokalne priče i likove jer im omogućuju da se povežu s vlastitim iskustvima, promišljaju vlastite vrijednosti i grade kritički odnos prema svijetu oko sebe”, kazala je Jasna Nanut.

U dijalogu s publikom, na tribini je istaknuta i važnost zajedničke inicijative, u koju će se uključiti sve strukovne udruge autora i producenata, kako bi javna televizija ponovno ispunjavala svoju funkciju.

Ujedno je izražena zabrinutost zbog alarmantnog stanja televizijske i filmske arhive, a svi prisutni su se složili da je u globaliziranom svijetu, gdje dominiraju strani sadržaji i jezici, domaća kinematografija od vitalnog značaja za izražavanje, afirmaciju i očuvanje hrvatskog jezika, nacionalnog identiteta, kulturne baštine i vrijednosti, kao i promociju hrvatske kulture u svijetu. Zato podupiranjem domaćeg filma HRT ujedno ulaže i u vlastitu budućnost.

Povezani tekstovi

Umijeće usidrenja informacije kontekstom

U sklopu filmsko-diskurzivnog programa "Doku-diskurziv" udruge Dokumetar i programske cjeline "Od Kavkaza do Koreje", 5. lipnja se u zagrebačkom Dokukinu KIC održala panel-diskusija "Između kuriranja, stvaranja i predavanja: Kreativni procesi u proizvodnji filmskog znanja".

Izlišnost iluzija

Od 26.5. do 3.6. ove godine u Novom Sadu je održano 70. Sterijino pozorje.

1. “Dokumentarni.days”, drugi dan: Vlastita obitelj ispred kamere

Drugoga dana prvog izdanja programa "Dokumentarni.days", upriličena je dodjela 6. Nagrade Dokumetar, potom i panel "Aktualni trenutak hrvatske dokumentaristike: Obiteljski dokumentarni film".

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.