Na razini opće kulture, uzevši kao mjerilo stanovništvo cijelog svijeta, vjerojatno ne postoji prepoznatljivije ime koje se veže uz dokumentarni film od Davida Attenborougha. S radnim stažem protegnutim kroz gotovo sedam desetljeća, i s autorstvom nad pedesetak dokumentarnih radova, što samostalnih, što u formi serijala, Attenborough je sebi priskrbio ne samo status dokumentarističke ikone, već mu je ime postalo globalni sinonim za prirodoslovni dokumentarac. Iako je svjetsku slavu stekao tek nakon ulaska u pedesete godine života, na nju se može gledati kao na nagradu za cjelokupan dotadašnji rad (pred kamerom i iza nje), pogotovo kada govorimo o zlatnom dobu BBC-jeve dokumentaristike, za čiji je uzlet uvelike sam zaslužan, budući da je bio idejni začetnik mnogih dokumentarnih serijala koje su u konačnici oživjeli drugi autori.
Attenborough je karijeru na BBC-ju započeo u 1950-ima (stekavši prije toga diplomu u prirodnim znanostima), a nakon što je zanat izučio na popularno znanstvenim projektima manjeg opsega, sredinom 1960-ih dodijeljena mu je visoka urednička pozicija na novoformiranom kanalu BBC 2. Velik uspjeh dokumentarnih mega-projekata nastalih pod njegovim nadzorom, učinili su ga jednim od kandidata za glavnog ravnatelja BBC-ja, ali Attenborough 1972. odlučuje napustiti uredski posao i posvetiti se radu na terenu.
Otprilike u to doba osmislio je koncept dokumentarnog serijala “Life on Earth”, emitiranog 1979. godine, u kojem je želio iskoristiti svo znanje stečeno na dokumentarnim serijalima čiji je nastanak osobno nadgledao. Planiranje serijala uzelo je dodatne tri godine, a još su tri bile potrebne da se dovrši njegovo snimanje.
“Life on Earth” je u osnovi pokušaj da se cjelokupni proces evolucije na Zemlji, od samih početaka do današnjeg dana, predstavi gledatelju u obliku lako razumljive priče. Priča počinje nerazriješenim pitanjem o podrijetlu života, rekonstrukcijom prvih mikroskopskih organizama i njihovom sporom transformacijom i adaptacijom na okolinu. Zatim se fokus prebacuje na pojavu prvih višestaničnih bića, na kolonizaciju zemlje od strane biljaka i beskralježnjaka, pa na razvitak još kompleksnijih formi, tj. različitih vrsta insekata, riba i vodozemaca. Naredne epizode obrađuju dolazak gmazova, poglavito nadolazeću prevlast dinosaura, te materijalizaciju novih oblika života osposobljenih za let.
Nakon izumiranja dinosaura, priča u prvi plan stavlja razvoj sisavaca, s naglaskom na detalje koji su im omogućili preživljavanje u raznolikim tipovima okoliša, te se analizira dinamika odnosa predatora i lovine, koja je presudno utjecala na njihove karakteristike i ponašanje. Posljednjom sekcijom serijala obrađuje se fenomen nastanka primata, posebice razvitak udova i sposobnost percepcije dubine u prostoru, kao i početak stvaranja kompliciranih socijalnih struktura koje su pretkazale uspon čovjeka. Zadnja epizoda priču o evoluciji završava s objašnjenjem pojave intelekta, kulture i jezika, te upozorenjem da čovjek zbog svojih značajki ima sposobnost narušavanja ravnoteže prirodnog svijeta.
Moguće je da bi se ove teme izrečene glasom nekog drugog pripovjedača činile više kao zbir golih činjenica nego smisleni sustav, jer upravo je Attenboroughova sposobnost da sav taj materijal pretvori u uzbudljivu i intimnu priču o borbi, predanosti i dubinskoj povezanosti svih stvari na svijetu, ono što mu je donijelo legendarni status. Osim Attenboroughova stila pripovijedanja, u kolektivno se pamćenje posebno urezao trenutak njegovog susreta s gorilama, što je prema anketama ostala jedna od najpoznatijih scena u povijesti britanske televizije.
U pogledu znanstvene relevantnosti, osvrti suvremenih stručnjaka na serijal govore da je većina iznesenih teza ostala ispravna sve do danas, uz manje iznimke, poput ondašnjih zabluda o dinosaurima kao sporim i isključivo hladnokrvnim bićima. Jedina slaba točka serijala “Life on Earth” zapravo je dio posvećen porijeklu čovjeka. U onodobnom sukobu između hipoteze o jedinstvenom porijeklu (takozvana “Out of Africa” teorija) i hipoteze o multiregionalnom podrijetlu, Attenborough je nažalost odabrao potonju, danas uglavnom napuštenu teoriju. Ovaj nedostatak rezultat je nedovoljne povezanosti s otkrićima genetike, koja se užurbano razvila u narednim godinama.
Mada je Attenboroughova prisutnost po ocjenjivačkim kriterijima vrijednost sama po sebi, ono što “Life on Earth” čini raritetom svoga vremena su produkcijski kapaciteti. U kojem god su segmentu produkcije prijašnji BBC-jevi dokumentarni serijali otišli daleko, “Life on Earth” je otišao korak dalje. Uz nikad veća financijska sredstva, nikad veći broj stalnih članova snimateljskog tima i nikad veći broj stručnih suradnika, segment u kojem se pomiču sve prethodne granice je upotreba novih tehnologija. Radi se o jednom od prvih projekata koji iskorištava potencijal usporene snimke, time-lapsea, makro fotografije i podvodne kamere, a nova tehnologija pronašla je svoju primjenu čak i u glazbi. Kompozitor Edward Williams za potrebe serijala provukao je snimke klasičnih instrumenata kroz analogni sintesajzer, spojivši na taj način scene iz svijeta prirode s avangardnom zvukovnom pozadinom. Prema Attenboroughovim riječima, tehnologija je odigrala krucijalnu ulogu čak i u organizaciji plana snimanja, jer bez novouvedenog kompjuteriziranog rasporeda zračnog prometa ne bi mogli odraditi toliki broj putovanja.
Osim po produkcijskim uvjetima, “Life on Earth” potukao je svoje duhovne prethodnike i po količini dosegnutog gledateljstva. Svaku je epizodu u prosjeku gledalo 15 milijuna ljudi, a prava na emitiranje kasnije su prodana u preko sto teritorijalnih entiteta, uz procjenu da ga je do danas pogledalo oko 500 milijuna ljudi na planeti. Serijal je postao referentna točka za sve buduće projekte s prirodoslovnim temama, postavivši zlatni standard u pogledu prezentacije, narativne logike, estetske dopadljivosti i tehničkih detalja. Kako je ovaj dokumentarni žanr jedan od najpopularnijih i kvantitativno najzastupljenijih, sama ga ta činjenica čini jednim od najutjecajnijih dokumentarnih filmova svih vremena.
Za Davida Attenborougha taj je projekt bio kruna dotadašnjeg rada, ali ispostavilo se da je to tek početak nove, eksponiranije karijere. U narednim desetljećima svakih je nekoliko godina izbacio tematski srodan dokumentarni serijal, pedantno proširujući katalog onog što je danas poznato kao “Life” kolekcija dokumentaraca. Ulaskom u 2000-te intelektualne je snage preusmjerio u novi tematski ciklus, u nizu dokumentarnih serijala poznatih kao dio “Planet Earth” franšize, gdje se fokusira na ekološku krizu i borbu za očuvanje biljnih i životinjskih vrsta, postavši tako vodeće lice klimatskog aktivizma.
Okolnosti su htjele da uspjeh serijala “Life on Earth” ostane zabilježen kao kulminacija težnji i karakteristika cijele mini-epohe BBC-jevog dokumentarca (po prekoračenju prijašnjih tehničkih limita, upečatljivosti naratorske ličnosti te interesa široke javnosti za obrazovne teme), a istovremeno i međašna točka kojom ta epoha dolazi svome kraju.
Nekoliko je političkih, ekonomskih i društvenih razloga zašto je BBC ulaskom u osamdesete izgubio svjetski dokumentaristički primat. Na lokalnom planu pobjeda konzervativaca Margaret Thatcher dovela je BBC pod oštriju političku pasku, što je uz stezanje financijskih kapaciteta smanjilo priljev novih ideja i sklonost eksperimentima. S tehničke strane, mogućnost inovacija ipak se donekle iscrpila. Upadom novih komercijalnih kanala u javni prostor, kao i kasnijom pojavom kabelske i satelitske televizije, BBC je izgubio zaštićenu tržišnu poziciju, što se na uredničkoj politici odrazilo kroz inzistiranje na provjerenom komercijalnom sadržaju i orijentiranosti na TV rejting. Konkurentske televizije (posebice američke) i specijalizirani kanali (poput Discovery Channela) ubrzo su dostigli BBC-jev dokumentaristički standard, a uz sve to, opće fragmentiranje društva emitiranju specifičnih dokumentarnih serijala oduzelo je status društvenog događaja.
Sve to upućuje na zaključak da je BBC-jev gubitak pozicije globalnog lidera zbog historijskog determinizma naprosto bio neminovan, ali da bi petnaestak godina uopće imao takav status, trebao se poklopiti niz stvari s nešto nižim omjerom vjerojatnosti. Splet je to situacije u kojoj jedna televizija ima privilegiranu poziciju i bogatu financijsku pozadinu, a urednički trust mozgova u prezentaciji obrazovnog sadržaja nema strah od kreativnog rizika. Događa se to u trenutku velike tehnološke revolucije (televizija u boji) i kvantnog skoka u mogućnostima kamere, a istovremeno se u blizini nađu ličnosti dovoljno stručne da osmisle cijele projekte i dovoljno ekscentrične da ih na poseban način iznesu širokoj publici.
Svaka je od tih stavki pridonijela da BBC od sredine šezdesetih do kraja sedamdesetih izbaci niz formalno i sadržajno unikatnih proizvoda, čija nam važnost kako za povijest televizije, tako i za povijest dokumentarnog filma, daje za pravo da to razdoblje nazovemo zlatnim dobom BBC-jeve dokumentaristike. Razlozi koji su označili njegov kraj, u općem su smislu označili i kraj jednog svijeta.
Svi tekstovi esejističkog serijala “Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike”:
1. “The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike
2. “Civilisation” – Uspon autorskog dokumentarca
3. “Ways of Seeing” – Novi pogleda na muški svijet
4. “The Ascent of Man” – Priča o osebujnom čovjeku
5. “Life on Earth” – Vrhunac i kraj dominacije BBC-ja
Projekt “Doku-esejistički pejzaži” sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
