Dijelom dokumentarac, dijelom umjetnička instalacija, dijelom politička osuda; drugi dokumentarni film grčkog redatelja Fila Ieropoulosa – “Avant-Drag!” (2024), nakon svjetlucave uvodne špice koja spaja pretapanje tijela, disko svjetlosti i glazbe sa slovima koja kao da su oblikovana od dječjih prskalica, započinje slikom Partenona. Očekivani i prepoznatljivi hram iznad Atene služi da oda počast, ali i da se naruga opsesijom tradicionalnošću. “Grad muzej, gradilište, groblje”, kako ga opisuje narator u prvim kadrovima, more prepoznatljivi suvremeni problemi masovnog turizma, gentrifikacije i… radikalnog nacionalizma.
U filmu “Avant-Drag!” Ieropoulos predstavlja deset drag persona koje se suprotstavljaju demonizaciji, marginalizaciji i eliminaciji. Inspiriran brutalnim ubojstvom kolege drag umjetnika Zackija Oha, ovi izvođači svojim performansima na ulicama Atene i u vlastitim klubovima ne dopuštaju da se njegovo ubojstvo u rukama bogataša i policije zaboravi: “[Njihove] barikade su trepavice, Molotovljevi kokteli su plameni glasovi. Spektar draga proganja grad.”
Ieropoulos od samog početka bira nasumične detalje ulica Atene koje gledatelju dočaravaju grad izvan uglađenih ili makar profitabilnih turističkih lokacija. U kadar stavlja nakupljene vreće za smeće, štandove sa suvenirima, ali i skrivene poglede prolaznika. Gradi sliku od motiva prikupljenih s utabanih gradskih ulica. Osim uobičajenog puka, njima se kreću tijela koja privlače makar podrugljiv pogled. To su hodajuća umjetnička djela koja šokiraju.
Redatelj svakog drag izvođača uvodi na isti način – krupnim planom na prenaglašeno uređene oči, na ružom ispunjene usne iznad kojih se nekad jasno ocrtavaju brkovi, a onda umjetnike prati u njihovom pohodu na ulice s nastupima koji uzdrmavaju prolaznike. Njihove portrete završava s prikazom privatne izvedbe koje kreću od luktarskog kazališta, a napreduju do konceptualnih videouradaka.
Prva od prikazanih umjetnika je Kangela – uvrnuti spoj klauna i kućanice koja, dok pozira, oko svojeg lica stavlja okvir kojim se služi da ironijom naglasi svoju igru s prihvaćenom slikom vrijedne domaćice. Ona svoju odjeću stvara od materijala nađenog u kontejnerima, a svoje obroke priprema od povrća i lutkica. Njezino lice iscrtano je točkicama, koje kao da su neka zaraza koja joj prijeti i kojom prijeti drugima. “HIV sam pozitivna osoba, država mi plaća da ne zarazim druge”, napominje ironično.
Neupućenom gledatelju (kao što je bio slučaj i s ovom kritičarkom), naviknutom na holivudski vanilla prikaz queer svijeta poput onog u filmu “Skrivena ljubav” / “Call Me by Your Name” (2017) ili serijama kao što su “Spolni odgoj” / “Sex Education” (2019. – 2023.) ili “Heartstopper” (2022. – 2024.), Kangelin nastup bit će dovoljno sablažnjiv da u nekim scenama i okrene pogled, ali kako se umjetnički izražaji nastave nizati, ispostavit će se da je njen nastup vjerojatno najsuzdržaniji i najtradicionalniji od onih koji mu slijede. Izvrstan uvod u svijet koji “Avant-Drag!” oslikava na platnu.
Već sljedeća ličnost jasno će se naći u sukobu s vjerom. “Volim se zamišljati kao Djevica Marija koja abortira”, opisuje se Er Libido. Na glavi nosi krunu od trnja, a preko sebe razgrnuti habit kroz čije se proreze naziru grudi. Nije jedina koja religiju, pravoslavlje i tradiciju stavlja u središte svog preobražaja. Ovim se temama bave i Sergej Parakatyanov i Parakatyanova čiji je odnos, objašnjavaju, ponekad onaj oca i kćeri, a ponekad erotski. Oni svoju inspiraciju i modni izričaj crpe izravno iz opusa Sergeja Paradžanova čiji je stil prožet vjerskim simbolizmom i surealizmom. Costos uznemirava vađenjem vlastite krvi kako bi ju iskoristio za svoj nastup u stilu body horrora kojim se poziva na slike izmučenog Krista. Slično je i s McMoraitom, koji na mjesto ubojstva Zackija Oha dolazi umotan u plastičnu foliju, koja je isprskana krvlju i poput modernog Krista malaksa, ubijen na na istoj lokaciji.
Sudionici filma “Avant-Drag!” sami su svoj izvori svjetlosti i nade.
Posebno zanimljiva u svojoj suprotnosti je Lala Colopi – preko dana pripravnik na psihijatriji koji svoje pacijente stavlja u normativni okvir, a uvečer se s namjerom iz tog istog okvira oslobađa. Njezin kostim je haljina koja je umjesto ukrasima prošivena tabletama koje gricka umjesto grickalica.
Filmofile će posebno zabaviti dijete bez lica Cruella Tromokratisch, koju njezina majka, vodvilj lutka Veronique, hrani filmskom vrpcom. Ništa holivudsko smeće, samo europska kinematografija poput Tarkovskog, a vikendom i Almadovar. A za područje Balkana najdojmljivija će biti turbo-folk voditeljica TV-prodaje Aurora. U ponudi predstavlja Albance za sve vrste gradnje, Albanke za čistačice i djecu za sažaljenje. Izravna je i kristalizirana kritika ponižavanja koje manjine doživljavaju u grčkom društvu.
Protagonisti i protagonistice filma “Avant-Drag!” ujedinjeni su iskustvima potlačenosti, diskriminacije i agresije. Za svakoga od njih drag je način da se približe i ostvare cjelovitiju verziju sebe. U svakome od njih nalazi se neki osjećaj odbačenosti i nepripadanja. Najmanje dva umjetnika sebe oblikuju prema slici Isusa. Vjera, koliko god da ju se kritizira i osuđuje, igra nezaobilaznu ulogu u njihovim životima.
U završnom zajedničkom razgovoru sudionici filma po prvi put se predstavljaju smireno i racionalno. Unatoč tome što su pod punom šminkom i u kostimu, ovdje nije vrijeme za njihov nastup; ozbiljno raščlanjuju probleme s kojima se susreću kao građani, pa onda i kao queer građani Grčke. Oni traže svoje mjesto na prijetećim ulicama grada, ali i unutar svojih unutrašnjih svjetova. Otrježnjujuće je slušati njihova svjedočenja i misli makar njima golicaju samo po površini stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo, dok su u njihovom svijetu to bojna polja. Načinju teme samopoštovanja, obiteljskih i društvenih odnosa, helenizma…
Fil Ireopoulos svoju priču bezrezervno veže uz Atenu, uz njezinu dugu povijest civilizacije i demokracije, narodnosti i nacionalizma. Okupljenim drag umjetnicima daje priliku prodrijeti preko granica pristojnosti, suočiti se s predrasudama s posebnom nasladom, preuzeti ulice Atene kako bi se suprotstavili ksenofobiji. Redatelj uz pomoć svojih protagonista slaže svojevrstan vitraž individualnih umjetničkih djela, samo što svjetlost ne sja kroz dijelove od kojih je spojen. Sudionici filma “Avant-Drag!” sami su svoj izvori svjetlosti i nade.
