Recenzije"Manifest" - Iz Rusije, uživo

“Manifest” – Iz Rusije, uživo

|

Vječni problem sa ZagrebDoxom je odabrati i recenzirati dovoljan broj filmova koji će barem koliko-toliko dati kvalitetan presjek tekuće festivalske žetve. Naravno, često to nije moguće jer je fokus Dokumentarnog prvenstveno na domaćoj dokumentarističkoj produkciji, a za ostale što ostane vremena. Zato iz godine u godinu povećavamo broj autorskih tekstova, da bismo obuhvatili i taj, oduvijek neuhvatljivi međunarodni dio programa. I taman kad smo sve lijepo dogovorili i isplanirali, festival udari kontru i isporuči najveći broj hrvatskih dokumentaraca u recentnoj povijesti. Šalimo se, naravno, jer ovo nisu loši problemi za rješavati, uspjet ćemo to nekako pohvatati. Zašto onda ovakav uvod? Pa zato jer, primjerice, prošle godine nismo uspjeli privesti pobjednika Doxove Međunarodne konkurencije “Manifest” / “Manifesto” (2022), koji je osim Zagreba osvojio i jednu od IDFA-inih nagrada. Ali eto, zahvaljujući Dokukinu KIC i skorašnjoj projekciji (nedjelja, 7.4. u 19 sati), dobili smo drugu priliku pisati o filmu koji će vas, u svakom slučaju natjerati na razmišljanje…

Realitete današnje putinovske Rusije nedavno smo upoznavali u dokumentarcima “Kako spasiti mrtvog prijatelja” / “How to Save a Dead Friend” (2022) Marusje Siroječovskaje i “Novi imperij” / “The New Greatness Case” (IV Films / Nukleus film / Piraya Film; 2022.) Ane Šišove. Spomenuti “Manifest” autorice Angie Vinchito – zapravo psuedonim ispod kojeg se skriva autori/ica ili kolektiv – na sličnoj je upozoravajuće-zviždačkoj osi, unatoč drugačijem vinjetnom konceptu found footage materijala. Ukratko, dokumentarac je sačinjen isključivo od javno dostupnih snimki s društvenih mreža (uglavnom YouTube), uploadanih od strane ruskih tinejdžera; (školska) svakodnevica bez naracije, kontekstualnih titlova, dodatnih zvučnih efekata ili (značajnih) montažnih rezova koji bi narušili integritet originalnog sadržaja.

Početak je dovoljno benigan za uljuljkavanje neopreznijeg dijela gledatelja: sasvim obični vlog selfie kadrovi mlađih osnovnoškolaca kojima se ne da rano ustajati u školu ili uputa kako najbolje prati zube. Idila ipak ne traje dugo, pa već nakon nepunih deset minuta ulazimo u distorziranu stvarnost polumilitarizirane države, začinjenu drilovima za sklanjanje od nuklearnog napada, fizičkim i seksualnim zlostavljanjem učenika od strane profesora, nametanjima narativa o pokvarenom Zapadu itd.

Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst.

“Vi ste po prirodi idioti”, govori jedna profesorica. “Žena mora biti spremna na seks kad muškarac to poželi”, prisnažuje druga. Sve snimljeno potajice, u maniri skrivene kamere. Strah ruske vlasti od bilo kakvog individualnog, oporbeno-nepravovjernog razmišljanja, doveden je do gotovo komičnih razina; u “Manifestu” tako gledamo tinejdžere koji se očito nevoljko i pod prisilom, pred mobitelom ispričavaju zbog nepoćudnih reakcija ili komentara na društvenim mrežama, dobar dio njih u smjeru čečenskog čelnika Ramzana Kadirova. Misliti ili raditi drugačije od službenih politika, kamoli ismijavati istu, dakako, nije dopušteno.

“Manifest” je nesumnjivo kritika suvremene putinovske Rusije, u kojoj represija svake političke i individualne slobode, potpomognuta jednopartijskim propagandno-medijskim gorivom, ostavlja vidljiv trag na mlađim generacijama. A sada je tu još i rat u Ukrajini… Ima nešto duboko uznemirujuće u rezigniranim pogledima i općoj pojavi ruskih tinejdžera, koji bi po svojoj prirodi trebali cijelom svijetu pokazivati srednji prst. Trebali. Možda su bolji izrazi tupost, obamrlost… Kao u slučaju mladog ljubavnog para (Denis Muravjov i Katerina Vlasova), koji se snimao za vrijeme policijske opsade i, konačno, samoubojstva, u emocionalno najnabijenoj sceni cjelokupnog filma. Konačna poanta nije da se slične stvari ne mogu dogoditi u drugim (zapadnim) državama, već ona o problematici višedesetljetne normalizacije neprihvatljivih, malignih uzoraka ponašanja i postupaka, koji duboko nagrizaju samu jezgru društva te ga zauvijek i nepovratno mijenjanju.

"Manifest" / "Manifesto"
Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito
Zemlja podrijetla: Rusija
Godina proizvodnje: 2022.
Trajanje: 68 minuta

Povezani tekstovi

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “Cover-Up” – Čovjek iza bombastičnih otkrića

Laura Poitras je na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji izvan konkurencije predstavila svoj najnoviji uradak, "Cover-Up" (2025).

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)

Četvrti nastavak tematskog bloka "Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (IV)", o ponudi dokumentaraca sa streaming platformi.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Fiume o morte!” zaradio dvije nominacije za Europsku filmsku nagradu!

Nevjerojatna godina za Igora Bezinovića i njegovu filmsku ekipu se nastavlja - "Fiume o morte! je došao do dvije nominacije za Europsku filmsku nagradu.

“Linije pogleda” Anje Koprivšek na Kanalu Ri

Na Kanalu Ri sutra će u 21 sat premijerno biti objavljena prva epizoda serijala "Linije pogleda" (2025) redateljice Anje Koprivšek.

Tehnologija, znanost i cyber kontrole

Nakon uspostavljenih političko-ideoloških narativa, sustav prelazi u ruke znanosti i tehnologije koji počinju odašiljati nove, još opasnije forme kontrole.

Zlatna kolica 23. ZFF-a filmu “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića

Zlatna kolica za najbolji dugometražni film ovogodišnjeg ZFF-a pripala su ostvarenju "Vjetre, pričaj sa mnom" Stefana Đorđevića.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (IV)

Werner Herzog smatra da je filmska umjetnost, po tomu kako djeluje i komunicira, znatno bliža glazbi negoli književnosti.

4. Cherry Pop Festival: “As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath” – Sedam kosovskih LGBTQ duša

"As I Was Looking Above, I Could See Myself Underneath" lIlira Hasanaja prikazan je na Cherry Pop Festivalu u sklopu programu gostovanja Prištinskog queer festivala.

4. Cherry Pop Festival: “Faustyna” – Skica za portret

Kratkometražni film "Faustyna" (2024) poljske redateljice Natalie Dutkiewicz najavljuje identitetsku podvojenost mlade istoimene protagonistice.

Konstrukcija stvarnosti kroz povijesne mitove

U ovom eseju fokus se pomiče prema Curtisovim filmovima tj. serijalima temeljenima na politici straha.

Zlatna golubica 68. DOK Leipziga “Mirotvorcu” Ivana Ramljaka!

Hrvatski dokumentarni film "Mirotvorac" (Factum, 2025.) Ivana Ramljaka osvojio je Zlatnu golubicu 68. DOK Leipziga.

Melankolija plavog

"Plavo" (1993) Dereka Jarmana, baš kao i prateća knjiga boja, posljednji rad umjetnika, jednako su intimistički kao i politički relevantni.
Redateljica, scenaristica, producentica, direktorica fotografije i montažerka: Angie Vinchito<br> Zemlja podrijetla: Rusija<br> Godina proizvodnje: 2022.<br> Trajanje: 68 minuta"Manifest" - Iz Rusije, uživo