Hvatamo već uobičajene novogodišnje zaostatke, ali s vijestima koje smatramo da svejedno trebaju biti objavljene. Pa i neka je prošlo (skoro) dva mjeseca od održavanja konkretnih manifestacija. Bitno je sudjelovati, pisati ili tako nešto…
Počinjemo s nagradom na kojoj već godinama lomimo jezike i tipkovnice. Je li nagrada, jesu li nagrade, ide li IDA prije ili poslije… Puno pitanja, malo vremena, pa smo ju zasad jednostavno odlučili prekrstiti u Nagradu Međunarodnog udruženja dokumentarista (IDA Documentary Awards). Svečana ceremonija održana je još 12. prosinca, uz prijenos uživo na IDA-inom službenom YouTube kanalu.
Najboljim dugometražnim dokumentarcem proglašen je “Bobi Wine: Narodni predsjednik” / “Bobi Wine: The People’s President” (2022) Christophera Sharpa i Mosesa Bwaya, prikazan i na prošlom ZagrebDoxu. Film prati uspon ugandskog vođe opozicije i glazbene zvijezde Bobija Winea u borbi protiv tamošnjeg diktatorskog režima. U kratkometražnoj konkurenciji slavio je “Incident” (2023) američkog autora Billa Morrisona, čiji film rekonstruira pucnjavu iz 2018. godine u kojoj je sudjelovala čikaška policija.
Kad smo kod još jednih bitnih, ali jezikolomljivih nagrada; u New Yorku je 12. siječnja upriličena svečana ceremonija Nagrade Cinema Eye, ili na tečnom engleskom – Cinema Eye Honors. Ovdje je također bilo pregršt kategorija, od kojih ćemo ponovno izdvojiti pobjednike u dugom i kratkom metru.
Nagrada za najbolji dugometražni film (Outstanding Achievement in Nonfiction Feature Filmmaking) pripala je ostvarenju “32 Sounds” (2022) američkog autora Sama Greena, koji istražuje elementarni fenomen zvuka. Američko-haićanski redateljski par Joe Brewster – Michèle Stephenson osvojio je Nagradu za naj-kratkometražni uradak, a njihov “Black Girls Play: The Story of Hand Games” (2023) donosi priču o dječjim igrama mladih Afroamerikanki, koje se prenose s koljena na koljeno.
Opširnije o IDA-inim pobjednicima pročitajte ovdje, onim iz reda Cinema Eye Honorsa ovdje.
