PočetnaIntervjuiElvis Lenić: "Ovo mi je definitivno najznačajnija nagrada u dosadašnjoj karijeri"

Elvis Lenić: “Ovo mi je definitivno najznačajnija nagrada u dosadašnjoj karijeri”

|

Prije nekoliko dana završio je 27. Međunarodni festival dokumentarnog filma Ji.hlava (24. – 29.10.). I dobro, što je tu neobično, mogli biste pitati. Pa, ništa, samo je glavnu nagradu u međunarodnom programu osvojio hrvatski film “Brod” (Kinematograf, 2023.) Elvisa Lenića. Zasigurno najveću za hrvatsku dokumentaristiku ove godine, jednu od najvećih od hrvatske samostalnosti i prvu takvu hrvatsku na češkom festivalu u posljednjih sedamnaest godina. Čeprkajući po dostupnoj arhivi, dakle, “Brod” je prvi hrvatski dokumentarac u posljednjih sedamnaest godina koji je došao do glavne nagrade u programu “Opus Bonum”, a vjerojatno – neka nas ispravi upućeniji pojedinac ili pojedinka, jer do takvih podataka nismo uspjeli doći – i u cjelokupnoj povijesti ovog doku-festivalskog majora.

Podsjetimo, žiri (Dominique Auvray, Francuska; Michael Renov, SAD; Adéla Komrzý, Češka; Christopher Small, Ujedinjeno Kraljevstvo; i Una Gunjak, BiH) je svoju odluku obrazložio sljedećim riječima: “Za impresivnu, temeljito razrađenu i vizualno zadivljujuću priču o hrvatskom brodogradilištu čiji uspon i pad odražavaju političku sudbinu bivše Jugoslavije.”

Dokumentarac je svjetsku premijeru doživio na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, dok je međunarodnu ostvario na Ji.hlavi. Za scenarij, režiju i fotografiju “Broda” bio je odgovoran Elvis Lenić, za montažu Matija Debeljuh, a oblikovanje zvuka Bojan Kondres. Producentica filma je Dijana Cetina Mlađenović ispred Kinematografa.

“Ovo mi je definitivno najznačajnija nagrada u dosadašnjoj karijeri, stižu mi čestitke od brojnih poznanika i nekih dragih kolega. Za sve nas koji se bavimo dokumentarnim filmom, već samo sudjelovanje u glavnoj konkurenciji festivala poput Ji.hlave veliki je uspjeh, a o nagradama uglavnom ne razmišljamo. Kao što znate, dosta hrvatskih filmova u zadnje vrijeme uspijeva doći u konkurenciju ovakvih festivala i to je, naravno, super. Mene je zatekao festivalski poziv večer uoči planiranog povratka kući. Rekli su mi da bih trebao ostati na ceremoniji dodjele nagrada. Nakon tog poziva postalo je vrlo očito da je film nešto osvojio, ali glavnu nagradu festivala ipak nisam očekivao”, za naš je portal rekao redatelj Elvis Lenić, kojeg smo zamolili i da publici koja film još nije vidjela, ukratko kaže pokoju rečenicu o radnji dokumentarca:

“Film ‘Brod’ bavi se sudbinom propalog pulskog brodogradilišta ‘Uljanik’, ispričanoj iz perspektive bivših radnika. Oni se u filmu ne vide, čuju se samo njihove emotivne izjave i glasni prosvjedi, dok vizualni dio dokumentarca čine prizori napuštenog brodogradilišta u sadašnjosti. Pred gledateljevim očima nižu se prizori napuštenih radionica, zaustavljenih dizalica, zahrđalih metalnih konstrukcija i drugih postapokaliptičnih elemenata. Osnovna ideja filma je suprotstavljanje vizualnog koje asocira na smrt, i zvučnog koje asocira na život; odnosno Tanatosa slike i Erosa zvuka.”

Elvisa smo pitali i daljnjim festivalskim planovima i najvažnije – kada će “Brod” moći pogledati i šira hrvatska publika.

“O festivalskom životu filma brine producentica Dijana Cetina Mlađenović; nastavljamo s prijavama na međunarodne festivale, a očekujemo da će nam ova nagrada iz Jihlave dosta pomoći u tome. Dokumentarac će se na domaćim festivalima prikazivati tijekom iduće godine, nakon čega ćemo pokušati organizirati i distribuciju filma u nezavisnoj Kino mreži”, rekao je za kraj našeg kratkog razgovora Elvis Lenić.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Sretni kamperi” – Posljednje ljeto

"Sretni kamperi" film je koji može dojmiti dijelom svojih vizuala, ali i umoriti činjenicom dominantno nepoticajnog variranja više-manje istog.

17. Gledalište Kinokluba Zagreb – Oblačići s trotočjem

17. Gledalište Kinokluba Zagreb, održano je u zagrebačkoj Kinoteci od 29. svibnja do 1. lipnja.

“Bez sunca” – Jedini primjer svoje vrste

"Bez sunca" i Sandor Krasna ne mogu se postavljati u hijerarhiju, niti podvrći ozbiljnoj kritici, jer ostaju jedini primjeri svoje vrste.

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.