“Geography” – Teritoriji melankolije

Filmska slika nije tek puko bilježenje izvanjske stvarnosti, već prije svega evokacija naših unutarnjih krajolika, prizivanje neuhvatljivih emocija i alat nadvladavanja materijalnog koje je njome zabilježeno. U devet minuta dugom videoradu “Geography” (Ohridska video kolonija / TV Skopje; 1989.), hrvatski multimedijski umjetnici Breda Beban (Novi Sad, 1952. – London, 2012.) i Hrvoje Horvatić (Rijeka, 1958. – London, 1997.) nižu kadrove nalik utjelovljenju neke vrste duhovnog teritorija u koji žele proniknuti, a čije unutarnje dimenzije uspješno evociraju slikom i zvukom. Prvi od njih su kapljice kiše na lokvi vode, drugi je dugi pogled na lice lijepog sredovječnog muškarca, treći panorama jezera s planinama i oblacima u pozadini, četvrti su ljuske i oči ribe, peti crne ulične ploče usred kojih se nalazi poklopac odvoda, a šesti i posljednji nečija stopala koja gaze prozirnu vodenu površinu, snimljena iz ekstremnog donjeg rakursa. Nakon njih slijedi tekst na engleskom jeziku, koji preveden na hrvatski glasi: “Hoću li ikada moći svojim rukama napraviti liniju koja je delikatna poput one između tvojih usana i nosa.”

Riječ je o dugim statičnim kadrovima koji nas vode u unutarnju, asocijativnu geografiju, putovanja emotivnim prostorom pojedinca. Naime, svaki od njih u sebi skriva elemente prethodnog i svaki se u onog drugoga može pretvoriti. “Geography” ovo preobražava u film kompleksne strukture; svaki pojedini kadar sadrži određeni element, odnosno evokaciju svih ostalih. Ostvarenje Brede Boban i Hrvoja Horvatića počinje kišom i vodom, izbliza prizivajući stalnu mijenu i ugođaj melankolije – osnovne emocije muškarca kojeg promatramo u dugom kadru. Na ovaj način putujemo mikroekspresijama njegovog tajnovitog lica, dok u pozadini elegična glazba dočarava muškarčevo emotivno stanje. Iza se nazire površina jezera, kojeg u idućem kadru vidimo u totalu, zajedno s planinama i oblacima što se na njega nadvijaju, kao u nekom romantičarskom pejzažu. Vrijeme je da u vodu zaronimo, gledajući sada u bližem planu riblje ljuske i njeno misteriozno oko, koje kao da nas promatra s istom onom emocijom muškarca iz prethodnog dijela filma. Voda se skriva i ispod poklopca, među uličnim pločicama, a film završava nadrealnim prizorom bosih stopala, koja kao da koračaju po vodi i tako mistično-nadrealnim motivom zaokružuju ovo putovanje teritorijima melankolije i vode kao njenog prirodnog elementa i medija. “Geography” Brede Beban i Hrvoja Horvatića nas tečno odvodi od prirodnog elementa vode u njenim raznim pojavnostima, sve do mikro i makro teritorija melankolije, prostora u kojem je sve povezano, a tuga se poput vode razlijeva ekranom.

Video je nastao 1989. godine na Ohridskom jezeru u Makedoniji, tada još uvijek dijela države koja će uskoro otići u ropotarnicu povijesti. Na videokoloniji su sudjelovali umjetnici iz raznih dijelova tadašnje Jugoslavije, no geografija granica ovih prostora uskoro će se promijeniti u krvi, a životi pojedinaca stubokom preokrenuti uslijed okrutne stvarnosti devedesetih. Tako će i Beban i Horvatić 1991. otići u Veliku Britaniju, da se iz nje više nikada ne bi vratili. U radu “Geography” ulovljen je onaj neopisiv osjećaj što ga u nama izazivaju krajevi, oproštaji i pogledi na krajolike za koje znamo kako će se uskoro zauvijek promijeniti. U njih se možemo vratiti snagom misli i magičnom moći umjetnosti pokretne slike, koja ih je sačuvala od neumoljivog rastakanja u vremenu.