Kad je potkraj srpnja 2009. godine na male ekrane posredstvom Historyja aterirala “Zalagaonica” / “Pawn Stars” (2009. – ), nitko nije mogao očekivati takvu eksploziju publiciteta, gledanosti i ultimativno – nasljeđa, kroz cijelu silu spin-offova i sličnih reality showova koji će s više ili manje uspjeha pokušati kopirati njegovu dobitnu formulu. Kroz četrnaest godina i više od dvadeset sezona, obitelj Harrison (djed Richard – Old Man, šef Rick i njegov sin Corey – Big Hoss) te njihov pomoćnik, vječno nasmijani bucko (više nije!) Austin Russell – Chumlee, uveseljavat će gledatelje zgodama u njihovoj lasvegaškoj zalagaonici “World Famous Gold & Silver Pawn Shop”. Glavni princip serije nije se mijenjao kroz godine – ljudi su Harrisonima donosili vrijedne (ili ono što su oni mislili da je vrijedno) predmete, ovi bi ih proučili, često pozivali stručnjake da iste pobliže prouče i procijene, da bi potom uslijedilo pregovaranje o cijeni.
Teško je uopće pobrojati ma i djelić cijele sile od igle do lokomotive predmeta koji su prodefilirali zalagaonicom, dio kojih je postizao i astronomske cijene. S popularnošću serije, rasla je i sumnja u postotak namještenosti ovih interakcija, a kroz razne tekstove i YouTube videe dokumentiran je i nemali broj predmeta koje su “PS”-ovi, na prvu vrlo samouvjereni stručnjaci krivo procijenili, da bi se kasnije utvrdila njihova krivotvorenost. No, bez obzira na sve ove sumnje, “Zalagonica” je zbog svoje dinamičnosti, povijesnih podataka koji su znali i obrazovati te nevinog podjebavačkog humora svojih protagonista, bila korak-dva iznad većine ostale reality show konfekcije, rado gledana i u Hrvatskoj, da ne govorimo u Americi gdje je u jednom trenutku samo “Jersey Shore” uživao veću stvarnosnu popularnost.
U hrvatska kina od 1. lipnja stiže dokumentarac istog naziva; “Zalagaonica” / “Lombard” (2022) svoju je hrvatsku premijeru imala na ovogodišnjem ZagrebDoxu, a prethodno se zaustavljala na nizu uglednih doku-festivalskih postaja poput IDFA-e, Visions du Réela, CPH:DOX-a, Jihlave, DOK Leipziga… Reklo bi se, pravi festivalski teškaši za ostvarenje poljskog redatelja Łukasza Kowalskog, koji je karijeru izgradio na Poljskoj televiziji kao nagrađivani istraživački novinar u gotovo dvjesto kratkih dokumentaraca. “Zalagaonica” mu je, barem sudeći po IMDb-u, debitantski dugometražni (dokumentarni) film, a s originalnom Historyjevom je osim naslova veže tek kupoprodajni zalagaonički koncept.
Ovdje čak i raspucali beton zaudara na dim cigareta i alkohol.
Daleko od svjetla Las Vegasa i dobro osvijetljenih reality show kulisa, na jugu Poljske, u gradu Bytomu, otprilike veličine našeg Splita, smjestila se vjerojatno najveća europska zalagaonica. Barem tako kaže službeni sinopsis, koji grad časte i epitetom poljskog Detroita. Zalagonicu, pak, vode Jola (Jolanta) i Wiesiek (Wiesław), par u svojim šezdesetima (?); tu su i radnici – pretpostavljamo Joline kćerke Agnieszka i Sandra (Roxy), te još jedan pomoćnik, Tomek. Svi oni kruh zarađuju ili pokušavaju zarađivati u poluraspadajućem prostoru nekadašnjeg supermarketa, pošteđenom kupaca. Ukratko – posla nema, blagajna skuplja paučinu, a jedini putnici namjernici siromašni su prodavači, pojedinci s dna društvenog poretka, koji pokoji cent pokušavaju zaraditi prodajući sitnice koje ionako nitko kasnije ne želi kupiti.
Dok godotovski čekaju kupca koji će, recimo, bagatelno pokupiti Isusa-sat (uokvireni portret Isusa nalik Ericu Andréu, koji u isto vrijeme mjeri i – vrijeme), uglavnom blizim, opservacijskim planovima, onim vječnim pauzama između, kao vremeplovom smo prebačeni u okolinu koja duhom i arhitekturom još uvijek diše hrđavu prašinu željezne zavjese socijalističkog brutalizma. Ovdje čak i raspucali beton zaudara na dim cigareta i alkohol, a tko je odgovoran za smještanje zalagaonice u vjerojatno najsiromašniji kvart Bytoma, nije posve poznato. No ako se pita platinaste, često nabusite i svađalački nastrojene Jole, vječno obučene u krzno – za sve je kriv njen nešto melankoličniji, pasivniji partner Wiesiek. Svađe i mirenja ovog toksičnog ljubavno-poslovnog para koji je po viđenome odavno trebao prekinuti, centralni su izvor dinamičkog vrtloga “Zalagaonice”, dok kroz film također slušamo niz teških životnih priča njihovih sugrađana, ali i obiteljskih problema zaposlenika, uključujući fizičko zlostavljanje od strane voljenih osoba.
Film koji po ničemu nije zaslužio dugometražni format, svejedno nudi nekoliko emotivnih scena, uključujući onu u kojoj Jola pronalazi besplatni kaput za siromašnu curicu. Redatelj Łukasz Kowalski u svom dramaturškom lutanju nema ambicija detaljnije profilirati vlastite (zapravo posve blazirane, umrtvljene) likove i njihove međusobne odnose, kao ni smisleniju razradu očito još uvijek prisutnog raskoraka Poljske kao države s (post)socijalističkim nasljeđem i kapitalističke stvarnosti u kojoj samo najsnažniji opstaju; u zemlji koja golemim koracima kroči prema statusu europskog ekonomskog tigra.