PočetnaDogađanja16. Beldocs: Čiji su arhivi

16. Beldocs: Čiji su arhivi

|

Iz Beograda za Dokumentarni.net: Iva Rosandić

Arsenal je njemački filmski institut, koji se filmom studiozno bavi već šezdeset godina. Posvećen je izučavanju, prikupljanju, pohranjivanju i prikazivanju filmskih ostvarenja, onome što u hrvatskom kontekstu akutno nedostaje, dok su povremene inicijative o utemeljenju Filmskog centra iz devedesetih, danas gotovo zaboravljene. Usporedimo li situacije, ona beogradska je povoljnija već što se tiče prikazivačkih prostora, muzeja filma i pripadajućeg osviještenog odnosa prema filmskoj prošlosti. U sklopu Jugoslavenske kinoteke i Muzeja jugoslavenske kinoteke nalaze se kinodvorane, prostori o kakvima smo mi prestali razmišljati, zadovoljivši se tek povremenom problematizacijom postojećeg stanja.

Posebna je retrospektiva na Beldocsu posvećena dijelu kolekcije Arsenala, a kustosica Angelika Ramlow približila nam je u masterclassu “Arsenal – Institute for Film and Video Art: Keeping Alternative Cinema Alive and Thriving” način funkcioniranja ustanove, programske fokuse kontekstualizirane reverzibilnom vezom filmova i društva, da bi se preko lociranih neuralgičnih točaka rasprava istovremeno povela na više frontova. Dio djelatnosti orijentiran je na distribuciju i radioničke aktivnosti, dio na izgradnju filmskog arhiva, dok zahvaljujući dugoj tradiciji Institut ima osiguranu publiku, stoga je na programskoj liniji usredotočen na suradnje s prominentnim stručnjacima i filmašima, omogućavajući im prostor za slobodan odabir tema ili načina prezentacije. Sama je Ramlow orijentirana na eksperimentalni film, formu na razmeđu različitih predmeta interesa, kako je opisuje, usidrenu u suštinsku intermedijalnost. Pritom posebno naglašava važnost prirode medija, razliku između digitalne i analogne verzije, od kojih ova potonja omogućava puni doživljaj, jer autori u rad često autoreferencijalno unose karakteristike filmske trake. Ipak, povela se priča o važnosti digitalizacije u svrhu očuvanja uslijed krhkosti fizičkih osobina filmova, a danas je upravo briga za filmsko naslijeđe, stvaranje arhiva i pomišljanje odnosa prema suvremenim relacijama ili publici, polazna točka rada sličnih institucija.

Ramlow je naglasila sve veće zanimanje za arhiv kao dio filmske povijesti, ali i recentnih filmskih prerada, čemu smo između ostalog svjedočili u velikom broju ostvarenja predstavljenim i na Beldocsu. Jučer je u sklopu “Posebnih projekcija” – u kojem je i “Hrvatskog narodnog preporoda” (Petnaesta umjetnost, 2022.) Gorana Devića –  prikazana “reKAPITULACIJA” (2023) srpskog autora Filipa Markovinovića, film u koji su opet inkorporirane prepoznatljive slike devedesetih, međutim naglašenim zvukom u gledatelju izazivaju otpor i nelagodu, da bi se fokusirali na svjedoke vremena i organizirani otpor umjetničke skupine Led art. Riječ je o kolektivu čije aktivističko-umjetničke akcije podsjećaju na Kugla glumište, a posebno Neue Slowenische Kunst, no njihov je značaj, kao što sami utvrđuju, iz političkih razloga posve marginaliziran i sustavno ignoriran. Utoliko film arhivu podvrgava reinterpretacijama samih sudionika, a iako je propušteno estetikom čvršće aludirati na poetiku grupe, barem se premeće u zapis o izvaninstitucionalnim događanjima koja često ostaju nezabilježena.

Neoriginalnost se međutim očituje u klasičnoj formi intervjua i pripadajućim reminiscencijama protagonista, dok je suprotstavljen pristup bilo moguće uočiti u tematski bliskim “Svjetlima Sarajeva” (2022) Srđana Perkića iz BiH. Film se zanima za značenje Zabranjenog pušenja za sarajevski kulturni kontekst, ali ujedno i spregu sa Skenderijom kao mitskim mjestom ondašnjih koncertnih, sportskih i kulturnih događanja. Iako se prije približava estetici i vizuri videospotova, film se ipak oslanja na naraciju napisanu i pročitanu od strane Seje Sexona. Na taj su način prilično jednostavno izbjegnuti klišeji biografskog filma, slika se postepeno iscrtava unutar postavljenog okvira, a Sarajevo preobražava u ravnopravnog protagonista, čiji je prostor temu nepovratno odredio.


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Elvis Lenić: “Poslovanje Uljanika godinama je funkcioniralo po piramidalnoj shemi”

Na 20. ZagrebDoxu bit će prikazan i "Brod" (Kinematograf, 2023.), najnoviji dokumentarac redatelja Elvisa Lenića.

Hrvoje Pukšec: “Inzistirati na rastu i količini, neminovno vodi u probleme”

Još nekoliko dana preostalo je do otvaranja jubilarnog, 20....

Vladimira Spindler: “Umjetnost jako često nalazi inspiraciju iz muke umjetnika”

Vladimira Spindler donosi priču o ženama iz svoje obitelji u dokumentarcu "Geni moje djece" (Zagreb film, 2024.).

Katarina Lukec: “‘Đe je kruva nema gladi’ vidim kao poetiziranje ideje doma”

Katarina Lukec za Dokumentarni.net govori o svom novom filmu "Đe je kruva nema gladi" (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2023.).

“Manifest” – Iz Rusije, uživo

"Manifest" / "Manifesto" (2022) Angie Vinchito je u svakom slučaju nesumnjiva kritika suvremene putinovske Rusije.

Predavanje o Chrisu Markeru u Kino klubu Split

U Kino klubu Split (Ulica Slobode 28), u okviru...

“Bol” Ivana Faktora u programu 70. Oberhausena

Dokumentarno-eksperimentalni film "Bol" (Sve gore i gore, 2024.) Ivana Faktora ušao je u natjecateljski program 70. Oberhausena.

Dokumentarni Oktavijani filmovima “Dezerteri” i “El Shatt – nacrt za utopiju”

HDFK u zagrebačkom kinu Kinoteka po trideset i drugi put dodjeljuje svoju godišnju nagradu za najbolje filmove, Oktavijan.

“Titicut Follies” Fredericka Wisemana otvara travanjski program Dokukina KIC

"Ludilo u Titicutu" / "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana otvara travanjski program Dokukina KIC.

Rekordan broj hrvatskih dokumentaraca na 20. ZagrebDoxu

U zagrebačkom WOW baru danas je predstavljen program jubilarnog, 20. ZagrebDoxa.