PočetnaEsejiProzori"Autoportret" - Ogledalo koje gleda

“Autoportret” – Ogledalo koje gleda

|

Kako nas uče umjetnost i iskustvo, najteže je gledati i vidjeti samog sebe. Stoga je umjetnička forma autoportreta jedna od najzahtjevnijih, ali i najuzbudljivijih. Prošećemo li se prošlošću otkrit ćemo kako najuspjeliji umjetnički autoportreti zajedničko imaju beskompromisnu potragu za istinom, pa bila ona neugodna i nimalo laskava prema čovjeku koji prikazuje sam sebe. Na primjer, od dva slavna Rembrandtova autoportreta daleko je intrigantniji onaj kojeg je umjetnik naslikao u starosti, baveći se posljednjim pitanjima čovjekove konačnosti, a sličnu je zapitanost moguće uočiti i na van Goghovim platnima; u domaćoj su umjetnosti svojevrsnu metafizičku kontemplaciju na svojim autoportretima među ostalim prenijeli Leo Junek i Marino Tartaglia. Za slikarski je autoportret uobičajen krupni i bliži plan fokusiran na lice, no kada se ova tehnika prenese u medij filma i fotografije, lice će rijetko biti dovoljno za razotkrivanje vlastitog bića pa umjetnik može upotrijebiti i ostatak glave, kako je to primjerice učinio Tomislav Gotovac u svom nizu autoportreta nazvanom “Glave” iz 1970. godine. Na njima se naš umjetnik fotografira tako da mu fotografije podsjećaju na one iz policijske kriminalističke datoteke, čime je uputio na vlastitu egzistenciju u okolnostima čvrste društvene kontrole.

Hrvatski medijski umjetnik Ivan Faktor (Crnac, 1953.) svoj je eksperimentalno-dokumentarni filmski autoportret – “Autoportret” (Samostalna produkcija, 1980.), ostvario deset godina nakon Gotovca, također koristeći vlastitu glavu, snimivši je u jednom jedinom kadru. Postupak je uključio polagano pomicanje Super-osam kamere uz vlastito tijelo, što je činio s fiksiranom oštrinom objektiva. Zbog toga je dobivana filmska slika bila mahom mutna, a detalji umjetnikova tijela većinom su postali neprepoznatljivi zbog neusklađenosti oštrine objektiva na odgovarajuću daljinu. Posljedično prikazano tijelo pretvorilo se u niz gotovo apstraktnih ploha u neprekidnom pokretu, čije se boje razlijevaju i na kojima je svjetlost u permanentnoj mijeni i transformaciji. Umjetnikova se koža tako pretvorila u raznolike pulsirajuće svjetlosne plohe, koje svojom logikom održavaju samu biti nespoznatljivosti samoprilazećeg subjekta. Činjenicu kako smo sami sebi najveća tajna Faktor je tematizirao transponiravši spoznajnu nejasnoću u onu same filmske slike. Ista je u ovom desetominutnom filmu posvema lišena svakog zvuka, koji bi ovdje poslužio kao suvišan komentar.

Faktor je od neizoštrene kamere učinio produžetak pogleda na vlastito ja koje u ogledalu često traži nešto čega tamo nema. Formu filmskog autoportreta kao ogledala koje omogućuje da sami sebe gledamo, pa makar i neoštro i mutno, autor je upotrijebio i 26 godina kasnije u novom radu, također nazvanom “Autoportret” (2006), u kojem je promijenio pristup i umjesto vlastite izvanjskosti odlučio zaviriti u svoju nutrinu. I to doslovno, pa je na snimkama koristio one svoje fizičke unutrašnjosti, dakle organe, želučane sokove i tjelesne procese. Snimke su načinjene medicinskim skeniranjem unutrašnjosti umjetnikova tijela u crno-bijeloj tehnici, pa film nalikuje medicinskim nalazima u pokretu. Svojim je dvama filmskim autoportretima Faktor uvjerljivo pokazao kako su sva ogledala u kojima se ogledamo varljiva i izložena našoj vlastitoj manipulaciji, kojom se štitimo od gledanja u ono čemu nemamo snage uzvratiti pogled.

“Autoportret”

  • Režija, kamera i montaža: Ivan Faktor
  • Produkcija: Samostalna produkcija
  • Godina proizvodnje: 1980.
  • Trajanje: 10 minuta


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

[VIDEO] Gostovanje Veljka Vidaka u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC je održana hrvatska premijera dokumentarca "Cinéma Laika" (2023), debitantskog ostvarenja hrvatskog vizualnog umjetnika Veljka Vidaka.

U tijeku prijave za 4. Cherry Pop Festival

U tijeku su prijave za natjecateljski filmski "Sweet Cherries", četvrtog izdanja Cherry Pop Festivala.

Nagrade za hrvatske filmaše u New Yorku i Trstu

Hrvatske filmske autorice i autori nastavljaju predstavljati vlastite projekte na brojnim svjetskim festivalima i manifestacijama.

“Cinéma Laika” Veljka Vidaka uskoro u hrvatskim kinima

Dokumentarni film "Cinéma Laika" (2023) Veljka Vidaka, premijerno će biti prikazan u srijedu, 5. veljače u Dokukinu KIC.

Masterclass Kumjane Novakove i projekcija “Šutnje razuma” u Dokukinu KIC

Nagrađivana makedonska redateljica Kumjana Novakova održat će sutra u Dokukinu KIC masterclass posvećen radu s arhivom.

28. Međunarodni dokumentarni filmski festival Ji.hlava: “Happiness to All” – Živjeti finu rusku stvarnost

U filmu "Happiness to All" (2024) Filipa Remunde, Vitalij je tragičan junak suvremene ruske stvarnosti u ranim srednjim godinama.

22. Human Rights Film Festival: “Izrael-Palestina na švedskoj televiziji” – Neočekivane arhivske veze

"Izrael-Palestina na švedskoj televiziji" (2024) je došao u pravo vrijeme kao još jedan u moru dokaza o sustavnom etnički usmjerenom nasilju.

Gruzijski vikend u Dokukinu KIC

Aktualna društveno-politička situacija u Gruziji ogledat će se kroz dva dokumentarca koji će biti prikazani u sklopu programa "Gruzijski vikend" u zagrebačkom Dokukinu KIC 1. i 2. veljače.

22. Human Rights Film Festival: “Mogućnost raja” – Mogućnost raja u izvjesnosti pada

Već sam naziv filma Mladena Kovačevića - "Mogućnost raja", misao usmjerava prema utopističkom okviru koji daljnje asocijacije umnožava.

Nova izdanja “Hall of Famea” i “Dokukina Eter” u Dokukinu KIC

U zagrebačkom Dokukinu KIC održat će se nova izdanja programa "Hall of Fame - vodič kroz povijest dokumentarnog filma" i "Dokukina Eter".