Recenzije"Bill Russell: Legend" - Mlaka filmska biografija o legendarnom centru Celticsa

“Bill Russell: Legend” – Mlaka filmska biografija o legendarnom centru Celticsa

|

Na Netflix je prije petnaestak dana stigao dvodijelni dokumentarni film “Bill Russell: Legend” (2023) Sama Pollarda. Američki autor je 1998. godine bio nominiran za Oscara s dokumentarcem “4 Little Girls” (1997), a na našem sajtu pisali smo i o njegovom podosta zapaženom filmu “MLK/FBI” (2021). Pollard je u svojoj karijeri već napravio nekoliko biografskih dokumentaraca (“Sammy Davis, Jr.: I’ve Gotta Be Me”, “Maynard”, “Mr. Soul!”, “Citizen Ashe”), a istog je pak žanra i njegovo najnovije doku-djelo, “Bill Russell: Legend” (2023). Kao što i sam naslov jasno sugerira, Pollard u svom dvodijelnom dokumentarcu secira sportsku karijeru i život legendarnog NBA košarkaša Billa Russella, preminulog u srpnju prošle godine, koji je tijekom trinaestogodišnje karijere (1956. – 1969.) sakupio čak jedanaest (rekordnih) naslova s Boston Celticsima. Nenadmašnog centra i dan-danas smatraju jednim od najboljih košarkaša koji je ikad zaigrao ovaj sport, čija je nenadmašna kombinacija fizičke moći i (košarkaške) inteligencije, naročito u obrambenom dijelu gdje je bez premca dominirao, više od desetljeća izluđivala suparničke igrače i trenere. Čovjek koji je s jednako legendarnim trenerom Redom Auerbachom bostonskoj sportskoj kulturi usadio pobjednički gen, ali koji je kasnije postao i jedna od poznatijih ličnosti u pokretu za ljudska prava, otvoreno dajući podršku Martinu Lutheru Kingu, Muhammadu Aliju, recentnije i Colinu Kaepernicku.

Pollard svojoj građi pristupa kronološki, pa kroz pažljivo odabrane ulomke Russellovih memoara “Second Wind” i “Go Up For Glory” narirane od strane Jeffreyja Wrighta, doznajemo pregršt poznatih i manje poznatih detalja iz košarkaševog života, iako – uzevši u obzir brižno čuvanje osobnog života i introvertiranu prirodu – uglavnom vezanog za sportska borilišta. Kroz bogatu arhivu i razgovore, film sažima putovanje mladog Billa, od skromnih početaka na faksu u San Franciscu (s cimerom K.C. Joneseom zbog neimaštine međusobno posuđivao donje rublje), suočavanja s rasizmom Amerike u pedesetima (nije smio jesti s bijelim suigračima, njegovom ocu poručili da ne smije zarađivati kao bijelac), pa sve do košarkaških vrhunaca sa Celticisma gdje su njegovi prsteni i rivalstvo s Wiltom Chamberlainom obilježili cijelu jednu eru NBA lige. “Javno sam vlasništvo kad igram, privatno kad ne igram”, rekao je jednom Russell, opravdavajući svoju odluku o nedavanju autograma. Chamberlainu je u većini stvari bio sušta suprotnost. Iako je Russell bio discipliniran, studiozan, često i smrtno ozbiljan; a njegov sportski protivnik ekstravagantni ženskar, potpuno cijepljen od bilo kakvog aktivističko-društvenog djelovanja, dva muškarca znala su se družiti izvan sportskih borilišta, naročito uspostavivši blizak odnos nakon završetka karijera.

Bit će šteta ukoliko se kroz godine “Bill Russell: Legend” prometne kao ultimativni dokumentarac o možda i najboljem centru svih vremena. Fanovi zaslužuju više.

Kroz gotovo tri i pol sata trajanja dokumentarca “Bill Russell: Legend” gledatelj će o glavnom protagonistu dobiti dojam o kompliciranoj, iznimno inteligentnoj ličnosti, s pomno izgrađenim zidom prema okolini, koji će ljubomorno štititi svoju intimu i privatnost te do kraja braniti vlastite stavove. Sportaš, aktivist, borac za društvenu pravdu, ultimativni sportski gladijator… Prvi crni trener u povijesti američkog profesionalnog sporta. Čovjek koji dugo vremena upravo zbog boje svoje kože nije dobio poštovanje koje ultimativno i zaslužuje. Bill Russell, svoj i ničiji drugi. U filmu se osim često nepotrebnih i natukničko-hagiografskih intervjua bez stupstance, bivših i sadašnjih NBA igrača (Steph Curry, Chris Paul, Magic Johnson, Shaquille O’Neal, Jerry West itd.), pojavljuju i Russellova udovica (ženio se četiri puta) Jeannine Russell i kćerka Karen Russell. Potonje dvije sugovornice filmu barem djelomično ubrizgavaju osobniju komponentu, koji onu sportsku pokriva nesumnjivo opširnije i samopouzdanije, iako zbog dužine nerijetko zna gubiti gledateljevu pozornost. Bit će šteta ukoliko se kroz godine “Bill Russell: Legend” prometne kao ultimativni dokumentarac o možda i najboljem centru svih vremena. Fanovi zaslužuju više.

"Bill Russell: Legend"
Režija: Sam Pollard
Producenti: Reuben Atlas i Martha Spanninger
Kamera: Henry Adebonojo i Paul de Lumen
Montaža: Ashwin Gandbhir i Steven Wechsler
Glazba: Phil Garrod, Reed Hayes , John Sands i Wayne Sharpe
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 200 minuta

Povezani tekstovi

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

36. Ljubljanski međunarodni filmski festival: “Aleque & Issay” – Tri pekinška ljeta

Uz veselja i teškoće prilagođavanja novoj sredini, u filmu "Aleque & Issay" (2025) se nižu i univerzalna iskustva odrastanja...

“Priča o Siljanu” Tamare Kotevske uskoro u hrvatskim kinima

U hrvatska kina dolazi "Priča o Siljanu" (2025), novi dokumentarac redateljice Tamare Kotevske.

Masterclass Stefana Pavlovića: Shvatiti intimnost paradigmatski

Zagrebačko Dokukino KIC je u petak, 16. siječnja, u suradnji s Kinoklubom Zagreb i DHFA ugostilo redatelja Stefana Pavlovića.

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.
Režija: Sam Pollard<br> Producenti: Reuben Atlas i Martha Spanninger<br> Kamera: Henry Adebonojo i Paul de Lumen<br> Montaža: Ashwin Gandbhir i Steven Wechsler<br> Glazba: Phil Garrod, Reed Hayes , John Sands i Wayne Sharpe<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 200 minuta"Bill Russell: Legend" - Mlaka filmska biografija o legendarnom centru Celticsa