Recenzije"Bill Russell: Legend" - Mlaka filmska biografija o legendarnom centru Celticsa

“Bill Russell: Legend” – Mlaka filmska biografija o legendarnom centru Celticsa

|

Na Netflix je prije petnaestak dana stigao dvodijelni dokumentarni film “Bill Russell: Legend” (2023) Sama Pollarda. Američki autor je 1998. godine bio nominiran za Oscara s dokumentarcem “4 Little Girls” (1997), a na našem sajtu pisali smo i o njegovom podosta zapaženom filmu “MLK/FBI” (2021). Pollard je u svojoj karijeri već napravio nekoliko biografskih dokumentaraca (“Sammy Davis, Jr.: I’ve Gotta Be Me”, “Maynard”, “Mr. Soul!”, “Citizen Ashe”), a istog je pak žanra i njegovo najnovije doku-djelo, “Bill Russell: Legend” (2023). Kao što i sam naslov jasno sugerira, Pollard u svom dvodijelnom dokumentarcu secira sportsku karijeru i život legendarnog NBA košarkaša Billa Russella, preminulog u srpnju prošle godine, koji je tijekom trinaestogodišnje karijere (1956. – 1969.) sakupio čak jedanaest (rekordnih) naslova s Boston Celticsima. Nenadmašnog centra i dan-danas smatraju jednim od najboljih košarkaša koji je ikad zaigrao ovaj sport, čija je nenadmašna kombinacija fizičke moći i (košarkaške) inteligencije, naročito u obrambenom dijelu gdje je bez premca dominirao, više od desetljeća izluđivala suparničke igrače i trenere. Čovjek koji je s jednako legendarnim trenerom Redom Auerbachom bostonskoj sportskoj kulturi usadio pobjednički gen, ali koji je kasnije postao i jedna od poznatijih ličnosti u pokretu za ljudska prava, otvoreno dajući podršku Martinu Lutheru Kingu, Muhammadu Aliju, recentnije i Colinu Kaepernicku.

Pollard svojoj građi pristupa kronološki, pa kroz pažljivo odabrane ulomke Russellovih memoara “Second Wind” i “Go Up For Glory” narirane od strane Jeffreyja Wrighta, doznajemo pregršt poznatih i manje poznatih detalja iz košarkaševog života, iako – uzevši u obzir brižno čuvanje osobnog života i introvertiranu prirodu – uglavnom vezanog za sportska borilišta. Kroz bogatu arhivu i razgovore, film sažima putovanje mladog Billa, od skromnih početaka na faksu u San Franciscu (s cimerom K.C. Joneseom zbog neimaštine međusobno posuđivao donje rublje), suočavanja s rasizmom Amerike u pedesetima (nije smio jesti s bijelim suigračima, njegovom ocu poručili da ne smije zarađivati kao bijelac), pa sve do košarkaških vrhunaca sa Celticisma gdje su njegovi prsteni i rivalstvo s Wiltom Chamberlainom obilježili cijelu jednu eru NBA lige. “Javno sam vlasništvo kad igram, privatno kad ne igram”, rekao je jednom Russell, opravdavajući svoju odluku o nedavanju autograma. Chamberlainu je u većini stvari bio sušta suprotnost. Iako je Russell bio discipliniran, studiozan, često i smrtno ozbiljan; a njegov sportski protivnik ekstravagantni ženskar, potpuno cijepljen od bilo kakvog aktivističko-društvenog djelovanja, dva muškarca znala su se družiti izvan sportskih borilišta, naročito uspostavivši blizak odnos nakon završetka karijera.

Bit će šteta ukoliko se kroz godine “Bill Russell: Legend” prometne kao ultimativni dokumentarac o možda i najboljem centru svih vremena. Fanovi zaslužuju više.

Kroz gotovo tri i pol sata trajanja dokumentarca “Bill Russell: Legend” gledatelj će o glavnom protagonistu dobiti dojam o kompliciranoj, iznimno inteligentnoj ličnosti, s pomno izgrađenim zidom prema okolini, koji će ljubomorno štititi svoju intimu i privatnost te do kraja braniti vlastite stavove. Sportaš, aktivist, borac za društvenu pravdu, ultimativni sportski gladijator… Prvi crni trener u povijesti američkog profesionalnog sporta. Čovjek koji dugo vremena upravo zbog boje svoje kože nije dobio poštovanje koje ultimativno i zaslužuje. Bill Russell, svoj i ničiji drugi. U filmu se osim često nepotrebnih i natukničko-hagiografskih intervjua bez stupstance, bivših i sadašnjih NBA igrača (Steph Curry, Chris Paul, Magic Johnson, Shaquille O’Neal, Jerry West itd.), pojavljuju i Russellova udovica (ženio se četiri puta) Jeannine Russell i kćerka Karen Russell. Potonje dvije sugovornice filmu barem djelomično ubrizgavaju osobniju komponentu, koji onu sportsku pokriva nesumnjivo opširnije i samopouzdanije, iako zbog dužine nerijetko zna gubiti gledateljevu pozornost. Bit će šteta ukoliko se kroz godine “Bill Russell: Legend” prometne kao ultimativni dokumentarac o možda i najboljem centru svih vremena. Fanovi zaslužuju više.

"Bill Russell: Legend"
Režija: Sam Pollard
Producenti: Reuben Atlas i Martha Spanninger
Kamera: Henry Adebonojo i Paul de Lumen
Montaža: Ashwin Gandbhir i Steven Wechsler
Glazba: Phil Garrod, Reed Hayes , John Sands i Wayne Sharpe
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2023.
Trajanje: 200 minuta

Povezani tekstovi

“Becoming Led Zeppelin” – Autorska kontrola iznad svega

"Becoming Led Zeppelin" izbjegava uloviti se u koštac s kontroverzama te se u pojedinim dijelovima pretvara u dosadnjikavu hagiografiju.

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (I)

Streaming servisi odgovorni su za puno toga, ali za to što su učinili dokumentarcima nećemo ih previše kuditi.

“Mogwai: If the Stars Had a Sound” – Slavlje komercijalnog trijumfa iznad umjetničkog

Mistika Mogwaija ostaje sačuvana, ali pitanje je koliko je to dobro za dokumentarac o njemu - "Mogwai: If the Stars Had a Sound" (2024).

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

Mjesta otpora i rituali nade

Tajlandska kinematografija često sadrži reference i motive iz jednih od mnogobrojnih političkih previranja, borbi i građanskih ratova iz 20. stoljeća.

Igoru Bezinoviću ovogodišnja nagrada “Vedran Šamanović” za film “Fiume o morte!”

Ovogodišnji dobitnik nagrade "Vedran Šamanović" je Igor Bezinović za film "Fiume o morte!" (Restart / Nosorogi / Videomante; 2025.).

“Life on Earth” – Vrhunac i kraj dominacije BBC-ja

Okolnosti su htjele da uspjeh serijala "Life on Earth" ostane zabilježen kao kulminacija težnji i karakteristika cijele mini-epohe BBC-jevog dokumentarca.

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (II)

U posljednjem tjednu mjeseca lipnja 2025., najgledaniji naslov Netflixova kataloga bio je "Trainwreck: Poop Cruise" (2025).

“Fiume o morte!” je najgledaniji domaći dokumentarac od samostalnosti!

"Fiume o morte!" (2025) redatelja Igora Bezinovića postao je najgledaniji domaći dokumentarac od samostalnosti!

“Becoming Led Zeppelin” – Autorska kontrola iznad svega

"Becoming Led Zeppelin" izbjegava uloviti se u koštac s kontroverzama te se u pojedinim dijelovima pretvara u dosadnjikavu hagiografiju.

Hrvatski dokumentarci na Locarnu i DokuFestu, niz projekata podržanih od strane Eurimagesa

Donosimo nekoliko informacijskih crtica oko hrvatskih dokumentarnih filmova/projekta na međunarodnoj i regionalnoj sceni.

18. Gledalište Kinokluba Zagreb – Jednostavnost i igra

U zagrebačkoj Kinoteci od 28. je svibnja do 1. lipnja održano i odgledano 18. Gledalište Kinokluba Zagreb.

Dobri, loši & zli dokumentarci sa streaming servisa (I)

Streaming servisi odgovorni su za puno toga, ali za to što su učinili dokumentarcima nećemo ih previše kuditi.

“Mogwai: If the Stars Had a Sound” – Slavlje komercijalnog trijumfa iznad umjetničkog

Mistika Mogwaija ostaje sačuvana, ali pitanje je koliko je to dobro za dokumentarac o njemu - "Mogwai: If the Stars Had a Sound" (2024).
Režija: Sam Pollard<br> Producenti: Reuben Atlas i Martha Spanninger<br> Kamera: Henry Adebonojo i Paul de Lumen<br> Montaža: Ashwin Gandbhir i Steven Wechsler<br> Glazba: Phil Garrod, Reed Hayes , John Sands i Wayne Sharpe<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2023.<br> Trajanje: 200 minuta"Bill Russell: Legend" - Mlaka filmska biografija o legendarnom centru Celticsa