Osvrti23. Mediteran Film Festival, dan peti: Proglašenje pobjednika i odjava

23. Mediteran Film Festival, dan peti: Proglašenje pobjednika i odjava

|

Iz Širokog Brijega za Dokumentarni.net: Ivan Laić

Pet dana zaredom u Širokom je Brijegu trajalo slavlje dokumentarnog filma, a 23. Mediteran Film Festival zatvoren je u krcatoj dvorani kina Borak u večernjim satima jučerašnjeg dana, proglašenjem pobjednika koji su izabrani iz konkurencije od deset kratkih i jednako toliko dugometražnih ostvarenja.

Grand Prix festivala odnio je pobjednik ovogodišnjeg Subversive Film Festivala, “Kako spasiti mrtvog prijatelja” / “How to Save a Dead Friend” (2022) ruske redateljice Marusje Siroječovskaje, dok su Posebna priznanja dobili slovenski film “Pomirenje” (2021) Marije Zidar te francuski “Trenches” / “Tranchées” (“Rovovi”, 2021.) Loupa Bureaua..

Od kratkih je filmova posebno izdvojen “Carols” / “Kalanta” (“Pjesme”, 2021.) Grkinje Jenny Tsiropoulou, dok je pobjednikom proglašen još jedan slovenski naslov, “Ne možeš me automatizirati” (2021) Katarine Jazbec. Nagrada publike zasluženo je pripala hrvatskom filmu “Babajanja” (Restart, 2022.) Ante Zlatka Stolice. Na završnoj ceremoniji prikazana su i dva kratka filma koje su snimili mladi polaznici MMF-ove filmske škole, dokumentarac “S vremena na vrijeme” i igrani film “Ono naše”.

Kao višnja na šlagu, za posljednju projekciju festivala odabran je svjetski hit Bretta Morgena “Moonage Daydream” (2022. | ★ i 1/2), prvi autorizirani film o Davidu Bowieju snimljen nakon njegove smrti. Film ispričan gotovo isključivo Bowiejevim riječima i glasom skupljenim iz arhivske građe brojnih intervjua snimljenih tijekom nekoliko desetljeća karijere najslavnijeg vanzemaljca popularne glazbe, pravo je remek-djelo montaže koncertnih snimaka, isječaka iz filmova u kojima je Bowie glumio (i nekih klasika svjetske kinematografije), glazbenih spotova i brojnog drugog materijala koji Morgen slaže u audiovizualni spektakl od epskih 140 minuta trajanja.

Tijekom dana imali smo priliku vidjeti i filmove “Mlungu – Bijeli kralj” (Greta Creative Network, 2022) Davida Lušičića o kojemu smo već pisali na portalu te “After a Revolution” (“Poslije revolucije, 2021. | ★ i 1/2) Giovannija Buccomina iz Italije. Potonji s lakoćom odnosi naslov najdužeg filma u ovogodišnjoj konkurenciji s trajanjem koje premašuje dva sata, a prati životnu priču brata i sestre koji su se za vrijeme revolucije u Libiji našli na suprotnim stranama u doslovce bratoubilačkom ratu. Haroun je bio na strani Gaddafija, a sestra Maryam koja nosi nadimak Doshka po oružju koje je nosila, bila je dijelom pobunjeničkih snaga koje su ga rušile, sve do trenutka kad njezina strana napada njihov rodni grad Beni Walid, a ona biva razočarana njihovom pljačkom i razaranjem. Nakon toga nalazi se u nezgodnoj poziciji. Jedna strana joj ne vjeruje jer dolazi iz suprotnog tabora, a taj je pak tabor proklinje zato što ih je napustila. Ona zatim pokreće i političku karijeru kao svojevrsna snaga pomirenja koja se zalaže za suborce njezinoga brata prisiljenog na život kao bjegunac. Haroun pod određenim svjetlom može izgledati kao prekaljeni borac, dok ga u sljedećem trenu vidimo kao oca punog ljubavi, a zatim i kao ovisnika s PTSP-om. Radi se o muškarcu divljeg temperamenta, sklonog kavgi i tvrdoglavom, ali izrazito zahvalan lik za film poput ovoga. Nažalost, dokumentarac u drugoj polovici često gubi tempo i djeluje razvučeno, ali u tom smo trenutku već dovoljno vezani za njegove protagoniste da njihovu priču želimo ispratiti do kraja.

Od kratkih filmova iz konkurencije gledali smo neupečatljivi epistolarni “Akouchetame” (2021. | ★ i 1/2) iz francuske produkcije čiju režiju potpisuju Gaël de Fournas i Federico Francioni, o mladoj ženi koja gubi svoj kulturni identitet kad joj umire otac, te kubanski “Abyssal” (“Bez dna”, 2021. | ★ i 1/2) Alejandra Alonsa o muškarcima koji rade na olupini broda gdje dijele priče o duhovima i naganjaju golubove dok ne obavljaju fizički posao skupljanja metalnog otpada.

Mediteran Film Festival još jednom je posjetitelje i goste oduševio sjajnom organizacijom i velikom pažnjom i brigom za sve koji dolaze u Široki Brijeg sudjelovati na ovaj ili onaj način u lijepim danima posvećenima dokumentarnom filmu. Neka ih bude još mnogo!

Povezani tekstovi

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.