Jučer je spušten zastor na 53. Međunarodni filmski festival u Nyonu Visions du Réel, koji se od 7. do 17. travnja održavao na službenim festivalskim lokacijama, dok su online projekcije produžene do ponedjeljka 18. travnja. Nakon dvije godine (polu)izgnanstva kompletno virtualnog, potom i hibridnog festivalskog izdanja, jedan od najvažnijih svjetskih doku-festivala napokon se vratio u normalu. Ove je godine u Nyonu prikazano ukupno 160 filmova, od čega 124 u službenim programima. Kako je nakon završetka festivala izjavio direktor VDR-a Raymond Loretan, broj posjetitelja trebao bi biti približan posljednjem živom Visions du Réelu, upriličenom 2019. godine.
Što se tiče nagrada, onu najznačajniju – Veliku nagradu žirija (žiri: Jessica Beshir, Beatrice Fiorentino i Jovan Marjanović) osvojio je švicarski autor Tizian Büchi. Njegov hibridni dokumentarac “Like an Island” / “L’îlot” (2022) propituje današnje društvo pod nadzorom, kroz priču o dva čuvara pristupa rijeci jednog područja kod Lausanne i ljudima koje pritom susreću. Posebna nagrada žirija pripala je filmu “Bitterbrush” (2021) američke redateljice Emelie Mahdavian o dvije mlade sezonske stočarke u Idahu, njihovom prijateljstvu i izazovima nomadskog života.
U međunarodnom dijelu ovogodišnjeg Visions du Réela (Burning Lights, žiri: Gema Juárez Allen, Chiara Marañón i Cyril Schäublin) slavio je film “A Long Journey Home” / “Wu Kou Zhi Jia” (2022) kineske redateljice Wenqian Zhang, koja povratkom u svoj obiteljski dom priča priču o stvaranju obitelji u suvremenoj Kini, odnosno potrazi za vlastitom emancipacijom.
Glavnu nagradu u konkurenciji domaćih, švicarskih filmova (žiri: Katy Léna Ndiaye, Martin Horyna i Olivier Zobrist), odnijela je švicarsko-japanska autorica Julie Sando, i to u još jednoj svjetskoj premijeri, “Fuku Nashi” (2022). Ona se, pak, nakon nekoliko godina odsustva vraća svojoj baki u Japan, u intimističkom ozračju građenom oko dvije usamljene individue.
Najboljim međunarodnim srednjemetražnim filmom (žiri: Ivana Kvesić, Nelson Makengo i Justin Pechberty) proglašen je “Bez” (2022) srpskog autora Luke Papića, koji prati ekscentričnog umjetnika u potrazi za svojim izgubljenim psom; najboljim kratkometražnim “Aralkum” (Daniel Asadi Faezi i Mila Zhluktenko, 2022.) o posljedicama ljudskih aktivnosti na okoliš, u ovom slučaju dezertifikacije uslijed uzgoja pamuka u SSSR-u te posljednjim stanovnicima obale Aralskog mora.
I konačno, Nagradu publike osvojio je film “Fire of Love” (2022) američke redateljice Sare Dose, portret znanstvenika Katije i Mauricea Kraffta koji su na veliko platno prenijeli svoju ljubav prema vulkanima, pokušavajući shvatiti njihov misterij.
Ostale pobjednike provjerite na službenoj stranici Visions du Réela.
