EsejiProzori"Izgubljeni svjetovi" - Iz izmaglice pravremena

“Izgubljeni svjetovi” – Iz izmaglice pravremena

|

Moderna fizika dokazala je kako vrijeme ne protječe na isti način za sve ljude, odnosno kako svaka pojava ima neko svoje vrijeme koje nije usklađeno s vremenima drugih pojava, akcija i reakcija. Vratimo li se do prostora, možemo ustvrditi da svaki prostorni isječak egzistira u vlastitom vremenu, pa u tom smislu mijenjanje prostora predstavlja određenu vrstu putovanja kroz vrijeme. Na jedno takvo vodi nas Branko Marjanović (Zagreb, 12.5.1909. – Zagreb, 13.2.1996.) u kratkometražnom dokumentarnom filmu “Izgubljeni svjetovi” (Zora film, 1962.). U uvodnom prizoru iz Komiže na otoku Visu, jedrenjak se otiskuje na pučinu ploveći do udaljenih otoka viškog arhipelaga Brusnika i Jabuke. Filmske snimke vulkanske Jabuke koja izranja iz morskih dubina fasciniraju i danas, a možemo samo pretpostaviti kakav su učinak imale na gledatelje u vrijeme nastanka ovog filma, prije šezdeset godina. Marjanović nas neko vrijeme suočava s golim stijenjem prirode u njenoj sirovoj raskoši, da bi nakon toga, uz pomoć sjajnog snimatelja Antuna Markića, u tom stijenju otkrio život. Maleni otočići stanište su endemskih crnih gušterica, evolucijskog podsjetnika na vremena bez ljudske prisutnosti na Zemlji. Markić majstorski prilazi minijaturnim gmazovima, zagledajući se izbliza u njihove začudne fizionomije. A u njima se zrcali pradavni svijet u kojem su ova sićušna bića bila njegovi jedini gospodari.

Otočići na otvorenom moru opstoje u tom pravremenu danas izgubljenih svjetova, u kojima čovjeka nije bilo, a malena su crna bića lutala krajolikom slobodno i nesputano. Marjanoviću ove oaze služe kako bi postavio neka ključna evolucijska pitanja i uz pomoć lirski intoniranog teksta Krunoslava Quiena u off naraciji, kontemplirao kompleksna pitanja o smislu suživota čovjeka i drugih bića. Sagledavajući evolucijskom optikom jedine stanovnike malenih otoka, film otvara pitanja o opstojnosti vrste koja su danas, u svjetlu ekoloških kriza, aktualnija nego ikada ranije. U tom se smislu Brusnik i Jabuka nameću kao oaze izdvojene iz linearnog tijeka vremena, prozori u ona povijesna razdoblja prirode kao apsolutnog gospodara života na Zemlji. Marjanović vješto dramatizira ovu činjenicu umetanjem prizora nevere na otoku, koji prati melodramatska glazba. Kao u nekom praiskonskom pejzažu valovi se razbijaju o vulkanske hridine, a sitna bića bore za opstanak. I onda se, kaže nam narator, “more opet nasmiješi”. “Izgubljeni svjetovi” pohvala su evolucijsko izdržljivosti endemskih crnih gušterica, a u širem smislu meditacija o trajanju u prirodi, vremenu usprkos. Kao i priča o vječnoj borbi za dominaciju koja se kao motiv uvodi u posljednjem dijelu filma.

Oluja je od jata otkinula egzotičnu pticu ibis, koja u društvu galebova slijeće na otočić u potrazi za plijenom. U tom trenutku narator preuzima vizuru male gušterice sagledavajući pridošlice kao uljeze u njegovu carstvu. Jedna je to od suptilnih inovacija Marjanovićeva filma, ponuditi sliku prirode i svijeta iz vanljudskog gledišta. Oboje pripada izdržljivim životinjicama koju su ovdje bile daleko prije nas, a vjerojatno će nas i nadživjeti. U obliku opomene film završava na hridi Kamik prikazujući posebnu, krupniju vrstu crnih guštera čija je sličnost s njihovim precima najjača, upravo zato jer su živjeli u najvećoj izolaciji i najsurovijim uvjetima. “Izgubljeni svjetovi” funkcioniraju i kao opomena o posljedicama zatvaranju vrste u svoj svijet, koja može učiniti da ista ostane sama sebi dovoljna, uljuljkana mislima o vlastitoj superiornosti i lažno uzdignuta nad potrebom za promjenom, razvijanjem i rastom.

“Izgubljeni svjetovi”

  • Režija: Branko Marjanović
  • Scenarij: Ivo Strahonja
  • Kamera: Antun Markić
  • Glazba: Vladimir Kraus-Rajterić
  • Tekst: Krunoslav Quien
  • Produkcija: Zora film
  • Godina proizvodnje: 1962.
  • Trajanje: 15 minuta

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.

Povezani tekstovi

Ogled(anje) u centrizmu

"Homo Sapiens" (2016) je Nikolausa Geyrhaltera ustoličio kao jednog od nezaobilaznih (pretežno dokumentarnih) posmatrača globalnih fenomena.

“Cobain: Montage of Heck” – Kolaž zapisa uzburkane psihe

Treća epizoda "Rockdcsa" donosi esej o dokumentarnom filmu "Cobain: Montage of Heck" (2015) Bretta Morgena.

4 x 4 x 4 x 4

Treći esej "Izmeštanja - Pejzaž i arhitektura u dokumentarnom filmu", bavi se filmom "Four Corners" (1998) Jamesa Benninga.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime