PočetnaEsejiProzori"Izgubljeni svjetovi" - Iz izmaglice pravremena

“Izgubljeni svjetovi” – Iz izmaglice pravremena

|

Moderna fizika dokazala je kako vrijeme ne protječe na isti način za sve ljude, odnosno kako svaka pojava ima neko svoje vrijeme koje nije usklađeno s vremenima drugih pojava, akcija i reakcija. Vratimo li se do prostora, možemo ustvrditi da svaki prostorni isječak egzistira u vlastitom vremenu, pa u tom smislu mijenjanje prostora predstavlja određenu vrstu putovanja kroz vrijeme. Na jedno takvo vodi nas Branko Marjanović (Zagreb, 12.5.1909. – Zagreb, 13.2.1996.) u kratkometražnom dokumentarnom filmu “Izgubljeni svjetovi” (Zora film, 1962.). U uvodnom prizoru iz Komiže na otoku Visu, jedrenjak se otiskuje na pučinu ploveći do udaljenih otoka viškog arhipelaga Brusnika i Jabuke. Filmske snimke vulkanske Jabuke koja izranja iz morskih dubina fasciniraju i danas, a možemo samo pretpostaviti kakav su učinak imale na gledatelje u vrijeme nastanka ovog filma, prije šezdeset godina. Marjanović nas neko vrijeme suočava s golim stijenjem prirode u njenoj sirovoj raskoši, da bi nakon toga, uz pomoć sjajnog snimatelja Antuna Markića, u tom stijenju otkrio život. Maleni otočići stanište su endemskih crnih gušterica, evolucijskog podsjetnika na vremena bez ljudske prisutnosti na Zemlji. Markić majstorski prilazi minijaturnim gmazovima, zagledajući se izbliza u njihove začudne fizionomije. A u njima se zrcali pradavni svijet u kojem su ova sićušna bića bila njegovi jedini gospodari.

Otočići na otvorenom moru opstoje u tom pravremenu danas izgubljenih svjetova, u kojima čovjeka nije bilo, a malena su crna bića lutala krajolikom slobodno i nesputano. Marjanoviću ove oaze služe kako bi postavio neka ključna evolucijska pitanja i uz pomoć lirski intoniranog teksta Krunoslava Quiena u off naraciji, kontemplirao kompleksna pitanja o smislu suživota čovjeka i drugih bića. Sagledavajući evolucijskom optikom jedine stanovnike malenih otoka, film otvara pitanja o opstojnosti vrste koja su danas, u svjetlu ekoloških kriza, aktualnija nego ikada ranije. U tom se smislu Brusnik i Jabuka nameću kao oaze izdvojene iz linearnog tijeka vremena, prozori u ona povijesna razdoblja prirode kao apsolutnog gospodara života na Zemlji. Marjanović vješto dramatizira ovu činjenicu umetanjem prizora nevere na otoku, koji prati melodramatska glazba. Kao u nekom praiskonskom pejzažu valovi se razbijaju o vulkanske hridine, a sitna bića bore za opstanak. I onda se, kaže nam narator, “more opet nasmiješi”. “Izgubljeni svjetovi” pohvala su evolucijsko izdržljivosti endemskih crnih gušterica, a u širem smislu meditacija o trajanju u prirodi, vremenu usprkos. Kao i priča o vječnoj borbi za dominaciju koja se kao motiv uvodi u posljednjem dijelu filma.

Oluja je od jata otkinula egzotičnu pticu ibis, koja u društvu galebova slijeće na otočić u potrazi za plijenom. U tom trenutku narator preuzima vizuru male gušterice sagledavajući pridošlice kao uljeze u njegovu carstvu. Jedna je to od suptilnih inovacija Marjanovićeva filma, ponuditi sliku prirode i svijeta iz vanljudskog gledišta. Oboje pripada izdržljivim životinjicama koju su ovdje bile daleko prije nas, a vjerojatno će nas i nadživjeti. U obliku opomene film završava na hridi Kamik prikazujući posebnu, krupniju vrstu crnih guštera čija je sličnost s njihovim precima najjača, upravo zato jer su živjeli u najvećoj izolaciji i najsurovijim uvjetima. “Izgubljeni svjetovi” funkcioniraju i kao opomena o posljedicama zatvaranju vrste u svoj svijet, koja može učiniti da ista ostane sama sebi dovoljna, uljuljkana mislima o vlastitoj superiornosti i lažno uzdignuta nad potrebom za promjenom, razvijanjem i rastom.

“Izgubljeni svjetovi”

  • Režija: Branko Marjanović
  • Scenarij: Ivo Strahonja
  • Kamera: Antun Markić
  • Glazba: Vladimir Kraus-Rajterić
  • Tekst: Krunoslav Quien
  • Produkcija: Zora film
  • Godina proizvodnje: 1962.
  • Trajanje: 15 minuta


Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

17. Subversive Film Festival: “Zemlja za nas” – Bez motike nema kruha

"Zemlja za nas", cjelovečernji prvenac Karle Crnčević, otpočinje razmjerno tajanstveno, sugerirajući ulazak u kakav svijet misterija...

“Crna kutija: Dnevnici” Shiori Ito najbolji dokumentarni film 17. Subversive Film Festivala

Svečanom dodjelom nagrada "Wild Dreamer Dragan Rubeša", u subotu je završeno sedamnaesto izdanje Subversive Film Festivala.

17. Subversive Film Festival: “Soundtrack za državni udar” – (De)džezifikacija Konga

"Soundtrack za državni udar" (2024) je impresivan film koji se može uvrstiti među najviša dostignuća svetske dokumentaristike tekuće dekade.

Zlatna palma za film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Slijepčevića!

Igrani film "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film 77. Cannesa!

17. Subversive Film Festival: “Moj ukradeni planet” – Nakon revolucije

"Moj ukradeni planet" sjetan je film, natopljen s mnogo gorčine, jer je autorica u svojoj domovini Iranu provela više od četrdeset godina.

17. Subversive Film Festival: “Stanari” – Tri sprovoda i dva štrajka glađu

"Stanari" / "The Flats" (2024) Alessandre Celesije, usmjereni su na posljedice Nevolja (The Troubles / Na Trioblóidi), kako ih zovu u Irskoj.

Renata Poljak: “Imamo dokumentarna svjedočenja o ženama strašne snage”

Renata Poljak je na 20. ZagrebDoxu, u sklopu Regionalne konkurencije, predstavila svoj najnoviji film, "Šume šume" (2024).

Tri dana dokumentaraca na 18. Vox Feminae Festivalu

Tri dana filmskog programa 18. Vox Feminae Festivala donosi raznoliku selekciju filmova koji se bave temama rodne ravnopravnosti, seksualnosti i ženskog nasljeđa.

Niz hrvatskih dokumentaraca i projekata na 17. Beldocsu

Na ovogodišnjem, 17. Beldocsu (22. - 29. svibnja), bit će prikazan cijeli niz hrvatskih dokumentarnih filmova.

17. Subversive Film Festival: “Favoriten” – Gospođa Idiskut i njeno odeljenje

"Favoriten" (2024) austrijske autorke Ruth Beckermann, prati jedno odeljenje najveće osnovne škole u bečkoj četvrti Favoriten.