PočetnaRecenzije15. DORF: "Don't Go Gentle: A Film About IDLES" - Glasna poruka...

15. DORF: “Don’t Go Gentle: A Film About IDLES” – Glasna poruka miroljubive uključivosti

-

Bristolski (post) punk bend Idles trenutno je jedna od glavnih atrakcija svjetske alternativne scene. Njihovu glazbu odlikuje žestok, abrazivni zvuk i neobična kombinacija nasilne vokalne izvedbe pjevača Joea Talbota s iskrenim pozitivnim porukama miroljubive uključivosti koja, općenito gledajući, djeluje pretjerano optimistično za divlju prirodu kakvu obično povezujemo s punk kulturom. Bend svojim energičnim nastupima privlači brojnu publiku na festivalskim i klupskim nastupima, a nakon tri albuma iza sebe čini se kako imaju cijeli svijet pred sobom. Ako bi se njihovu glazbenu karijeru trebalo ugurati unutar jedne rečenice, mogli bismo izustiti kako ono što je na njihovom dugosvirajućem prvijencu “Brutalism” iz 2017. zvučalo kao obećanje, na drugom, briljantnom “Joy as an Act of Resistance” zasjalo svom snagom u mješavini zaraznih melodija, bombastične snage i tekstova iz srca, da bi se na trećem i aktualnom “Ultra Mono” pretvorilo u često isprazno uzvikivanje slogana ostavljajući nejasnu sliku o daljnjem razvoju benda. No, budući da se danas obraćaju izrazito brojnoj publici i jašu val momentuma, čini se da su im zajamčeni mnogi nadolazeći uspjesi.

Idles se odnedavno mogu pohvaliti i filmom snimljenim o njima, “Don’t Go Gentle: A Film About IDLES” (2021) britanskog autora Marka Archera. Naslov Don’t Go Gentle vjerojatno je aluzija na prve stihove slavne pjesme velškog pjesnika Dylana Thomasa “Do not go gentle into that good night”, dok je sam dokumentarac najavljivan kao glavna uzdanica ovogodišnjeg festivala Festivala dokumentarnog rock filma DORF koji se po petnaesti put održao u Vinkovcima. Film prati priču benda od njihovih prvih nastupa do trijumfalnog koncerta na festivalu u Glastonburyju 2019. godine. Sedamdeset i pet minuta ovog uratka do vrha je ispunjeno scenama s turneja na kojima momci rade sve ono što bi čovjek i očekivao od punk benda na cesti: piju, divljaju, sviraju i cijelo vrijeme se dobro zafrkavaju u kadrovima koji su sasvim sigurno bili zabavni njima samima, ali puno manje oduševljavaju gledatelje, uz iznimku možda onih najvećih fanova među njima. Naime, morate biti prilično zagriženi obožavatelj da bi se smijali montaži stotinu srednjih prstiju koje basist Dev pokazuje u kameru za vrijeme snimanja filma. Ovakvi prizori s mjesta događaja prošarani su razgovorima s članovima benda, prvenstveno s pjevačem Talbotom i gitaristom Markom Bowenom koji intevjue daje zavaljen (i razvaljen?) u bazenu, ali i prijateljima grupe i obožavateljima koji su oko ovog sastava stvorili usko povezanu internetsku zajednicu AF Gang koja otvoreno dijeli svoja životna iskustva i probleme, a spaja je ljubav prema Idlesima. No, i sami razgovori ne otkrivaju mnogo više o bendu od slogana iz njihovim pjesmama, a tek ponešto u ispovijedima poput onih Talbotovih gdje se ovaj prisjeća svojih životnih tragedija poput smrti majke, a zatim i kćeri pri porodu.

Ako želite naučiti cijeniti ovaj bend, radije posegnite za albumima Idlesa, ili još mnogo bolje – svjedočite njihovom koncertu.

Kao što je slučaj i s diskografijom Idlesa, film se bitno popravlja u trenutku dolaska do faze snimanja njihovog spomenutog pièce de résistance, “Joy…”. Ipak, prevladavajući je dojam kako u ovom razdoblju bend nema mnogo više za poručiti od stvari o kojima pjeva, osim da se znaju zabavljati. Obično je slučaj da se naše mišljenje o nekom bendu znatno popravlja nakon odgledanog dokumentarca o njima, te naučimo cijeniti određene stvari koje smo prije previdjeli. Kod “Don’t Go Gentle: A Film About IDLES” stvar je gotovo obrnuta – dokumentarac kao da nam poručuje da i nema mnogo toga za poručiti. Ako želite naučiti cijeniti ovaj bend, radije posegnite za albumima Idlesa, ili još mnogo bolje – svjedočite njihovom koncertu. Za to ćete imati priliku već sljedeće godine na zagrebačkom INmusic festivalu. Ako se ovaj uopće održi.

"Don't Go Gentle: A Film About IDLES"
Režija: Mark Archer
Producent: Andy Stewart
Direktorica fotografije: Lindsay Melbourne
Montaža: Tom Weller
Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 75 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

AI i virtualni svjetovi u Dokukinu KIC

U zagrebačko Dokukino KIC dolazi novi ciklus dokumentaraca "AI i virtualni svjetovi", koji istražuje snage, slabosti i ograničenja umjetne inteligencije.

Večeras u Sinju dokumentarac o ratnoj fotografkinji Lee Miller

Večeras na platno sinjske Palacine dolazi dokumentarac "Uhvatiti Lee Miller" / "Capturing Lee Miller" (2020) redateljice Terese Griffiths.

Tri nagrade za hrvatske dokumentarce na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió

Tri nagrade osvojili su hrvatski dokumentarci na 20. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma o ljudskim pravima Verzió.

55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva: Prva nagrada dokumentarcu “Korijen” Dore Fodor

U Zagrebu se od 24. do 26. studenog održavala 55. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva.

“Nakon svadbe” Mateja Kľúčika najbolji dokumentarni film 10. STIFF-a

"Nakon svadbe" (2022) slovačkog redatelja Mateja Kľúčika proglašen je najboljim dokumentarnim filmom 10. STIFF-a.

Klasici svjetske dokumentaristike, 3. sezona

“Darwinova noćna mora” – Predatorske ribe i oružje u kolijevci čovječanstva

Posljednji esej treće sezone "Klasika" rezerviran je za dokumentarni film "Darwinova noćna mora" (2004) Huberta Saupera.

“Mali Dieter želi letjeti” – Ekstatično do neba

"Mali Dieter želi letjeti" (1997) spada među najpoznatija dokumentaristička djela velikog njemačkog redatelja Wernera Herzoga.

“Titicut Follies” – Čiste sobe i tužni varijetei

U trećem eseju treće sezone "Klasika svjetske dokumentaristike" pišemo o dokumentarcu "Titicut Follies" (1967) Fredericka Wisemana.

“Crumb” – Umjetnost kao jedini izbor

Dokumentarac "Crumb" (1994) Terryja Zwigoffa o strip-umjetniku Robertu Crumbu, spada među najistaknutije primjerke doku-biografskog žanra.

“Shermanov marš” – Generali i ljubavnici

Treću sezonu "Klasika svjetske dokumentaristike" otvaramo s dokumentarcem "Shermanov marš" / "Sherman's March" (1985) Rossa McElweeja.

Dokultura, 3. sezona

Snaga je u detalju

Posljednji esej treće sezone "Dokulture" donosi tekst o hrvatskim filmskim vaninstitucionalnim programima.

Fiksiranje na margini

Shvatimo li film kao neizostavni dio kulture i umjetničkog stvaralaštva, obrazovni je sustav prva točka stjecanja šireg filmskog znanja.

Steći filmsku kulturu – od apstrakcije prema konzumerizmu

Prvi esej treće sezone "Dokulture" bavi se (ne)dostupnošću filmova široj publici, naročito iz kuta dokumentarnog roda.
Režija: Mark Archer<br> Producent: Andy Stewart<br> Direktorica fotografije: Lindsay Melbourne<br> Montaža: Tom Weller<br> Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 75 minuta15. DORF: "Don't Go Gentle: A Film About IDLES" - Glasna poruka miroljubive uključivosti