PočetnaRecenzije15. DORF: "Don't Go Gentle: A Film About IDLES" - Glasna poruka miroljubive uključivosti

15. DORF: “Don’t Go Gentle: A Film About IDLES” – Glasna poruka miroljubive uključivosti

|

Bristolski (post) punk bend Idles trenutno je jedna od glavnih atrakcija svjetske alternativne scene. Njihovu glazbu odlikuje žestok, abrazivni zvuk i neobična kombinacija nasilne vokalne izvedbe pjevača Joea Talbota s iskrenim pozitivnim porukama miroljubive uključivosti koja, općenito gledajući, djeluje pretjerano optimistično za divlju prirodu kakvu obično povezujemo s punk kulturom. Bend svojim energičnim nastupima privlači brojnu publiku na festivalskim i klupskim nastupima, a nakon tri albuma iza sebe čini se kako imaju cijeli svijet pred sobom. Ako bi se njihovu glazbenu karijeru trebalo ugurati unutar jedne rečenice, mogli bismo izustiti kako ono što je na njihovom dugosvirajućem prvijencu “Brutalism” iz 2017. zvučalo kao obećanje, na drugom, briljantnom “Joy as an Act of Resistance” zasjalo svom snagom u mješavini zaraznih melodija, bombastične snage i tekstova iz srca, da bi se na trećem i aktualnom “Ultra Mono” pretvorilo u često isprazno uzvikivanje slogana ostavljajući nejasnu sliku o daljnjem razvoju benda. No, budući da se danas obraćaju izrazito brojnoj publici i jašu val momentuma, čini se da su im zajamčeni mnogi nadolazeći uspjesi.

Idles se odnedavno mogu pohvaliti i filmom snimljenim o njima, “Don’t Go Gentle: A Film About IDLES” (2021) britanskog autora Marka Archera. Naslov Don’t Go Gentle vjerojatno je aluzija na prve stihove slavne pjesme velškog pjesnika Dylana Thomasa “Do not go gentle into that good night”, dok je sam dokumentarac najavljivan kao glavna uzdanica ovogodišnjeg festivala Festivala dokumentarnog rock filma DORF koji se po petnaesti put održao u Vinkovcima. Film prati priču benda od njihovih prvih nastupa do trijumfalnog koncerta na festivalu u Glastonburyju 2019. godine. Sedamdeset i pet minuta ovog uratka do vrha je ispunjeno scenama s turneja na kojima momci rade sve ono što bi čovjek i očekivao od punk benda na cesti: piju, divljaju, sviraju i cijelo vrijeme se dobro zafrkavaju u kadrovima koji su sasvim sigurno bili zabavni njima samima, ali puno manje oduševljavaju gledatelje, uz iznimku možda onih najvećih fanova među njima. Naime, morate biti prilično zagriženi obožavatelj da bi se smijali montaži stotinu srednjih prstiju koje basist Dev pokazuje u kameru za vrijeme snimanja filma. Ovakvi prizori s mjesta događaja prošarani su razgovorima s članovima benda, prvenstveno s pjevačem Talbotom i gitaristom Markom Bowenom koji intevjue daje zavaljen (i razvaljen?) u bazenu, ali i prijateljima grupe i obožavateljima koji su oko ovog sastava stvorili usko povezanu internetsku zajednicu AF Gang koja otvoreno dijeli svoja životna iskustva i probleme, a spaja je ljubav prema Idlesima. No, i sami razgovori ne otkrivaju mnogo više o bendu od slogana iz njihovim pjesmama, a tek ponešto u ispovijedima poput onih Talbotovih gdje se ovaj prisjeća svojih životnih tragedija poput smrti majke, a zatim i kćeri pri porodu.

Ako želite naučiti cijeniti ovaj bend, radije posegnite za albumima Idlesa, ili još mnogo bolje – svjedočite njihovom koncertu.

Kao što je slučaj i s diskografijom Idlesa, film se bitno popravlja u trenutku dolaska do faze snimanja njihovog spomenutog pièce de résistance, “Joy…”. Ipak, prevladavajući je dojam kako u ovom razdoblju bend nema mnogo više za poručiti od stvari o kojima pjeva, osim da se znaju zabavljati. Obično je slučaj da se naše mišljenje o nekom bendu znatno popravlja nakon odgledanog dokumentarca o njima, te naučimo cijeniti određene stvari koje smo prije previdjeli. Kod “Don’t Go Gentle: A Film About IDLES” stvar je gotovo obrnuta – dokumentarac kao da nam poručuje da i nema mnogo toga za poručiti. Ako želite naučiti cijeniti ovaj bend, radije posegnite za albumima Idlesa, ili još mnogo bolje – svjedočite njihovom koncertu. Za to ćete imati priliku već sljedeće godine na zagrebačkom INmusic festivalu. Ako se ovaj uopće održi.

"Don't Go Gentle: A Film About IDLES"
Režija: Mark Archer
Producent: Andy Stewart
Direktorica fotografije: Lindsay Melbourne
Montaža: Tom Weller
Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 75 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“To Kill a Tiger” – Poruka nade iz Indije

"To Kill a Tiger" (2022) Nishe Pahuje bavi se osjetljivom, mučnom temom silovanja trinaestogodišnje indijske djevojčice Kiran.

Drugi filmsko-diskurzivni program HDFK-a: Filmska kritika i kustoske prakse u Aziji 

Hrvatsko društvo filmskih kritičara nastavlja sa serijom filmsko-diskurzivnih programa pod nazivom "Kritika i društvo".

17. Gledalište: “Oda” – Crvena avet

Mia Maros Živković je u filmu "Oda" ispisala dimenzijama malu, skromnu, intimističku, no dojmom oveliku odu hrabrim, ustrajnim ženama.

17. Beldocs: “Porodica na određeno vrijeme” – Putovanje onkraj providnog

"Porodica na određeno vrijeme" vizualno je i sadržajno poticajno ostvarenje, koje gledatelja okupira modifikacijama prepoznatljivih tema i motiva.

Dva dokumentarca u glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala

U glavnom programu 71. Pulskog filmskog festivala našla su se i dva hrvatska dokumentarna filma.

“Stop Making Sense” – Veliko djelo, veliko odijelo

Vizuali iz "Stop Making Sense" Jonathana Demmea zauvijek će ostati urezani u kolektivnoj svijesti, kao prva asocijacija na Talking Heads.

“The War Game” – Ogledni primjerak pseudodokumentarnog filma

U prvom eseju "Dokumentiranje fikcije" bavimo se Oscarom nagrađenim filmom "The War Game" (1966) redatelja Petera Watkinsa.

Dodjela Nagrade Dokumetar u Dokukinu KIC

U organizaciji portala Dokumentarni.net, u zagrebačkom Dokukinu KIC će u utorak, 18. lipnja u 19 sati, po peti put biti dodijeljena Nagrada Dokumetar.

17. Beldocs: Razbijanje utopije o dominantne poretke

Na ovogodišnjem Beldocsu svjedočili smo još jednom presjeku produkcije srpskog dokumentarnog filma.

“Posljednji valcer” – Film koji se pušta glasno

"Posljednji valcer" / "The Last Waltz" (1978) Martina Scorsesea publika i kritika nazivaju jednim od najboljih rock filmova svih vremena.
Režija: Mark Archer<br> Producent: Andy Stewart<br> Direktorica fotografije: Lindsay Melbourne<br> Montaža: Tom Weller<br> Zemlja podrijetla: Ujedinjeno Kraljevstvo<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 75 minuta15. DORF: "Don't Go Gentle: A Film About IDLES" - Glasna poruka miroljubive uključivosti