Recenzije17. ZagrebDox: "Hotel Mama" - Posve običan nedjeljni objed

17. ZagrebDox: “Hotel Mama” – Posve običan nedjeljni objed

|

Jozo Schmuch, student treće godine BA studija filmske i tv režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, prije dokumentarca “Hotel Mama” (2021), uvrštenog u Regionalnu konkurenciju 17. ZagrebDoxa, ostvario je dva kratka, studentska filma. Dokumentarni “Svaki dan se rodi novi mustang” (2018) i igrani “Žene u mojim godinama” (2019), oba nagrađena na Revijama hrvatskog filmskog stvaralaštva. Potonji, ostvaren vještinom i nijansiranošću koji zavaravaju da je riječ o autoru mnogo duljeg životnog i filmaškog iskustva, iskošeno je crnohumorno-romantična crtica o osamljenoj, sredovječnoj udanoj ženi nastanjenoj u urbanoj sredini.

Naslov “Hotel Mama” mnogi će vjerojatno doživjeti kao nagovještaj djela o nimalo neuobičajenom obiteljskom sklopu u kojem mama obavlja sve kućansko-domaćinske poslove – nabavlja, kuha, čisti, sprema, poslužuje… – dok djeca, a valjda i suprug, u slobodno vrijeme ljenčare i bave se svojim zanimacijama, ne videći u toj dinamici odnosa ništa neobično. Film, međutim, ne prikazuje takve okolnosti, nego, donekle slično “Ženama u mojim godinama”, u središte pozornosti stavlja sredovječnu ženu nastanjenu u urbanoj sredini, Zagrebu. Ona je psihologinja, razvedena majka četvero djece koja, otkako su djeca odselila, živi sama s kujicom. Osamljena jest i nije, jer s djecom je očito u dobrim odnosima i u čestom kontaktu. Jedno od njihovih običajnih okupljanja jest klasični nedjeljni ručak kod mame, a ovaj se rad oblikuje oko jednog takvog objeda.

Dokumentarni film neposrednog, nepriređenog pogleda u dijelove jednodnevne svakodnevice ne polaže ni na estetiku ni na začudnost u koje bjehu uronjene “Žene u mojim godinama”, već nastoji zagrabiti što i kako može i stigne. Gospođa Valerija Kanđera šeće sa psom, predstavlja se, priprema ručak, gleda televiziju, telefonski razgovara sa sinom koji ne može doći. Stižu gosti, štura, površna konverzacija mahom se vrti oko jestvina – budući da je kćerkin prijatelj, dečko ili muž, stranac, ponešto se govori na engleskom jeziku te se, onako, usput, nastoji dokučiti kaže li se junetina na engleskom veal ili beef. Ponešto u offu, ponešto pred kamerom, mama se prisjeća poneke anegdote o svakom djetetu, o tomu kako su jedno po jedno odlazili od kuće i kako se pritom osjećala, a otkriva i tragičan odsječak obiteljske povijesti – muž, tj. otac obolio je od manično-depresivne psihoze, a jedna je kći umrla. Ovo posljednje u njoj će pobuditi emocije, no većinu toga izgovara razmjerno kratko, informativno i tek nužno zaokruženo, pristojno, ali bez osobite sklonosti pripovjednom razvođenju ili bliskijem povjeravanju neznanoj širokoj publici. S godinom proizvodnje 2021., nesigurna je prepostavka da je film sniman te ili prethodne godine, u osobito doba u kojem su pandemija koronavirusa i jaki potresi snažno obilježili svagdan svakog Zagrepčanina, no o tomu ni slova, ni spomena.

Kao ni mama, ni filmaši se ne priklanjaju retorici izražajnosti kojom bi se što naglasilo, istaknulo, zavezlo, razvezlo, dramatiziralo, ni u što se značajnije ne zalazi ni zabada, ništa se ne raščlanjuje više negoli u kakvom, recimo, prolaznom susretu susjeda na stubištu.

Kao ni mama, ni filmaši se ne priklanjaju retorici izražajnosti kojom bi se što naglasilo, istaknulo, zavezlo, razvezlo, dramatiziralo, ni u što se značajnije ne zalazi ni zabada, ništa se ne raščlanjuje više negoli u kakvom, recimo, prolaznom susretu susjeda na stubištu.
Osim kao stvarnosna bilješka nekoliko sati jednog razmjerno neuzbudljivog druženja članova obitelji koja je – kao i svaka, zar ne? – na svoj način specifična, “Hotel Mama” svojevrsnim inzistiranjem na običnosti pristupa i sadržaja, moguće funkcionira i kao nenametljiva životnopoučna sugestija o tomu što gotovo izrijekom kaže i protagonistica, a sve što vidimo to i potvrđuje – i osobne tragedije dio su svagdana, no one ne moraju nužno upropastiti spokoj i zadovoljstvo življenja. “Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”, znamenito je, znamo svi, zapisao Lav Nikolajevič Tolstoj na početku “Ane Karenjine”. Mudro, bez dvojbe, no u mnogih se sretno i nesretno prožimaju u omjerima koji onemogućuju točno utvrđivanje pripadanosti prvoj ili drugoj tako pojednostavljeno određenoj skupini. Mjerilo je, bit će, subjektivni osjećaj članova obitelji.

Najnovije

Rijeka koja spaja, rijeka koja razgraničuje

Treću sezonu "Istočnih horizonata" otvara esej o filmu "Nakdong River" / "Nakdonggang" (1952 ) Jeon Chang-keuna.

Dina Pokrajac: “Problematiziramo sukobe u širem smislu”

Direktorica Subversive Film Festivala Dina Pokrajac za Dokumentarni.net najavljuje osamnaesto izdanje ove filsmke manifestacije.

“Funk YU” Franka Dujmića na 8. Funk konferenciji

Dokumentrarni film "Funk YU" (2024) Franka Dujmića bit će prikazan na 8. Funk konferenciji.

U tijeku prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split

U tijeku su prijave za radionicu kreativnog dokumentarnog filma Kino kluba Split.

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.
"Hotel Mama"
Scenarij i režija: Jozo Schmuch
Producent: Benjamin Noah Maričak
Direktor fotografije: Marko Milohnić
Montaža: Mateja Klapčić
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 17 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Scenarij i režija: Jozo Schmuch<br> Producent: Benjamin Noah Maričak<br> Direktor fotografije: Marko Milohnić<br> Montaža: Mateja Klapčić<br> Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 17 minuta17. ZagrebDox: "Hotel Mama" - Posve običan nedjeljni objed