Recenzije"Tina" - Posljednji pozdrav iz zloduhove sjene

“Tina” – Posljednji pozdrav iz zloduhove sjene

|

Prva polovica 2021. godine pokazuje se kao plodno razdoblje za biografije slavnih crnih pjevačica. Imali smo tako priliku najprije vidjeti igrani film “The United States Vs. Billie Holiday” (Lee Daniels, 2021.) o naslovnoj divi jazza, koji je pjevačici Andri Day priskrbio Zlatni globus. Iz pera iste autorice, scenaristice Suzan-Lori Parks, uskoro stiže i treća sezona serije “Genius” (2017. – ) na National Geographicu. U nadolazećem izdanju, nakon života Alberta Einsteina i Pabla Picassa, vidjet ćemo i Arethu Franklin koju igra Cynthia Erivo. S dokumentarne strane pred nama je i HBO-ov film “Tina” (2021) američkih autora Daniela Lindsayja i T.J. Martina, u čijem se fokusu našla karijera Tine Turner, jedne od najvećih zvijezda R&B i pop glazbe prošloga stoljeća.

Kad bi život ove glazbene dive išao prepričati u najkraćim mogućim crtama, spomenuli bismo odrastanje u Natbushu, siromašnom predgrađu Memphisa, u obitelji koju prvo napušta majka, a zatim i otac. Anna Mae Bullock, kako se tada zvala, odlazi na koncerte rock and roll pionira Ike Turnera i prati ga sve dok u jednom trenutno ne dobije priliku zapjevati. Ike biva očaran njezinim glasom, postaju suradnici u prijateljskoj vezi koja kasnije preraste u onu ljubavnu. A ta će pak prerasti u privatni pakao u kojem će, tada već poznata kao Tina, trpjeti fizičko i emocionalno zlostavljanje od teške ruke svog partnera. Sve dok napokon ne skupi hrabrosti pobjeći od okrutnog nasilnika. Nakon toga, Tina u već poznim godinama za pop zvijezdu pokreće samostalnu karijeru i postiže neočekivan uspjeh. Status superzvijezde pratit će je sve do odlaska u mirovinu.

I iz ovako šturo ispričanog života jedna stvar upada u oči: Ike ju je stvorio, Ike ju je gotovo uništio. Samostalnu karijeru Tina Turner započinje intervjuom za časopis People u kojem progovara o zlostavljanju. Upravo je ovaj događaj središnji dio njezine autobiografije, kao i popularnog igranog filma Briana Gibsona “What’s Love Got To Do With It” iz 1993. (glavna uloga Angela Bassett). Spomenuti intervju kao polazišnu točku svog dokumentarca koriste i autori Daniel Lindsay i T.J. Martin, usput ne propuštajući nijednu priliku dati nam do znanja koliko Tina ne podnosi stalno zapitkivanje i ponovno proživljavanje pakla s Ikeom. Ali isto tako američki autori ne žele ovu bolnu temu pustiti na miru, stalno joj se vraćaju te i sami prolaze već odavno utabanim putem brojnih generacija napornih novinara, gurajući umjesto blistave karijere Tine Turner, u prvi plan njenog već petnaest godina mrtvog bivšeg supruga.

Nakon gledanja dokumentarca “Tina” možemo samo pomisliti sljedeće: jedan od najvećih razloga prekida glazbene karijere Tine Turner vjerojatno leži u tome što ne želi trošiti vrijeme na prepričavanje muke koju je proživljavala prije više od četiri desetljeća. Iste one koju ni ovaj film ne želi pustiti na miru.

Sam film izveden je u skladu s visokim HBO-ovim standardima kad su u pitanju njihove recentne glazbene doku-biografije, poput dokumentarca o Bee Geesima, “How Can You Mend A Broken Heart” (Frank Marshall, 2020.). To podrazumijeva velike količine kvalitetnog arhivskog materijala, vješto montiranog u preglednu vizualnu cjelinu (ovdje se posebno ističe scena Tininog bijega od Ikea preko prometne autoceste), ali i cijeli niz slavnih sugovornika, suradnika i prijatelja među kojima se u ovom slučaju izdvajaju Oprah Winfrey i spomenuta Bassett. Izrazito je vješto probran stariji materijal iz razdoblja Ike & Tina Turner Revuea, ali nakon toga slijedi svojevrsna praznina. Autori kao da gube daljnju pripovjedačku motivaciju nakon dolaska do točke u povijesti kad Tina svojim povratničkim albumom “Private Dancer” iz 1984., komercijalno nadmašuje svu prijašnju karijeru s Ikeom. To je njen trenutak trijumfa, ali i kraj priče za Lindsayja i Martina.

Njihov narativ kaže kako je Tina cijeli život samo tražila ljubav, a našla ju je kasno u svom odnosu sa suprugom Erwinom Bachom. Sada ju treba pustiti da uživa, a prema Bachovim riječima ovaj je film prilika da se Tina posljednji put oprosti sa svojim obožavateljima. Ali, ako je tako, zašto opet prepustiti nasilničkom zloduhu Ikea Turnera da joj preotme i taj posljednji pozdrav? Dok Tinine manje slavne vršnjakinje poput Mavis Staples i Candi Staton još uvijek izbacuju odlične albume, ova već dvadeset godina živi u egzilu u Švicarskoj i ne bavi se glazbom. Nakon gledanja dokumentarca “Tina” možemo samo pomisliti sljedeće: jedan od najvećih razloga prekida glazbene karijere Tine Turner vjerojatno leži u tome što ne želi trošiti vrijeme na prepričavanje muke koju je proživljavala prije više od četiri desetljeća. Iste one koju ni ovaj film ne želi pustiti na miru.

"Tina"
Scenarij i režija: Daniel Lindsay i T.J. Martin
Producenti: Jonathan Chinn, Simon Chinn i Diane Becker
Kamera: Dimitri Karakatsanis i Megan Stacey
Montaža: Taryn Gould, Carter Gunn i T.J. Martin
Glazba: Danny Bensi i Saunder Jurriaans
Zemlja podrijetla: SAD
Godina proizvodnje: 2021.
Trajanje: 118 minuta

Povezani tekstovi

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Lennonofilija

"Treba li nam još jedan film o Johnu Lennonu?", moglo se pročitati povodom dva razmjerno svježa dokumentarna slikopisa o tom velikanu pop-rocka.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

20. DOKUart: “Cent’anni” – Kronika jedne veze

U filmu "Cent'anni" (2024) Maje Doroteje Prelog, pratimo osobni Giro d'Italia na koji se zaputio njezin životni partner Blaž.

“Fade In – prvih 25 se pamti”: Fade In i “Direkt” u KIC-u

U sklopu projekta "Fade In – prvih 25 se pamti", Fade In započinje seriju događanja posvećenih stvaralaštvu i autorima koji su obilježili četvrt stoljeća rada u ovoj organizaciji.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića najbolji film 20. DOKUarta

Završeno je jubilarno, 20. izdanje DOKUarta,, a nagrada publike pripala je filmu "Fiume o morte!" Igora Bezinovića s prosječnom ocjenom 4,81.

Werner Herzog, dokumentarist – od ekscentrika do klasika (II)

Drugi nastavak esejističkog serijala "Werner Herzog, dokumentarist - od ekscentrika do klasika".

Silvestar Mileta: “Osjećamo nepodijeljene simpatije prema novom konceptu Dana hrvatskog filma”

Umjetnički ravnatelj Dana hrvatskog filma, Silvestar Mileta, za Dokumentarni.net najavljuje njegovo 34. izdanje koje će se ponovno održati u Karlovcu.

Dva hrvatska dokumentarca u natjecateljskoj konkurenciji 68. DOK Leipziga!

Čak dva hrvatska dokumentarna filma ušla su u natjecateljski dio ovogodišnjeg, 68. DOK Leipziga.

82. Međunarodni filmski festival u Veneciji: “The Tale of Silyan” – Let iznad praznog ognjišta

Novi film Tamare Kotoveske, "The Tale of Silyan" / "Prikaznata za Siljan" (2025), prikazan je na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji.

21. Festival 25 FPS: “Biti John Smith” – A žudio je za slavom

"Biti John Smith" je svojevrsno autobiografsko ostvarenje, uvrnuto i pomaknuto, no koje bi se bez zadrške moglo svrstati u dokumentarni rod.

Novi azerbejdžanski film u Klubu MaMa

U Zagrebu će se 16. listopada u 19 sati, u prostoru Kluba MaMa, održati filmsko-diskurzivni program "Novi azerbejdžanski film".

Uvod u svijet Adama Curtisa – dokumentarist moći i ideologije

Adam Curtis nije prorok kraja, već analitičar raspada – poglavito raspada općeg smisla, pri čemu ne nudi izlaz, ali nas poziva da povijest iznova preispitamo.
Scenarij i režija: Daniel Lindsay i T.J. Martin<br> Producenti: Jonathan Chinn, Simon Chinn i Diane Becker<br> Kamera: Dimitri Karakatsanis i Megan Stacey<br> Montaža: Taryn Gould, Carter Gunn i T.J. Martin<br> Glazba: Danny Bensi i Saunder Jurriaans<br> Zemlja podrijetla: SAD<br> Godina proizvodnje: 2021.<br> Trajanje: 118 minuta"Tina" - Posljednji pozdrav iz zloduhove sjene