Prva polovica 2021. godine pokazuje se kao plodno razdoblje za biografije slavnih crnih pjevačica. Imali smo tako priliku najprije vidjeti igrani film “The United States Vs. Billie Holiday” (Lee Daniels, 2021.) o naslovnoj divi jazza, koji je pjevačici Andri Day priskrbio Zlatni globus. Iz pera iste autorice, scenaristice Suzan-Lori Parks, uskoro stiže i treća sezona serije “Genius” (2017. – ) na National Geographicu. U nadolazećem izdanju, nakon života Alberta Einsteina i Pabla Picassa, vidjet ćemo i Arethu Franklin koju igra Cynthia Erivo. S dokumentarne strane pred nama je i HBO-ov film “Tina” (2021) američkih autora Daniela Lindsayja i T.J. Martina, u čijem se fokusu našla karijera Tine Turner, jedne od najvećih zvijezda R&B i pop glazbe prošloga stoljeća.
Kad bi život ove glazbene dive išao prepričati u najkraćim mogućim crtama, spomenuli bismo odrastanje u Natbushu, siromašnom predgrađu Memphisa, u obitelji koju prvo napušta majka, a zatim i otac. Anna Mae Bullock, kako se tada zvala, odlazi na koncerte rock and roll pionira Ike Turnera i prati ga sve dok u jednom trenutno ne dobije priliku zapjevati. Ike biva očaran njezinim glasom, postaju suradnici u prijateljskoj vezi koja kasnije preraste u onu ljubavnu. A ta će pak prerasti u privatni pakao u kojem će, tada već poznata kao Tina, trpjeti fizičko i emocionalno zlostavljanje od teške ruke svog partnera. Sve dok napokon ne skupi hrabrosti pobjeći od okrutnog nasilnika. Nakon toga, Tina u već poznim godinama za pop zvijezdu pokreće samostalnu karijeru i postiže neočekivan uspjeh. Status superzvijezde pratit će je sve do odlaska u mirovinu.
I iz ovako šturo ispričanog života jedna stvar upada u oči: Ike ju je stvorio, Ike ju je gotovo uništio. Samostalnu karijeru Tina Turner započinje intervjuom za časopis People u kojem progovara o zlostavljanju. Upravo je ovaj događaj središnji dio njezine autobiografije, kao i popularnog igranog filma Briana Gibsona “What’s Love Got To Do With It” iz 1993. (glavna uloga Angela Bassett). Spomenuti intervju kao polazišnu točku svog dokumentarca koriste i autori Daniel Lindsay i T.J. Martin, usput ne propuštajući nijednu priliku dati nam do znanja koliko Tina ne podnosi stalno zapitkivanje i ponovno proživljavanje pakla s Ikeom. Ali isto tako američki autori ne žele ovu bolnu temu pustiti na miru, stalno joj se vraćaju te i sami prolaze već odavno utabanim putem brojnih generacija napornih novinara, gurajući umjesto blistave karijere Tine Turner, u prvi plan njenog već petnaest godina mrtvog bivšeg supruga.
Nakon gledanja dokumentarca “Tina” možemo samo pomisliti sljedeće: jedan od najvećih razloga prekida glazbene karijere Tine Turner vjerojatno leži u tome što ne želi trošiti vrijeme na prepričavanje muke koju je proživljavala prije više od četiri desetljeća. Iste one koju ni ovaj film ne želi pustiti na miru.
Sam film izveden je u skladu s visokim HBO-ovim standardima kad su u pitanju njihove recentne glazbene doku-biografije, poput dokumentarca o Bee Geesima, “How Can You Mend A Broken Heart” (Frank Marshall, 2020.). To podrazumijeva velike količine kvalitetnog arhivskog materijala, vješto montiranog u preglednu vizualnu cjelinu (ovdje se posebno ističe scena Tininog bijega od Ikea preko prometne autoceste), ali i cijeli niz slavnih sugovornika, suradnika i prijatelja među kojima se u ovom slučaju izdvajaju Oprah Winfrey i spomenuta Bassett. Izrazito je vješto probran stariji materijal iz razdoblja Ike & Tina Turner Revuea, ali nakon toga slijedi svojevrsna praznina. Autori kao da gube daljnju pripovjedačku motivaciju nakon dolaska do točke u povijesti kad Tina svojim povratničkim albumom “Private Dancer” iz 1984., komercijalno nadmašuje svu prijašnju karijeru s Ikeom. To je njen trenutak trijumfa, ali i kraj priče za Lindsayja i Martina.
Njihov narativ kaže kako je Tina cijeli život samo tražila ljubav, a našla ju je kasno u svom odnosu sa suprugom Erwinom Bachom. Sada ju treba pustiti da uživa, a prema Bachovim riječima ovaj je film prilika da se Tina posljednji put oprosti sa svojim obožavateljima. Ali, ako je tako, zašto opet prepustiti nasilničkom zloduhu Ikea Turnera da joj preotme i taj posljednji pozdrav? Dok Tinine manje slavne vršnjakinje poput Mavis Staples i Candi Staton još uvijek izbacuju odlične albume, ova već dvadeset godina živi u egzilu u Švicarskoj i ne bavi se glazbom. Nakon gledanja dokumentarca “Tina” možemo samo pomisliti sljedeće: jedan od najvećih razloga prekida glazbene karijere Tine Turner vjerojatno leži u tome što ne želi trošiti vrijeme na prepričavanje muke koju je proživljavala prije više od četiri desetljeća. Iste one koju ni ovaj film ne želi pustiti na miru.
