Recenzije"76 Days" - Javljanje iz središta koronavirusne oluje

“76 Days” – Javljanje iz središta koronavirusne oluje

|

Dana 4. travnja 2020. kineski grad Wuhan vratio se u (relativnu) normalu nakon 76 dana strogog lockdowna. I dok je stanovnicima tog dotad svijetu nepoznatog 11-milijunskog grada na jugoistoku Kine napokon svanulo sunce, ostatak planete počeo se tek buditi u košmaru novog normalnog. Virus čudnog imena COVID-19 uskoro će početi kositi na stotine tisuća ljudskih života i zauvijek promijeniti svijet kakav smo nekad poznavali. Dokumentarni film simboličnog imena “76 Days” (2020) prati početak izbijanja pandemije u nekoliko vuhanskih bolnica, upravo u razdoblju lockdowna kada još nitko nije bio upoznat s razmjerima ove virusne pošasti. Zanimljivo, film su realizirala trojica autora koja se nikad uživo nisu vidjela na terenu – točnije, kinesko-američki redatelj Hao Wu dobivao je materijal od dvojica koredatelja s kineske strane korona-zavjese. Razlozi su, naravno, pandemijske prirode, pa su Weixi Chen i kolega koji je želio ostati anoniman, Wuu redovno slali snimljeni sadržaj. Ovaj ih je pak kasnije pretočio u cjelovečernji dokumentarac, nedavno uvršten i među prednominacijske oskarovske kandidate.

“76 Days” bez ekspozicijskog uljuljkavanja gledatelja odmah baca u žižu zbivanja, na začelje trčeće kolone liječnika i sestara zamaskiranih od glave do pete svemirskim zaštitnim odijelima. U narednih nekoliko tjedana i mjeseci svakojakih kriza – često na granici između života i smrti – neće im nedostajati, a preplašeni pogledi njihovih sugrađana uzrokovani nepoznatom bolešću, postat će rutinska svakodnevica. Uostalom, kao i popisivanje te skladištenje sitne imovine preminulih pacijenata, koje će potom uredno dezinficirane vraćati ožalošćenoj rodbini. Jedna od takvih, nažalost za osoblje bolnice uobičajenih scena, prikazuje sestru kako pomalo ravnodušnim glasom telefonom izražava sućut, prije dogovaranja maloprije spomenutih administrativnih tehnikalija. U drugoj sceni gledamo telefon preminulog pacijenta na kojem svijetli tridesetak nepročitanih poruka. Ako će se gledatelju u tom trenutku i stegnuti grlo, liječnici i sestre vuhanskih bolnica jednostavno nemaju vremena za pokazivanje pretjeranih emocija. Najbolje što mogu jest spasiti živote koje je moguće spasiti, lakšim pacijentima uputiti pokoju riječ utjehe, onima pred smrt postati privremena obitelj.

Dokumentarni film simboličnog imena “76 Days” prati početak izbijanja pandemije u nekoliko vuhanskih bolnica, upravo u razdoblju lockdowna kada još nitko nije bio upoznat s razmjerima ove virusne pošasti.

Tempo bolničke svakodnevice usred goruće pandemije očekivano je, naravno, kaotičan. Toliko kaotičan da početak dokumentarca djeluje poput nekog klišejiziranog filma o zombi apokalipsi. Teško se na trenutak oteti dojmu da ne gledate najnoviju epizodu “Walking Deada”, dok se liječnici i sestre junački trude zabarakadirati ulazna vrata bolnice pod najezdom uplašenih pacijenata. Molbe i uvjeravanja bolničkog osoblja da će svi doći na red, ne djeluju naročito umirujuće na izbezumljene ljude koji čekaju konkretno rješenje svog zdravstvenog problema. Vremena – toliko spominjanog vremena, nema previše. Ni za slavljenje pobjeda ili oplakivanje poraza. Kad se (doslovno) zatvore jedna vrata, otvaraju se druga, treća i četvrta. U jednoj je sobi starica na pragu smrti koja očajnički stišće ruku mladom doktoru, u drugom djed s blagim simptomima koji želi pobjeći iz bolnice, u trećoj trudnica koja carskim rezom na svijet donosi novi život. Život koji nikog ne čeka, pa tako ni koronu.

Kritičari će možda “76 Daysu” predbaciti manjak političkog podteksta iz kuta autoritarne reakcije kineskih vlasti na ograničavanje širenje pandemije, no ono što čini – čini dobro i čini među prvima (“Coronation” Ai Weiweija), dok uskoro tržište ne preplavi inflacija filmova o koronavirusu. Hao Wu, Weixi Chen i anonimni kolega direktno-opservacijskom metodom – bez intervjua u kameru i ostalih suvišnih elemenata – daju autentičnu i trenutno rijetku sliku s terena odakle je sve i počelo. Prateći također možda i jedinog glavnog protagonista, ako ga takvim možemo nazvati – Djeda koji samo želi napustiti bolnički zatvor i otići kući, usput izluđujući bolničko osoblje koje trenutno ima i prečeg posla od objašnjavanja zašto takav rasplet događaja trenutno nije moguć. No, Djed samo dijeli želje milijardi ljudi na svima zajedničkoj planeti – da ova noćna koronavirusna mora napokon i zauvijek prestane.

Najnovije

“Arhitekton” – Gdje je nestao kamen

"Arhitekton" (2024) Viktora Kosakovskog je dojmljiva vježba za oko slabijeg kritičkog dometa od onoga za koji djeluje da je postojala ambicija.

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića treći najgledaniji hrvatski dokumentarac od osamostaljenja

Nakon dva mjeseca kinodistribucije film "Fiume o morte" Igora Bezinovića je pogledalo 21.592 gledateljica i gledatelja.

“Nasmijana Gruzija” na programu Al Jazeere Balkans

Dokumentarni film "Nasmijana Gruzija" (2023) autora Luke Beradzea, danas se prikazuje na programu Al Jazeere Balkans.

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

Premijera filmova polaznika 14. Škole dokumentarnog filma

U zagrebačkom Dokukinu KIC u srijedu će premijerno biti prikazani završni filmovi polaznica i polaznika 14. Škole dokumentarnog filma.

“Heartworn Highways” – Odmetnički manifest

Scenu "odmetničkog countryja" predstavlja redatelj James Szalapski u svom filmu "Heartworn Highways" (1976).

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Nebojša Slijepčević: “Zbivanja u parku na Savici razotkrivaju brojne procese koji upravljaju našim društvom”

Nebojša Slijepčević je na ovogodišnjem ZagrebDoxu predstavio svoj najnoviji film, "Crveni tobogan" (Umjetnička organizacija Paradoks, 2025.).

“Pod sretnom zvijezdom” Pétera Kerekesa od danas u hrvatskim kinima

U hrvatska kina danas dolazi dokumentarni film "Pod sretnom zvijezdom" / "Wishing on a Star" (2024) slovačkog redatelja Pétera Kerekesa.
"76 Days"
Režija: Weixi Chen, Hao Wu i Anonymous
Scenarij: Hao Wu
Producenti: Jean Tsien i Hao Wu
Kamera: Anonymous i Weixi Chen
Montaža: Hao Wu
Zemlje podrijetla: SAD / Kina
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 93 minute

Povezani tekstovi

21. ZagrebDox: “Pod sretnom zvijezdom” – Nadići bačenost u svijet

Za "Pod sretnom zvijezdom" (2024) Pétera Kerekesa bitno je što gledatelju omogućuje uronjenost u sjevernotalijanski kulturni kontekst.

21. ZagrebDox: “U mraku” – Plamičak otpora u srcu tame

Film "U mraku" (2024) Nelsona Makenga iscrtava hrabro preživljavanje pojedinaca jedne zajednice, bez herojskih gesta ili parola.

21. ZagrebDox: “Najglasnija tišina” – Oblici otpora

"Najglasnija tišina" (2025) prije svega jest dokument vremena, crtica na razmeđu potrebe za reakcijom i valorizacije zatečenih ideja.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Režija: Weixi Chen, Hao Wu i Anonymous<br> Scenarij: Hao Wu<br> Producenti: Jean Tsien i Hao Wu<br> Kamera: Anonymous i Weixi Chen<br> Montaža: Hao Wu<br> Zemlje podrijetla: SAD / Kina<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 93 minute"76 Days" - Javljanje iz središta koronavirusne oluje