Oko dvadesete minute “Family Romance, LLC” (2019) njemačko-američkog filmaša Wernera Herzoga – filma smještenog u Japan, pretežno u Tokio, s japanskim protagonistima i na japanskom jeziku – nailazi prizor dijaloga između mladenke i njezina za tu priliku najmljenog (!) oca. Ona mu odaje da je njezin stvarni otac ne može izvesti pred oltar zato što je teški alkoholičar, a ne epileptičar, kako je najmljeniku u prethodnom prizoru objasnila majka mladenke. Snimljen jednostavno, u blizom dvoplanu, en face, pri čemu tobožnjem ocu lice ne vidimo najbolje, budući da se stojećke nagnuo naprijed kako bi prisnije razgovarao s posjednutom djevojkom, razgovorčić nosi briljantne replike, zanosi ophođenjem, mimikom i gestama protagonista. Nije teško pomisliti: “Pa ovo je prizor kao iz kakvog najbolje napisanog i najbolje moguće odglumljenog igranog filma!”.
Bez prethodnoga znanja o samom dokumentarcu “Family Romance, LLC”, dotad će i kakvom-takvom poznavatelju (razmjerno) novijeg, pretežno dokumentarnoga Herzogova djela, zamanjkati njegov potpis vlastitim (na engleskom jeziku snažno prožetim njemačkim naglaskom) baritonskim glasom komentatora zbivanja. Pa i opći ton, ritam i organizacija cjeline učinit će se lagašnijim, svjetlijim, neobveznijim, nesudbonosijim nego što nas je autor naviknuo. Budući da nove filmove plasira svakoga časa (u nešto više od dvije godine, od rujna 2018. do danas premijerno su prikazana čak četiri: “Susret s Gorbačovom”, “Nomad: In the Footsteps of Bruce Chatwin”, “Family Romance, LLC” i “Fireball: Visitors from Darker Worlds”), mogli bismo pomisliti da je posrijedi jedan od usputnijih u takvom nizu, film kojem se možda nije posvetio uobičajenom pomnošću. A opet, kako u uznemirujućoj iskošenosti situacija i ponašanja likova, neobičnim izborima prikazanog i neprikazanog, tako i iz neke slućene dubine, “Family Romance, LLC” emanira nešto hercogovski zlokobno.
Potkraj filma može se učiniti da se počinju pomaljati i prizori što se približavaju igranome, a osobito se igranofilmskom doima sama završnica. No u današnja vremena već smo i navikli prihvaćati sljubljivanja dokumentarnoga i igranoga te većinu publike takav pomak neće osobito poljuljati. Ostanemo li dovoljno uporni da popratimo i odjavnicu, pročitat ćemo rečenicu što iznenađuje i najiskusnije: “Priča, sva imena, likovi i događaji opisani u ovom ostvarenju, izmišljeni su”. Poželimo li se, zaintrigirani, poslije (ako se već nismo obavijestili prije) informirati o čemu je riječ, na internetu ćemo namah pronaći više audiovizualnih i tiskanih razgovora s Herzogom. Između ostaloga, zadovoljno veli: “Čuo sam da su u Varietyju i profesionalni gledači filmova o ‘Family Romance, LLC’ pisali kao o dokumentarnom filmu, iako je posve očito da je to nemoguće. To mi je jedan od najmilijih komplimenata, jer svi prizori su napisani i odglumljeni. Ja uistinu i nisam dokumentarist – svi moji dokumentarci su tek prerušeni igrani filmovi.”
Pitanje poimanja i odnosa prema “Family Romance, LLC”, koju Herzog nije ni pokušao predstaviti kao dokumentarni film (posvuda se kategorizira kao drama), zapravo uvelike ovisi o gledateljevu predznanju o tom filmu i prikazivačkom kontekstu. U ovom slučaju, gdje se film trebao prikazati u programu Majstori Doxa na prošlogodišnjem ZagrebDoxu, malo će mu tko i pristupiti s kakvom sumnjom. Dakako, nije riječ tek o slijepoj vjeri u upute nadležnih, nego se načinom na koji je snimljen, strukturiran i glumljen (uloge tumače neprofesionalni glumci) uistinu doima dokumentarnim te se zabuni profesionalnih gledača Varietyja i inih ne treba nimalo čuditi.
U dosadašnjim osvrtima “Family Romance, LLC” ocijenjen je u rasponu od “slabiji Herzogov film” do “jedan od najintrigantnijih u autorovu opusu”. Zasigurno neobično i zbunjujuće, ali i poprilično pitko ostvarenje s nekoliko izvrsnih prizora i privlačnim spojem opuštenosti i preciznosti, od onih je, čini se, kojima će tek budućnost odrediti odgovarajući smještaj.
A ta zabuna savršeno korespondira s onime što film prikazuje i o čemu promišlja – o tomu kako svakodnevicu velikim dijelom tvore iluzije i samozavaravanja, svjesna i nesvjesna. Iluzije koje su se odavna uvukle u običaje i svagdan jedva da i prepoznajemo kao takve, dočim se onima svježijeg nadnevka češće čudimo kao apsurdnima. Jedna od takvih je upravo ova kojom se bavi “Family Romance, LLC”, čiji je protagonist Yuichi Ishii, ravnatelj i glavni djelatnik tvrtke Family Romance (Obiteljska romansa) što iznajmljuje ljudske surogate koji, prema potrebi unajmljivača, glume članove obitelji ili koga god treba. Je li unajmljivanje surogatnog rođaka doista toliko različito od, primjerice, kupovanja fantazije uplatom turističkog posjeta kakvoj egzotičnoj lokaciji na drugom kraju svijeta (koja uključuje i unajmljivanje uslužnih djelatnika koji su tu samo za nas), čina koji malne nitko ne doživljava začudnim? Nije li i obiteljsko okupljanje zbiljske svojte povodom neke tradicijske prigode počesto tek predstava zajedništva i ljubavi, u kojoj nazočni pretežno glume određene uloge?
Zabuna dokumentarno-igrano potkrepljena je i činjenicom da je Yuichi Ishii u stvarnosti isto što i u Herzogovu filmu, te da je tvrtku Family Romance doista pokrenuo još početkom 1990-ih. I sad se, eto, u nastojanju faktografskog odgonetavanja i prizemljenja “Family Romance, LLC” pozivamo na činjenice i informacije, a odakle smo ih doznali? Uglavnom iz bogate internetske ponude. Je li na mjestu pitati se zašto bismo, više nego Herzogovu filmu, vjerovali tomu što čitamo u sveobuhvatnom međumrežju, jer i sve to, zar ne, može biti fikcija podmetnuta kao dokumentaristika? Pa i to što Herzog kaže kao autor može biti dodatni sloj neproničnoga kalambura, možda i utoliko više što priznaje (ili je to novi rebus?) da su mnoga imena na najavnici i odjavnici filma izmišljena, budući da je mnogo toga obavio osobno, a nije mu se mililo da toliko puta piše Werner Herzog.
U dosadašnjim osvrtima “Family Romance, LLC” ocijenjen je u rasponu od “slabiji Herzogov film” do “jedan od najintrigantnijih u autorovu opusu”. Zasigurno neobično i zbunjujuće, ali i poprilično pitko ostvarenje s nekoliko izvrsnih prizora i privlačnim spojem opuštenosti i preciznosti, od onih je, čini se, kojima će tek budućnost odrediti odgovarajući smještaj.
