Recenzije16. ZagrebDox: "Melem na rane" - Tetovirana romansa

16. ZagrebDox: “Melem na rane” – Tetovirana romansa

|

Svojim prethodnim kratkim dokumentarnim filmovima “Uzdanica” (Blank, 2017.) i “Hipokritovi sinovi” (Blank, 2019.) Anton Mezulić pomalo je neurednim stilom, prirodno proizišlim iz hvatanja događaja na licu mjesta, nepretenciozno, ali dojmljivo pribilježio, ukazao na neke izbojke društveno-političke sebičnosti karijerizma i oportunizma, u nas, tvrde mnogi, korijenski usustavljenog. Dokumentarist s boka, u pravo vrijeme, na pravom mjestu, sposoban uočiti, reagirati i primjereno fiksirati.

Njegov novi rad “Melem na rane” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2020.), nastao u studensko-školskim okvirima, urednije je i standardnije ostvarenje, bez izražene društveno-političke oštrice i s mnogo manje uočljivim uplivom improvizacijskog.
Protagonisti su bračni par nekonvencionalnih mladih ljudi umjetničkih sklonosti, vezanih uz supkulturu tetoviranja i piercinga, čime, čini se, i privređuju. Zeničanin Dino i družica mu Zorana nastanjeni su u Zagrebu, žive razmjerno boemski, na rubu organiziranih društvenih struktura, što sve naslućujemo, jer film o tomu ne nastoji točno informirati. Usredotočen je na prikaz odnosa to dvoje, očito zaljubljenih i fino usklađenih osoba što se kao par doimaju emotivno gotovo samodostatnima, iako u malobrojnim prizorima ophođenja s drugima nisu zamjetne nikakve poteškoće. Štoviše, Dino i Zorana ostavljaju dojam iznadprosječno pristojne, ugodne i komunikativne čeljadi. No zašto to u ovom osvrtu naglašavati?

Bogato tetovirani, neuobičajenih frizura, s podosta pierceva ili vidljivih rupa u koži u kojima trenutačno nemaju ukrasa, oni će se zbog svoga neuobičajenoga stila na prvi pogled mnogokomu učiniti čudacima, moguće i odbojnim, pa čak i po okolinu opasnim jedinkama. Filmaši problem ne postavljaju izravno, njime se zapravo ni ne bave nego, reklo bi se, polaze od pretpostavke takve opće predrasudno zazorne percepcije kao podrazumijevano nazočne i u današnjem društvu.

Znatiželjno tražeći obično u neobičnom i neobično u običnom, prigušen i nenametljiv “Melem na rane” tiho brege dere i donosi – izlizano rečeno, ali tako jest – uistinu toplu ljudsku priču.

“Melem na rane” ne razrađuje, ne problematizira, ne ispituje. Naprosto prati nekoliko dana u životu bračnoga para, prijateljski i obzirno se s njima družeći i upoznajući ih – pri useljavanju u novi iznajmljeni stan, posjetu Dinovoj obitelji, na tattoo konvenciji, za leškarenja na livadi, kupanja u jezeru… I pri Dinovom pierce vješanju – postupku koji vjerojatno ima specijalizirani naziv, no taj se ne spominje, niti se ideja tog čina ikako objašnjava – a nevičnome promatraču izgleda strahotno bolno, dok obješenika, čini se, opušta.

Usmjeren na prikaz romanse, bez sentimentaliziranja i melodramatiziranja, “Melem na rane” ne pokazuje prstom, nego publici prepušta da sama zaključuje na temelju viđenoga, a željeni osjećaj prenosi blagošću pristupa, primijenjenom čak i u po sebi atraktivnim prizorima spomenutog vješanja. Dublje će nastojati zagrebati tek – nije li to mnogo? – nukajući Zoranu i Dina da iznesu neke od svojih temeljnih poriva, na što će oni, skromno, dobrodušno, bez zaziva samovažnosti, kratko ocrtati djetinje traume i tragedije koje su ih trajno obilježile i uvelike formirale. Srodne duše melem su na rane jedna drugoj. Znatiželjno tražeći obično u neobičnom i neobično u običnom, prigušen i nenametljiv “Melem na rane” tiho brege dere i donosi – izlizano rečeno, ali tako jest – uistinu toplu ljudsku priču. Onu što gledatelja plemenito ohrabruje u suočavanju i pomirenju s vlastitim manjkavostima, bez obzira na to odakle one potekle.

Najnovije

Bogat dokumentarni program 18. Subversive Film Festivala

Na 18. izdanju Subversive Film Festivala (19.5. - 31.5.) ponovno nas čeka bogat program dokumentarnih filmova.

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi

U hrvatska kina uskoro dolazi dokumentarac o Borivoju Dovnikoviću Bordi - "Škola hodanja 2" (2025) Jelene Novaković.

Novo staro čulo dokumentaristike

Na 21. ZagrebDoxu po prvi put je održan i popratni program pod nazivom "Audio Dox", posvećen formi audiodokumentaraca.

21. ZagrebDox: “Invazija” – Nazvati stvari pravim imenom

"Invazija" / "The Invasion" (2024) Sergeja Loznice samim svojim naslovom ruši koncepciju suvremene povijesti kakvu ispisuje Kremlj.

“The Great War” – Početak zlatnog doba BBC-jeve dokumentaristike

Kroz seriju eseja "Zlatno doba BBC-jeve dokumentaristike" kronološki ćemo se osvrnuti na reprezentativne radove toga razdoblja.

U tijeku prijave za Tabor New Frame Film

Nakon 22 godine Tabor Film Festivala, spomenuta filmska manifestacija počinje novo poglavlje. Od ove godine kreće Tabor New Frame Film.

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

“Kritika i društvo”: Filmska kritika u regiji – mogućnosti suradnje

Prvo ovogodišnje izdanje programa "Kritika i društvo" održat će se 9. svibnja s početkom u 18 sati u zagrebačkom Dokukinu KIC.
"Melem na rane"
Scenarij i režija: Anton Mezulić
Producentica: Suzana Erbežnik
Direktor fotografije: Anton Mezulić
Montaža: Marta Broz
Glazba: Erol Zejnilović
Oblikovanje zvuka: Dino Ljuban i Marko Klajić
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 37 minuta

Povezani tekstovi

“Porcelain War” – Ukradeni trenuci ljepote

"Porcelain War" (2024) gotovo je u cijelosti sastavljen od snimaka koje su u ukrajinskom Harkivu bilježili tamošnji stanovnici.

21. ZagrebDox: “Željezo” – Tvrda vizualna kultura

"Željezo" (2024) Vitalija Manskog doprinosi razumijevanju toga kako se suvremena društva nose s ratnim sukobima.

21. ZagrebDox: “Ko će pokucati na vrata mog doma” – Starac i zima

"Ko će pokucati na vrata mog doma" Maje Novaković, temi iskupljeništva i isposništva pristupa esejistički svrhovito i artistički ambiciozno.

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Scenarij i režija: Anton Mezulić<br> Producentica: Suzana Erbežnik<br> Direktor fotografije: Anton Mezulić<br> Montaža: Marta Broz<br> Glazba: Erol Zejnilović<br> Oblikovanje zvuka: Dino Ljuban i Marko Klajić<br> Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu<br> Zemlja podrijetla: Hrvatska<br> Godina proizvodnje: 2020.<br> Trajanje: 37 minuta 16. ZagrebDox: "Melem na rane" - Tetovirana romansa