Početna Recenzije 16. ZagrebDox: "Melem na rane" - Tetovirana romansa

16. ZagrebDox: “Melem na rane” – Tetovirana romansa

-

Svojim prethodnim kratkim dokumentarnim filmovima “Uzdanica” (Blank, 2017.) i “Hipokritovi sinovi” (Blank, 2019.) Anton Mezulić pomalo je neurednim stilom, prirodno proizišlim iz hvatanja događaja na licu mjesta, nepretenciozno, ali dojmljivo pribilježio, ukazao na neke izbojke društveno-političke sebičnosti karijerizma i oportunizma, u nas, tvrde mnogi, korijenski usustavljenog. Dokumentarist s boka, u pravo vrijeme, na pravom mjestu, sposoban uočiti, reagirati i primjereno fiksirati.

Njegov novi rad “Melem na rane” (Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2020.), nastao u studensko-školskim okvirima, urednije je i standardnije ostvarenje, bez izražene društveno-političke oštrice i s mnogo manje uočljivim uplivom improvizacijskog.
Protagonisti su bračni par nekonvencionalnih mladih ljudi umjetničkih sklonosti, vezanih uz supkulturu tetoviranja i piercinga, čime, čini se, i privređuju. Zeničanin Dino i družica mu Zorana nastanjeni su u Zagrebu, žive razmjerno boemski, na rubu organiziranih društvenih struktura, što sve naslućujemo, jer film o tomu ne nastoji točno informirati. Usredotočen je na prikaz odnosa to dvoje, očito zaljubljenih i fino usklađenih osoba što se kao par doimaju emotivno gotovo samodostatnima, iako u malobrojnim prizorima ophođenja s drugima nisu zamjetne nikakve poteškoće. Štoviše, Dino i Zorana ostavljaju dojam iznadprosječno pristojne, ugodne i komunikativne čeljadi. No zašto to u ovom osvrtu naglašavati?

Bogato tetovirani, neuobičajenih frizura, s podosta pierceva ili vidljivih rupa u koži u kojima trenutačno nemaju ukrasa, oni će se zbog svoga neuobičajenoga stila na prvi pogled mnogokomu učiniti čudacima, moguće i odbojnim, pa čak i po okolinu opasnim jedinkama. Filmaši problem ne postavljaju izravno, njime se zapravo ni ne bave nego, reklo bi se, polaze od pretpostavke takve opće predrasudno zazorne percepcije kao podrazumijevano nazočne i u današnjem društvu.

Znatiželjno tražeći obično u neobičnom i neobično u običnom, prigušen i nenametljiv “Melem na rane” tiho brege dere i donosi – izlizano rečeno, ali tako jest – uistinu toplu ljudsku priču.

“Melem na rane” ne razrađuje, ne problematizira, ne ispituje. Naprosto prati nekoliko dana u životu bračnoga para, prijateljski i obzirno se s njima družeći i upoznajući ih – pri useljavanju u novi iznajmljeni stan, posjetu Dinovoj obitelji, na tattoo konvenciji, za leškarenja na livadi, kupanja u jezeru… I pri Dinovom pierce vješanju – postupku koji vjerojatno ima specijalizirani naziv, no taj se ne spominje, niti se ideja tog čina ikako objašnjava – a nevičnome promatraču izgleda strahotno bolno, dok obješenika, čini se, opušta.

Usmjeren na prikaz romanse, bez sentimentaliziranja i melodramatiziranja, “Melem na rane” ne pokazuje prstom, nego publici prepušta da sama zaključuje na temelju viđenoga, a željeni osjećaj prenosi blagošću pristupa, primijenjenom čak i u po sebi atraktivnim prizorima spomenutog vješanja. Dublje će nastojati zagrebati tek – nije li to mnogo? – nukajući Zoranu i Dina da iznesu neke od svojih temeljnih poriva, na što će oni, skromno, dobrodušno, bez zaziva samovažnosti, kratko ocrtati djetinje traume i tragedije koje su ih trajno obilježile i uvelike formirale. Srodne duše melem su na rane jedna drugoj. Znatiželjno tražeći obično u neobičnom i neobično u običnom, prigušen i nenametljiv “Melem na rane” tiho brege dere i donosi – izlizano rečeno, ali tako jest – uistinu toplu ljudsku priču. Onu što gledatelja plemenito ohrabruje u suočavanju i pomirenju s vlastitim manjkavostima, bez obzira na to odakle one potekle.

"Melem na rane"

O FILMU:

Scenarij i režija: Anton Mezulić
Producentica: Suzana Erbežnik
Direktor fotografije: Anton Mezulić
Montaža: Marta Broz
Glazba: Erol Zejnilović
Oblikovanje zvuka: Dino Ljuban i Marko Klajić
Produkcija: Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Zemlja podrijetla: Hrvatska
Godina proizvodnje: 2020.
Trajanje: 37 minuta

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

“Once the Dust Settles” – Selfie na poprištu katastrofe

Johna Appela kroz film "Once the Dust Settles" vode empatija i dobrodušnost, uz razumijevanje nemoći da se promijeni ono što se dogodilo.

Otvorene prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”

Otvorene su prijave za 6. Scenaristički program “Krsto Papić”.

Al Jazeera Balkans: Drugi nastavci filmova “Generacija ’68” i “Nedjelja 13.” te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana

Ovotjedni program AJB-a donosi druge nastavke filmova "Generacija '68" i "Nedjelja 13." te dokumentarac o kineskom nadziranju svojih građana.

Top 10: Najbolji dokumentarni filmovi 2020. godine

Marko Stojiljković donosi svoju listu najboljih dokumentarnih filmova 2020. godine.

Preminuo Michael Apted, redatelj serijala “Up”

Poznati britanski dokumentarist Michael Apted, najpoznatiji po kultnom serijalu "Up", preminuo je u četvrtak u svom losanđeleškom domu.

Otvorene prijave za 68. Martovski festival

Otvorene su prijave za 68. Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma - Martovski festival.

“I Walk” – Odsebljeno putovanje u srce tame

Jørgen Leth u novom filmu "I Walk" / "Jeg går" (2019) dočarava neveselu stranu svoga psihofizičkoga stanja posljednjih desetak godina.

Al Jazeera Balkans: “Generacija ’68” i “Bugarski san”

Na programu AJB-a ovog će se tjedna između ostalih prikazati i dokumentarci "Generacija '68" Nenada Puhovskog "Bugarski san" Srđana Šarenca.

“Family Romance, LLC” – Samozavaravanje, plaćeno i neplaćeno

U dosadašnjim osvrtima "Family Romance, LLC" ocijenjen je u rasponu od "slabiji Herzogov film" do "jedan od najintrigantnijih u autorovu opusu".

Pomoć za Kino klub Sisak

Razorni potresi koji su ovih dana pogodili Sisak i Sisačko-moslavačku županiju uništili su i Kino klub Sisak, ali i domove kinoklubaša, njihovih prijatelja i obitelji.