Od 24. do 28. kolovoza u Opatiji će se održati osamnaesto izdanje Liburnia Film Festivala, jedinog domaćeg festivala namijenjenog isključivo hrvatskom dokumentarnom filmu. Koronavirus je i ovdje upleo ruke, stoga će organizatori uz smanjenje broja raspoloživih kino-stolica, morati donekle reducirati ambiciozno zamišljen program punoljetnog LFF-a. Većina zamišljenih događanja ipak će biti održana, a po detaljnije informacije uputili smo se do izvršne direktorice Liburnia Film Festivala, Jelene Androić.
“Opća situacija u 3. i 4. mjesecu, kao vjerujem i svima u kulturi, djelovala je poprilično prijeteće. Kao Udruga Liburnia Film Festival organiziramo i cjelogodišnje programe, pa se tada činilo da će patiti ili biti otkazane i druge naše aktivnosti poput turneje ‘Liburnia uplovljava’, site-specific projekcija po Rijeci ‘Slučajno kino’, naše novoostvarene suradnja s Mjesnim odborom Kozala u Rijeci… Za sam LFF razvijali smo B scenarij kao drive-in festival, razmišljali ima li smisla i što staviti online, održati ga bez gostiju itd. Strepili smo i zbog financija”, započinje naš razgovor Jelena Androić.
Ne treba ni spominjati da su upravo financije u domaćoj kulturi uvijek posebna priča.
“Kako smo gotovo u potpunosti ovisni o javnim izvorima financiranja, bojali smo se, kao i svi na nezavisnoj kulturnoj sceni, da će javni izvori zatvoriti kesu. Naime, javni su izvori financiranja kulture važni jer zbog njih i možemo izvoditi socijalno angažiranije programe, poput malih projekcija u mjestima poput Gomirja u Gorskom kotaru. Po komercijalnom ključu kino-predstave tamo nikad ne bi stigle. Srećom, neko radikalno rezanje, bar u našem slučaju, nije se dogodilo, osim financijske podrške Grada Opatije koja je ove godine na četvrtini iznosa od predlani. Tako smo u posljednji čas odlučili da u 2020. ipak nećemo širiti festival na šest dana. To nam je bila ambicija s obzirom na to da smo LFF podebljali međunarodnim filmskim programom ‘Stanje pripravnosti’. Na kraju smo se ipak vratili u okvir od ponedjeljka do petka”, govori Androić koja je zajedno sa svojim organizacijskim timom mnogo nade polagala u program “Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture”. Očekivao se, govori, velik muving na području cijele Primorsko-goranske županije. No, korona je poremetila dobre vibracije, jednako kao i financijske gabarite kompletne nezavisne kulturne scene u Hrvata.
Do današnjeg više nego jasnog svjetla na kraju tunela, trebalo je ipak proći kroz podosta teško razdoblje.
“U tom kontekstu, kad se u tvom neposrednom (kulturnom) okruženju sve stopira ili postaje neizvjesno, a trebalo se dogoditi toliko toga, neizbježno bivaš uvučen u dvostruku igru. S jedne strane, ako svi otkazuju pitaš se, moram li i ja i u kojem času; s druge nastojiš pronaći balans između dišpeta da baš ti ne otkažeš svoj program, te neke imanentne odgovornosti prema zdravlju nemalog broja ljudi. Mač opće neizvjesnosti još uvijek visi nad našim glavama, stoga dok se ne dogodi otvorenje festivala strepit ćemo hoće li se u međuvremenu epidemiološka situacija pogoršati. Ista je na našem području zapravo poprilično dobra i stabilna, većih brojki oboljelih još uvijek nema, do kolovoza se mnogošto izgladilo“, ističe izvršna direktorica Liburnia Film Festivala. Što se tiče zatvaranja ovogodišnje financijske konstrukcije LFF-a, dio budžeta osiguran je ovogodišnjim natječajem Društva hrvatskih filmskih redatelja za kojeg se nije znalo hoće li i kada biti raspisan, dio kroz nešto veći upliv Hrvatskog audiovizualnog centra, a dio kroz “RIJEKU 2020” koji je omogućio iskorak u programu međunarodnog dokumentarnog filma.
Budžet je zatvoren, epidemiološka situacija je pod kontrolom, filmovi čekaju svoje gledatelje. Sve je spremno za početak osamnaestog Liburnia Film Festivala.
“Dakle, sve je nekako poravnano, osim činjenice da na malu Ljetnu pozornicu ove godine neće moći ući svih 400 ljudi što je pun kapacitet gledališta. Sukladno preporukama opatijskog civilnog stožera, bit će gotovo četiri puta manje gledatelja. Također, u prodaji ove godine nemamo festivalske ulaznice, kako bismo imali jasan dnevni pregled nad brojem ljudi koji će posjećivati LFF. Na taj način spriječit ćemo da netko tko je kupio festivalsku ulaznicu, ali je zakasnio s rezervacijom, ne doživi zatvaranje vrata pred nosom zbog prevelikog broja ljudi u prostoru. I da, jako smo se veselili posjeti međunarodnih gostiju, redateljica i redateljica programa ‘Stanje pripravnosti’, no ti su dolasci iz dobro poznatih razloga otkazani. Nadam se da ćemo ih u što većem broju ipak uspjeti poloviti u online razgovorima koje planiramo”, govori nam Jelena Androić.
Može li izvršna direktorica LFF-a preporučiti pokoji film iz ovogodišnjeg festivalskog programa?
“Teško je najaviti program naglašavajući neke, a izostaviti druge filmove. Floskula morate vidjeti sve jer cijeli program je odličan tu postaje neizbježna. Ako bih se, primjerice, vodila kriterijem premijera, svakako bih istaknula film ‘Starac i roda, priča o Malenoj i Klepetanu’ Tomislava Jelinčića. Film će na LFF-u imati svjetsku premijeru, također i otvara festival u ponedjeljak, 24. kolovoza. Dokumentarac donosi toplu priču o povezanosti Stjepana Vokića i nacionalno poznate rode; pozitivnu priču o skrbi za bića u potrebi. Svjetsku premijeru imat će i film ‘Ono drugo selo’ Jadrana Bobana, dokumentarac krasne fotografije o Španovici kako selo zovu Hrvati, ili Novom Selu iz kuta Srba. U svakom slučaju selu s dva imena, dvije povijesti, dva groblja, i brojnim neizrečenim i konfliktnim memorijama koje se prenose iz generacije u generaciju”, govori Jelena i nastavlja:
“Jako je zanimljiv i ‘Doktorice, pem v’ grobeka’ Nikoline Barić, koji će također imati svjetsku premijeru u Opatiji. Film iz rakursa liječnice iz Zagorja, inače redateljičine majke, portretira raspadajući hrvatski zdravstveni sustav. Drago nam je da će svjetsku premijeru kod nas imati i ‘Užarska radionica Ivana Delimara’ naše najpoznatije performerice Vlaste Delimar, koja je snimila doslovno zakapanje svoje obiteljske kuće u Štaglincu pokraj Koprivnice, kultnom mjestu Vlastinog umjetničkog festivala. Film otvara mnoga pitanja, a jedno od njih je i pitanje surovosti čina rušenja i zakapanja kuće u odnosu na njenu privatnu i javnu simboliku; ideje novog početka kroz destrukciju kao kreativan, estetski i stvaralački čin.”
Hrvatski doku-stvaralački žrvanj ne posustaje ni pred koronavirusom. O tome svjedoči i lijep broj prijavljenih dokumentaraca na 18. Liburnia Film Festival.
“Ukratko, bez obzira na ovu neobičnu i prekinutu godinu – što smo naglasili i ovogodišnjim vizualom čija je jedna polovica crna i stvara dojam da je riječ o grešci – na LFF je prijavljeno čak devedesetak filmova. U konkurenciji je, kao što to i inače bira selektor i direktor festivala Oliver Sertić, i velik broj filmova mlađih autorica i autora, čija je neka tendencija – ako sudimo po ovogodišnjem programu – eksperimentalniji pristup dokumentarcu. Tu je i velik broj filmova našoj publici znanih, nagrađivanih i renomiranih autorica i autora: primjerice Goran Dević s ‘U ime Republike Hrvatske’ o nesretnom zaključenju političke karijere Marka Franciškovića, ili Tomislav Žaja koji na naše veliko platno dolazi s filmom ‘Ivanova igra’, također o prekinutoj karijeri, u ovom slučaju poznatog nogometaša Ivana Gudelja“, govori izvršna direktorica LFF-a.
Najveća novost u odnosu na prethodne jest poseban međunarodni program “Stanje pripravnosti”, koji uključuje šest međunarodnih dokumentaraca te jedan hrvatski igrano-dokumentarni naslov, “Dnevnik Diane Budisavljević” (Hulahop / December / This and That Productions; 2019.) Dane Budisavljević.
“Riječ je o vrsnim dokumentarističkim ostvarenjima koja bilježe ekstreme naše političke sadašnjosti, neovisno događaju li se oni u starim demokracijama, Norveškoj, Švedskoj i Njemačkoj, ili na problematičnom Istoku, u Bugarskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj. Program, kao i njegov naziv, inspirirani su činjenicom da trideset godina nakon nominalnog završetka Hladnog rata i simboličkog rušenja Berlinskog zida Europa (i svijet) stoje u stanju pripravnosti za potencijalni novi rat, bilo da ga definiramo kao politički, socijalni, ekonomski ili uistinu oružani sukob širih razmjera”, govori Jelena, kojoj je drago da će LFF imati priliku učiniti iskorak i podebljati svoje programske aktivnosti. “Stanje pripravnosti” će, osim video-razgovora s redateljima, uključivati i studiju slučaja (case study) filma “Dnevnik Diane Budisavljević”.
Redateljica Dana Budisavljević govorit će o radu na filmu koji je, govori Androić, izuzetno važan za hrvatsku kinematografiju ali i društvo. “Veseli me najava da će od jeseni film biti i u školskom kurikulumu za učenike osnovnih i srednjih škola. Mislim da je to važno”, posebno ističe.
Nakon završetka festivala, udruga iza Liburnia Film Festivala kreće u novi program koji bi trebao započeti u rujnu i listopadu. On će biti priređen u riječkom kvartu Kozala u suradnji s njihovim Mjesnim odborom. Planira se participativno-edukacijski program s ciljem razvoja zajednice, odnosno angažiranja stanovnika tog dijela grada – približit će im se metode organizacije filmskih projekcija i, nada se Androić, potaknuti ih na samostalan nastavak njihovih organizacija u prostorima tamošnjeg doma kulture.