U Bjelovaru se po četrnaesti put organizira Festival dokumentarnog filma DOKUart. Od 5. do 11. listopada u Kulturnom i multimedijskom centru u Bjelovaru bit će prikazano jedanaest dokumentarnih filmova, od čega tri s pečatom hrvatske premijere. Uz zanimljive filmove i brojne goste, organizatori – bjelovarska Udruga za promicanje kulture DOKUart – najavljuju predstavljanje projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, kao i riječkog Art-kina Croatia. Nakon završetka festivala, dio programa tradicionalno će gostovati u zagrebačkom kinu Tuškanac.
Kao jedna od većih novosti, ove će se godine na DOKUartu po prvi put dodijeliti nagrada Počasni DOKUartovac predviđena za osobu koja uspješno doprinosi filmu i filmskoj umjetnosti, filmskom obrazovanju i širenju medijske kulture. Premijerno izdanje nagrade otići će u ruke dugogodišnje tajnice i predsjednice Hrvatskog filmskog saveza, Veri Robić-Škarici. Nagrada će biti dodijeljena na svečanom otvaranju festivala, kojeg filmski večeras u 19.30 sati u promet upogonjuje dokumentarac “Lake lekcije” / “Easy Lessons” / “Könnyű leckék” (2018) mađarske autorice Dorrotye Zurbó. Ona će u Bjelovaru osobno predstaviti svoj dokumentarac čija radnja prati mladu djevojku Kaifu u njenom pokušaju integrarcije u mađarsko društvo. Glavna protagonistica, također bjelovarska gošća, pobjegla je iz rodne Somalije kako bi izbjegla okove prisilnog braka.
Od hrvatskih filmova u Bjelovaru, najveću pažnju na 14. DOKUartu izaziva nagrađivani dokumentarac “Na vodi” (Petnaesta umjetnost, 2018.) Gorana Devića o kojem smo zaista iscrpno pisali na našoj stranici. Put Bjelovara će i “IKEA for YU” (Hrvatski filmski savez / Wizworks Studio; 2018.) debitantskih autorica Marije Ratković Vidaković i Dinke Radonić. Film na zanimljiv način prati priču Ratković Vidaković koja seli u novi švedski dom, i to kroz osobni i povijesni nazivnik bivše države, redateljice čija obitelj i danas njeguje jugoslavenske ideale. Publici bi mogla biti zanimljiva i manjinska hrvatska koprodukcija “Playing Men” (Nosorogi / Restart; 2017.) Slovenca Matjaža Ivanišina, sasvim neobičan doku-esej o mediteranskim muškarcima različitih generacija koji igraju tradicionalne igre.
Oni su mali, ali su veliki
Većina bjelovarskih filmova igrala je na najuglednijim svjetskim festivalima, primjerice samo dokumentarac “Moji očevi, moja majka i ja” / “My Fathers, My Mother and Me” / “Meine keine Familie” (2012) Austrijanca Paul-Juliena Roberta prikazan je na Viennaleu, Visions du Réelu, Karlovim Varima, minhenskom Dok.festu itd. Redatelj u filmu propitkuje koncept obitelji, odlazeći na osobno putovanje koje će ga odvesti i do mjesta njegovog rođenja, nekadašnje komune Friedrichshof.
DOKUart nikad nije bio festival koji će vas na prvu zapljusnuti nepreglednom trpezom filmskog i industrijskog programa. Bjelovarsko doku-okupljalište na čelu sa selektoricom Radom Šešić, oduvijek je ciljalo narativne, nehermetične, životne filmove, koji nisu namijenjeni tek elitističkim nepcima šačice odabranih. Kako iz godine u godinu selektirati autorske filmove, a u isto vrijeme privući (i) širu publiku te zadržati odavno poznatu nepretencioznu atmosferu – zavidno je umijeće već samo po sebi. A Bjelovar to ostvaruje, rekli bismo već dosadno rutinski.
Uz glavni event, paralelno je na rasporedu i Mali DOKUart, predviđen za kremu osnovnoškolskog doku-stvaralaštva. Za učenike je također organizirana i filmska radionica koju će voditi naši istaknuti filmaši Damir Čučić i Boris Poljak. U DOKUbusu, smještenom ispred fontante na Korzu, moći će se pak do 11. listopada pogledati izabrane filmove s prethodnih izdanja festivala. Dani dokumentarnog filma u Bjelovaru, zar treba veće pozivnice od toga?
Dokumentarni.net: Glavne preporuke iz programa 14. DOKUarta:
“Na vodi” (2018)
- Režija: Goran Dević
- Produkcija: Petnaesta umjetnost
- Zemlja podrijetla: Hrvatska
- Trajanje: 79 minuta
- Datum i vrijeme održavanja: 10.10. | 19.30 sati
Već smo Bogu i čovjeku dosadili s Devićevim dokumentarcem, jednim od vrhunaca dosadašnje karijere vrsnog hrvatskog dokumentarista. Što reći a da nismo već nadrobili? Ništa pametno, zapravo. “Na vodi” je film o ljudima koji pokušavaju sastaviti krhotine vlastitog života, u gradu izranjavanom ratnim i ekonomskim nepogodama. Najbolji dokumentarac 14. DOKUarta.
“Muhi: Općenito privremeno” / “Muhi: Generally Temporary” (2017)
- Režija: Rina Castelnuovo-Hollander i Tamir Elterman
- Zemlje podrijetla: Izrael / Njemačka
- Trajanje: 87 minuta
- Datum i vrijeme održavanja: 8.10. | 19.30 sati
Prikovan posljedicama teške autoimune bolesti, vječno nasmijani palestinski dječak Muhi posljednjih sedam godina živi u izraelskoj bolnici. Tamošnji liječnici prisiljeni su bili dječaku amputirati obje ruke i noge kako bi mu spasili goli život. Zajedno s njime, bolničke dane krati i njegov djed, stoik-emotivac duge brade koji bi za unuka otišao na kraj svijeta. Muhi zbog bolesti ne može putovati u Gazu, stoga nestrpljivo čeka rijetke posjete svoje majke. Rodbina za njega više ne pita, otac također ima vlastitih briga. Teška situacija na svim frontama. U slučaju “Muhi: Općenito privremeno” radi se o klasičnom opservacijskom low budget dokumentarcu, kojem uz zanimljivu društveno-političku premisu Palestinaca unutar izraelskog teritorija/bolničkog sustava, najveću snagu ipak predstavlja emocionalni punch koktela različitih vrsta bezizlaznih situacija iz kojih protagonisti pokušavaju izvući najbolje.
“Bezuvjetna ljubav” / “Unconditional Love” / “Miłość bezwarunkowa” (2018)
- Režija: RafaŁ Łysak
- Zemlja podrijetla: Poljska
- Trajanje: 40 minuta
- Datum i vrijeme održavanja: 6.10. | 19.30 sati
Poljski redatelj RafaŁ Łysak u “Bezuvjetnoj ljubavi” ne pjeva Tupacovu uspješnicu, ali nećemo mu previše zamjeriti na krađi reperskih klasika. Film je dosad osvojio desetak nagrada, od čega tri nagrade publike. Nimalo slučajno, pa nek’ se i DOKUart pazi. Glavna zvijezda filma, autorova baka Tereza konzervativna je tvrdolinijašica kojoj zbog šarmantne brbljavosti ne možete pretjerano zamjeriti staromodne stavove. Religiozna baka vijest o unukovoj homoseksualnosti ne prima najbolje – ipak, ne po cijenu hladnog ramena. Ponekad zaboravljamo koliko kvalitetan, opušten i neopterećen protagonist zlata vrijedi u dokumentaristici. “Bezuvjetna ljubav” kao školski dokaz ove tvrdnje.
