Sedamnaesto izdanje Liburnia Film Festivala je pred vratima. Od 26. do 30. kolovoza kapiju otvara jedini specijalizirani festival hrvatskog dokumentarnog filma, koji svoje posjetitelje dočekuje na sada već uobičajenim opatijskim lokacijama Ljetne pozornice i Ville Antonio. Kao i uvijek, očekuje nas pregršt zanimljivih domaćih dokumentaraca, lijep broj svjetskih premijera te bogat popratni, edukativni i glazbeni program. Detaljnije ćemo o svemu u našim preporukama u ponedjeljak, iako smo dobar dio već pokrili kroz službene najave. Za onu neposrednu, iz prvog reda do mora, zamolili smo smo izvršnu direktoricu Liburnia Film Festivala, Jelenu Androić.
Po čemu se razlikuju okolnosti pripreme ovogodišnjeg festivala u odnosu na prethodna izdanja?
“Ove godine smo u organizacijski tim uveli nekoliko novih mladih ljudi. Zahvaljujući podršci Zaklade Kultura nova, Udruga Liburnia Film Festival koja organizira festival, početkom godine zaposlila je producenticu Tamaru Barabu. Već nakon nekoliko mjeseci vidimo plodove tog poteza, s obzirom na organizacijski rast same udruge. Pozitivno se reflektira na sve njene aktivnosti, ne samo na festival. Osim Tamare, po prvi put na odgovornim mjestima radi nekoliko mladih žena. Radi se o pozicijama odnosa s javnošću, odnosno ureda za goste. Dakle, ponovno smo u valu otvaranja prema mladima i osiguravanja budućnosti festivala. Također smo s veseljem primili vijest o odobrenju jednog novog programa za financiranje u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, pa će festival iduće godine biti dio programa EPK-a. Sve su to pozitivne stvari koje tkaju sliku festivala u bližoj budućnosti. Među izazovima, međutim, uvijek su najveći oni financijski. Tako je na primjer iznos koji smo kroz javne potrebe u kulturi ove godine ostvarili od Grada Opatije, dvostruko manji nego prethodnih godina.”
Prošlo je već nekoliko godina od napuštanja vaše stalne baze u Ičićima – novi dom pronašli ste u Opatiji. Imate li boju podršku lokalnih vlasti u odnosu na stare dane?
“Ovo je četvrto festivalsko izdanje u Opatiji. Od prve godine bilo je jasno da se festival prelaskom na opatijsku Ljetnu pozornicu promijenio. U Ičićima su se projekcije održavale na neomeđenom prostoru, u lučici, i tom pozicioniranošću na prolazu, Lungomareu, dakle na samoj šetnici uz more, dodatno se podcrtavala naša otvorenost. Međutim, lučica je bila lokacija na kojoj je cijeli festival bilo potrebno izgraditi: od pozornice, platna, projekcijske kućice, dopreme projektora, struje, stolica, šanka… Ljetna pozornica, koja i neovisno o LFF-u ima ljetni filmski program, funkcionira po sistemu ključ u ruke. Projekcije su kvalitetnije, ljudi ih prate neometanije, i koncentriranost festivala u prostoru pojačava festivalsku homogenizaciju. Ičići također nisu pružali infrastrukturnu mogućnost za širenje programa u dnevne sate, dakle nisu imali prostor za popodnevne projekcije. U Opatiji smo isti našli u Vili Antonio gdje smo koncentrirali i edukacije. Što se podrške lokalne vlasti tiče, kako su Ičići mjesto u sastavu Grada Opatije, ona je ostala ista.”
Možeš li nam izdvojiti nekoliko ovogodišnjih LFF-ovih dokumentaraca na koje bi posjetitelji trebali posebno obratiti pažnju?
“Svakako valja izdvojiti svjetske premijere u konkurenciji. Bit će to filmovi ‘Baka’ Borne Zidarića, studenta ADU-a koji prati svoju obitelj u rekonstrukciji zadnjih dana života pokojne bake. Zatim su tu ‘Hipokritovi sinovi’, također ADU-ovog studenta Antona Mezulića, zabilješka pokušaja da Sveučilište u Zagrebu postane mjesto biblijskih vrijednosti. Među svjetske premijere ubraja se i ‘Nihilist’ Renate Lučić, zanimljiv portret redateljičinog prijatelja, odnosno ‘Pluf!’ lanjskog LFF-ovog laureata Elvisa Lenića, koji je u jednom popodnevu i jednom događaju uhvatio komadić specifičnosti istarske duše. Festival će u ponedjeljak, 26.8., otvoriti film Višnje Skorin ‘Da je meni ono što mi nije’ koji će imati hrvatsku premijeru. Nadamo da će joj prisustvovati glavna protagonistica, izuzetna žena Sandra Jurak.
“Izdvojila bih, primjerice, i film ‘Lavovi Visa’ Nicola Bongiornoa, pravi avanturistički podvodni doks. ‘Tustu’ Andreja Korovljeva vjerujem da ne treba posebno najavljivati, kao ni pravi politički doks ‘U slučaju rata’ Jana Geberta, Hulahopovu koprodukciju. Drago mi je da ćemo posljednjeg dana festivala izvan konkurencije premijerno prikazati i dva naslova riječkih autora, ‘Gurati naprijed’ Mirka Žorža i ‘Yalla Yalla’ Marka Paradžika.
“Posebno mi je zadovoljstvo što ćemo prikazati debitantski film Alda Paquole, ovogodišnjeg dobitnika Nagrade za životno djelo Društva hrvatskih filmskih kritičara. Riječ je o igrano-dokumentarnom filmu ‘Automati želja’ iz 1979. godine koji je digitaliziran posebno za ovu priliku. Nisam uspjela pronaći podatak o njegovom prikazivanju na nekom drugom filmskom festivalu, ali riječ je o filmu posebne atmosfere koji je autor snimio nakon jedne kave s Lordanom Zafranovićem. Direktor fotografije je Goran Trbuljak kojem je, ako se ne varam, ovo bio diplomski rad na Akademiji. Film ima posebnu crnovalovsku atmosferu i riječ je zaista o biseru našeg off programa. Na programu je u srijedu, 28.8., u Vili Antionio od 18.30 sati i toplo ga preporučujem svim filmofilima. Možda se na razgovoru kasnije pridruži i redatelj, pa vjerujem da će biti jako zanimljivo.”
