“U toj nemoći i beznađu preostaje nam samo krik. I zapomaganje iskazano najsvestranijim perom našeg vremena – filmskom kamerom.”
– Lordan Zafranović, “Zalazak stoljeća (Testament L.Z.)”
Lordan Zafranović nikada se nije zamarao hinjenjem lažne skromnosti – imao je pametnijeg posla. Posvetivši život filmu kao beskompromisnoj umjetnosti, uporno je pomicao granice dopuštenog, doličnog i društvu prihvatljivog. U zalog nam je stoga ostavio radikalno modernistički opus obilježen avangardnim, dubinskim preciznim formama i suočavanjem s potisnutim sadržajima kolektivnog identiteta. Nijedan hrvatski redatelj nije tako postojano zagledao u crnu rupu naše prošlosti za vrijeme Drugog svjetskog rata, uparivši svoja istraživanja tekovina ustaštva s izrazito ambicioznom modernističkom formom. Drugim riječima, Zafranović se nikada nije libio beskompromisno tražiti istinu te za svoju potragu preuzeti punu odgovornost i pripadajuće zasluge.
Rođen u Maslinici na otoku Šolti 1944. godine, Zafranović stasa u okrilju Kinokluba Split gdje već 1961. snima svoj prvi kratki film “Nedjelja”, koji će poslužiti kao ishodište njegovog istoimenog dugometražnog igranog prvijenca nastalog u produkciji legendarnog Filmskog autorskog studija osam godina kasnije. Na Pedagoškoj akademiji u Splitu diplomirao je književnost i likovnu umjetnost, a do 1966. već je autor dvadesetak amaterskih filmova. Uz Ivana Martinca, Zafranović je do danas nenadmašeni prvak po mnogočemu pionirske i duboko avangardne splitske škole filma. Formalno filmsko obrazovanje stječe na praškoj FAMU na kojoj diplomira režiju 1981. godine. U to je vrijeme Zafranović već ostvario međunarodnu karijeru priskrbivši si na festivalu u Cannesu 1979. godine nominaciju za Zlatnu palmu s filmom “Okupacija u 26 slika” (1978). Isto filmsko ostvarenje prethodne se godine u Puli okitilo Velikom zlatnom arenom, kao i nagradom za režiju.
“Okupacija u 26 slika” dio je Zafranovićeve ključne igranofilmske trilogije posvećene traumama Drugog svjetskog rata, koju još čine filmovi “Pad Italije” (1981) i “Večernja zvona” (1986), svi nastali po scenarijima Mirka Kovača. Istu temu Zafranović obrađuje i u dva iznimna dokumentarna ostvarenja – “Krv i pepeo Jasenovca” (1983) te “Zalazak stoljeća (Testament L.Z.)” (1994). Potonji je po mnogočemu jedinstven u našoj kinematografiji, s obzirom da se autor u monumentalna tri sata nadahnutog filmskog kolažiranja, usuđuje preklopiti vlastitu povijest s onom kolektivnom a prešućenom, oživljenom snimkama nastalim za vrijeme NDH u produkciji Hrvatskog slikopisa, kao i dokumentarnim materijalima sa suđenja Andriji Artukoviću, Pavelićevom ministru unutarnjih poslova. Hrvatski redatelj na filmu je radio više od deset godina, a nakon što ga je ranih devedesetih konačno dovršio, dokumentarac je zbog nepoćudnog sadržaja sljedećih dvadesetak godina bunkeriran od strane domaćih vlastodržaca, uključujući i HRT na kojem nikad nije prikazan unatoč koprodukcijskom udjelu tadašnje Televizije Zagreb.
Zafranovićeva teza je jednostavna: horor prošlosti ponavljat će se sve dok ne prihvatimo i ne naučimo njegove lekcije. “Testament” nastaje u vrijeme novog rata u Hrvatskoj, pa 20. stoljeće završava u krvi i pepelu, baš kao što je i počelo. Autor ingeniozno kolažira raznorodne snimke samouvjereno šarajući prostorom i vremenom koje spaja svojom vehementnom naracijom. Tu i tamo i sam staje pred kameru kako bi nam, primjerice, pročitao ulomak iz veličanstvenog romana “Kaputt” talijanskog književnika Curzija Malapartea. Sve ovo izrazito podsjeća na jedan drugi filmski testament 20. stoljeću, francuskog redateljskog velikana Jean-Luc Godarda koji svojim nadahnutim “Filmskim (pri)povijestima” (1986. – 1998.) u isto vrijeme priča vlastitu priču, reflektirajući istu kroz povijest filma i traume. Poput Godarda, i L.Z. je imao obraza, ne zauzimajući strane istovremeno stati s obje strane kamere kako bi svjedočio istinu, pa makar i onu vlastitu. Zafranović se na ovaj način dostojanstveno oprostio od turbulentnog stoljeća u kojem su snovi jednih plaćeni krvlju i pepelom drugih.
“Zalazak stoljeća (Testament L.Z.)”
- Režija: Lordan Zafranović
- Scenarij: Lordan Zafranović i Vojdrag Berčić
- Snimatelji: Branko Jaklin i Andrija Pivčević
- Montaža: Jan Danhel, Jan Daniel, Ivica Drnić i Luba Durkovicová
- Glazba: Jan Zigmund
- Produkcija: Češka televizija / Constellation / Televizija Zagreb (HRT) / Kino Dokument / Sinex / Terra Film
- Zemlje podrijetla: Austrija / Hrvatska / Češka / Francuska
- Godina proizvodnje: 1994.
- Trajanje: 201 minutu