Povijest sporta zaslužna je za bezbrojne nadahnjujuće priče o ljudima koji su unatoč lošim izgledima nadišli brojne prepreke kako bi u konačnici zasjali, izvukli najviše od sebe i trijumfirali. Rijetko se, međutim, susrećemo sa scenarijem u kojem (sportskim) gubitnicima doživljeni poraz promijeni život nabolje, čak ga i oplemeni. Upravo ovakvim pojedincima iz sportske perspektive bavi se nova Netflixova dokumentarna serija “Losers” (2019) ispričana u osam polusatnih poglavlja.
Boksač koji nakon teškog poraza ostvaruje zavidnu holivudsku karijeru, nogometni tim čijeg igrača za vrijeme utakmice ugrize pas (!), crna klizačica u borbi protiv predrasuda sudaca i okoline, nepobjediva momčad curlinga zbog kojeg sport biva prisiljen promijeniti pravila, maratonac koji nestaje u pješčanoj oluji, žena koja gotovo gubi život za vrijeme utrke saonicama, talentirani i svojeglavi košarkaš koji uspijeva pronaći novi smisao života te jedan od najneslavijih poraza u povijesti golfa – teme su koje serija američkog redatelja Mickeyja Duzyja obrađuje na živahan način u atraktivnom formatu. Duzyj je prvenstveno poznat i priznat crtač i dizajner, stoga je svaka epizoda serije, uz klasične dokumentarističke instrumente poput razgovora s protagonistima i njihovim obiteljima, sportskim novinarima i drugima, obogaćena i vrhunskim animiranim sekvencama u kojima autor na sebi svojstven način dočarava trenutke koje ne može popratiti stvarnim snimkama događaja, poput borbe za preživljavanje u pustinji olimpijca Maura Prosperija. Usto, Duzyjevi primarni subjekti svi su redom zanimljivi likovi, čiji su porazi transformirali njihove sudbine u nešto drugačije, po mnogočemu ljepše i uzvišenije nego bi prvotno sanjana pobjednička postolja možda ikad uspjela napraviti.
Neka poglavlja ipak odstupaju od gubitničkog narativa. Primjerice, premda je engleski niželigaški nogometni klub Torquay United iz druge epizode (“The Jaws of Victory”) svakako luzerska momčad, priča zapravo donosi detalje njihove nevjerojatne, urnebesne pobjede unatoč nedaćama iz odlučujućeg susreta. Slična je situacija i s kanadskim curling timom koji izvlači pouke iz poraza, pa se na sljedeće nacionalno prvenstvo pobjednički vraća s novom (nepopularnom) taktikom. Ako ćemo biti blagonakloni prema autoru, i ove epizode možemo promatrati kroz prizmu građenja uspjeha na temeljima prijašnjih poraznih nasukavanja.
Današnje moderno društvo opsjednuto je pobjednicima i pobjeđivanjem.
Gubitnici u seriji najčešće nalaze novi smisao prenoseći svoja iskustava mlađim generacijama, pa tako klizačica Surya Bonaly, košarkaš Jack Ryan i golfer Jean Van De Velde rade s djecom kojoj pokušavaju usaditi ljubav prema sportovima u kojima sami nisu uspjeli ostvariti željene ciljeve. Boksač Michael Bentt znanje ne prenosi mladima, već filmskim glumcima. I sam je ostvario zavidan broj uloga, u karijeri njemu osobno privlačnijoj od boksačkog puta na koji ga je odgurnuo nasilni otac. Drugi pak, poput spomenutog Prosperija ili trkačice s psima Aliy, koji su oboje gledali smrti u oči, nisu se prestali baviti svojim sportovima već su neugodna iskustva doživjeli kao dodatan poticaj. Tako se Mauro stalno vraća na trku u kojoj je gotovo izgubio život, unatoč tome što će ga slijepa posvećenost pustinji u konačnici koštati odnosa s vlastitom obitelji.
Današnje moderno društvo opsjednuto je pobjednicima i pobjeđivanjem. Dovoljno se sjetiti Trumpove predsjedničke kampanje i grmljavine s pozornice da će “toliko pobjeđivati da će vam biti slabo od pobjeda”. U takvom ozračju serija “Losers” uspijeva pronaći nešto pozitivno, nadasve ljudski te u naličju pobjede pokazati nam da ona dolazi u različitim oblicima, koje možda nikada ne bismo osvijestili promatrajući sport i život iz binarne perspektive. Sve je to na dostojanstven, inteligentan i profinjen način u svojoj seriji ispričao redatelj Mickey Duzyj.