PočetnaNajavePosljednji film Michaela Glawoggera uskoro u hrvatskim kinima

Posljednji film Michaela Glawoggera uskoro u hrvatskim kinima

|

“Bez naslova” / “Untitled” (2017), posljednji film velikog austrijskog dokumentarista Michaela Glawoggera (“Megagradovi“, “Smrt radnika”, “Slava kurvi”) stiže u neovisna hrvatska kina 27. travnja, u distribuciji Restart Labela.

“Najljepši film koji mogu zamisliti je onaj koji nikada ne završava”, tim riječima glas autora gledatelje uvodi u film bez naslova i teme. Godine 2014. Michael Glawogger se u pratnji snimatelja Attile Boe i snimatelja zvuka Manuela Sieberta uputio na dvogodišnju filmsku odiseju po najzabačenijim zakutcima svijeta, bez očekivanja i ograničenja. Bilo je to organsko filmsko stvaralaštvo u svom najčišćem i najslobodnijem obliku. Stotine sati fascinantnog filmskog materijala snimljenog tijekom dvije godine putovanja kroz desetak zemalja, krenuvši od rodne Austrije, preko Hrvatske, Bosne, Srbije i Albanije, sve do zapadne Afrike, ukomponirani su u ovu poetsku posvetu čovječanstvu.

Nakon iznenadne smrti Michaela Glawoggera tijekom snimanja, u travnju 2014., ovaj dokumentarni mozaik na temelju snimljene građe i redateljevih dnevničkih zapisa završila je njegova dugogodišnja suradnica, montažerka Monika Willi, poznata, među ostalim, i po suradnji s Michaelom Hanekeom.

“Bez naslova” je posveta filmaševom kozmopolitskom pristupu, a prije svega vizualna odiseja puna živosti i boja, koja na osoban način govori o stanju čovječanstva te sličnostima i razlikama među ljudima propitujući istovremeno teme osobne slobode, straha od nepoznatog i univerzalnih vrijednosti humanizma.

Kinopremijera filma “Bez naslova” zakazana je za subotu, 27. travnja u Dokukinu KIC u 19 sati, a prije premijere, u 17 sati, Monika Willi održat će masterclass “Izazovi montaže”. U nedjelju, 28. travnja, nakon projekcije, u 19 sati, Willi će o filmu razgovarati s redateljem Borisom Mitićem, koji je i sam sudjelovao u produkciji filma.

Michael Glawogger (1959. – 2014.) bio je beskopromisni austrijski redatelj, međunarodno slavljen upravo zbog svojih dokumentaraca. U svojim filmovima najviše se bavio temama i ljudima s margina globalnog društva. Najpoznatiji je po nagrađivanoj trilogiji koju čine: “Megagradovi” / “Megacities” (1998), kompilacija prizora iz života ljudi koji pokušavaju spojiti kraj s krajem u najvećim svjetskim gradovima; “Smrt radnika” / “Workingman’s Death” (2005), potresna posveta obespravljenim radnicima u Pakistanu, Ukrajini, Nigeriji, Indoneziji, Kini i Njemačkoj te “Slava kurvi” / “Whores’ Glory” (2011), intimni pogled u živote prostitutki u Tajlandu, Bangladešu i Meksiku.

Monika Willi austrijska je montažerka najpoznatija po radu s dvojicom sunarodnjaka, Michaelom Hanekeom i Michaelom Glawoggerom. S njima je radila na cijelom nizu nagrađivanih filmova (između ostalima na Hanekeovim filmovima “Pijanistica”, “Bijela vrpca” i “Ljubav”, kao i Glawoggerovim “Smrt radnika” i “Slava kurvi”), a nakon Glawoggerove smrti, od materijala koje je snimio tijekom rada na novom projektu, montirala je i korežirala film “Bez naslova”.

Povezani tekstovi

“Linije pogleda” u Dokukinu KIC

Sljedećeg ponedjeljka u Dokukinu KIC će biti prikazano svih pet epizoda dokumentarnog serijala "Linije pogleda" (Dokumetar / FPS Media; 2025.).

Projekcija, masterclass i radionica Stefana Pavlovića u Zagrebu

U Zagrebu će se 16. i 17. siječnja 2026. održati masterclass, radionica te projekcija filma "U potrazi za konjima" Stefana Pavlovića.

“Bosanoga (sasvim slučajna smrt)” u KIC-u

U sklopu programa "Prvih 25 se pamti", u zagrebačkom KIC-u će 9. prosinca u 20 sati biti prikazan film "Bosanoga (sasvim slučajna smrt".

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Human Rights Film Festival: “S Hasanom u Gazi” – Brisani prostor

Očekivano za Aljafarija, "S Hasanom u Gazi" (2025) nije klasično težak film, u kojem ljudska patnja dramatično stoji u prvom planu.

23. Human Rights Film Festival: “Imago” – Kako je bila zelena moja dolina

"Imago" (2025) Oumara Pitsaeva se tako ispostavio kao sve čemu se valjda svaki autor od svog djela nada, kao i ono čega se pribojava...

“Fiume o morte!” Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

"Fiume o morte!" (2025) hrvatskog autora Igora Bezinovića je najbolji europski dokumentarni film 2025. godine!

23. Human Rights Film Festival: “Militantropos” – Dnevnik kolektivnog tijela u ratu

"Militantropos" (2025) formalno ne iskoračuje iz dokumentarističkih prikaza rata u Ukrajini koji je festivalska publika već imala prilike vidjeti.

23. Human Rigths Film Festival: “Inventar” – Dekonstrukcija nasljeđa

Ivan Marković zaokružuje angažman oko zgrade beogradskog Sava Centra kraćom, epilognom studijom "Inventar" (2025).

23. Human Rights Film Festival: “Ne shvaćajte to osobno” – Energija pobune

Najveći, središnji dio "Ne shvaćajte to osobno" Jelene Jureše zaprema ostvaraj troje umjetnika koje se može doživjeti, smatrati ili odrediti koncertom.

Masterclass Johana Grimonpreza u Dokukinu KIC

U Dokukinu KIC danas će biti održan masterclass belgijskog multimedijalnog umjetnika i redatelja Johana Grimonpreza.

23. Human Rights Film Festival: “Ono što treba činiti” – Pošto ljudsko dostojanstvo?

"Ono što treba činiti" Srđana Kovačevića prikazuje zaposlenika ljubljanskog Radničkog savjetovališta koji nude pravnu pomoć obespravljenim radnicima.

Redateljice kao gradivo tkivo slovačkog dokumentarnog filma

Slovačke redateljice posljednjih su godina sve brojnije te unose teme od osobnih interesa.

Vera Lacková – Emancipacija kroz arhiv

Vera Lacková, redateljica romskog podrijetla mlađe generacije, tematizira problematiku romske populacije kroz povijest.