PočetnaNajavePosljednji film Michaela Glawoggera uskoro u hrvatskim kinima

Posljednji film Michaela Glawoggera uskoro u hrvatskim kinima

|

“Bez naslova” / “Untitled” (2017), posljednji film velikog austrijskog dokumentarista Michaela Glawoggera (“Megagradovi“, “Smrt radnika”, “Slava kurvi”) stiže u neovisna hrvatska kina 27. travnja, u distribuciji Restart Labela.

“Najljepši film koji mogu zamisliti je onaj koji nikada ne završava”, tim riječima glas autora gledatelje uvodi u film bez naslova i teme. Godine 2014. Michael Glawogger se u pratnji snimatelja Attile Boe i snimatelja zvuka Manuela Sieberta uputio na dvogodišnju filmsku odiseju po najzabačenijim zakutcima svijeta, bez očekivanja i ograničenja. Bilo je to organsko filmsko stvaralaštvo u svom najčišćem i najslobodnijem obliku. Stotine sati fascinantnog filmskog materijala snimljenog tijekom dvije godine putovanja kroz desetak zemalja, krenuvši od rodne Austrije, preko Hrvatske, Bosne, Srbije i Albanije, sve do zapadne Afrike, ukomponirani su u ovu poetsku posvetu čovječanstvu.

Nakon iznenadne smrti Michaela Glawoggera tijekom snimanja, u travnju 2014., ovaj dokumentarni mozaik na temelju snimljene građe i redateljevih dnevničkih zapisa završila je njegova dugogodišnja suradnica, montažerka Monika Willi, poznata, među ostalim, i po suradnji s Michaelom Hanekeom.

“Bez naslova” je posveta filmaševom kozmopolitskom pristupu, a prije svega vizualna odiseja puna živosti i boja, koja na osoban način govori o stanju čovječanstva te sličnostima i razlikama među ljudima propitujući istovremeno teme osobne slobode, straha od nepoznatog i univerzalnih vrijednosti humanizma.

Kinopremijera filma “Bez naslova” zakazana je za subotu, 27. travnja u Dokukinu KIC u 19 sati, a prije premijere, u 17 sati, Monika Willi održat će masterclass “Izazovi montaže”. U nedjelju, 28. travnja, nakon projekcije, u 19 sati, Willi će o filmu razgovarati s redateljem Borisom Mitićem, koji je i sam sudjelovao u produkciji filma.

Michael Glawogger (1959. – 2014.) bio je beskopromisni austrijski redatelj, međunarodno slavljen upravo zbog svojih dokumentaraca. U svojim filmovima najviše se bavio temama i ljudima s margina globalnog društva. Najpoznatiji je po nagrađivanoj trilogiji koju čine: “Megagradovi” / “Megacities” (1998), kompilacija prizora iz života ljudi koji pokušavaju spojiti kraj s krajem u najvećim svjetskim gradovima; “Smrt radnika” / “Workingman’s Death” (2005), potresna posveta obespravljenim radnicima u Pakistanu, Ukrajini, Nigeriji, Indoneziji, Kini i Njemačkoj te “Slava kurvi” / “Whores’ Glory” (2011), intimni pogled u živote prostitutki u Tajlandu, Bangladešu i Meksiku.

Monika Willi austrijska je montažerka najpoznatija po radu s dvojicom sunarodnjaka, Michaelom Hanekeom i Michaelom Glawoggerom. S njima je radila na cijelom nizu nagrađivanih filmova (između ostalima na Hanekeovim filmovima “Pijanistica”, “Bijela vrpca” i “Ljubav”, kao i Glawoggerovim “Smrt radnika” i “Slava kurvi”), a nakon Glawoggerove smrti, od materijala koje je snimio tijekom rada na novom projektu, montirala je i korežirala film “Bez naslova”.

Povezani tekstovi

U četvrtak riječka premijera “Mirotvorca” Ivana Ramljaka

U četvrtak se održava riječka premijera dokumentarnog filma "Mirotvorac" (Factum, 2025.) redatelja Ivana Ramljaka.

Vraćaju se “Doksi u Kleti” uz projekciju “Grand Prizea” Anje Koprivšek

Nakon godine dana pauze vraćaju se "Doksi u Kleti", uz projekciju "Grand Prizea" (2024) redateljice Anje Koprivšek.

Premijera dokumentarca “Život na Sisi” u riječkom Art-kinu

U Art-kinu će se održati premijera dokumentarnog filma "Život na Sisi" (2025) riječkog redatelja Sanjina Stanića.

Komentari

Komentirajte

Napišite komentar
Unesite ime

Najnovije

23. Liburnia Film Festival: “Dolazi mali sivi vuk” – Od inozemne dopisnice do strane agentice

"Dolazi mali sivi vuk" (2025) Žane Agalakove doima se iskrenim zagledom u identitet i sudbinu, dirljivom ispovijedi ranjivog malog čovjeka.

23. Liburnia Film Festival: “Moja prijateljica Sely” – Enuncijacija sjećanja

U međuigri osobnog i kolektivnog, intimnog i društvenog, "Moja prijateljica Sely" (2025) Maje Alibegović pronalazi svoju nježnost i snagu.

23. Liburnia Film Festival: “Najbolji profesor filma na svijetu” – Između fikcije i stvarnosti

U filmu "Najbolji profesor filma na svijetu" (2025) Vida Žagar vrlo se spretno snašla u situaciji gdje joj je manevar limitiran.

(Ne)providnost manipulacije

Treći tekst iz esejističkog serijala "Umnažanje dokumentarnog Umnažanje dokumentarnog".

Sinoć u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival

Sinoć je u Opatiji otvoren 23. Liburnia Film Festival.

Vida Žagar: “Filmovi koji postavljaju važna pitanja vrijedni su rizika”

Vida Žagar režirala je dokumentarac "Najbolji profesor filma na svijetu" (VERN', 2025.), koji će danas biti prikazan na 23. LFF-u.

23. Liburnia Film Festival: “O mačkama i ljudima” – Mačkolovna antropologija južnog Jadrana

"O mačkama i ljudima" (2025) Sunčice Ane Veldić privlačno prožima smirenost s dinamičnošću, promatračku odmaknutost s aktivnom uključenošću.

Žana Agalakova: “Odlučila sam otići ondje gdje me boli”

Ruska redateljica Žana Agalakova za Dokumentarni.net govori o svom filmu "Dolazi mali sivi vuk" / "A Little Gray Wolf Will Come" (2025).

Suženi snovi

Treći esej "Novog gruzijskog dokumentarnog filma" govori o ostvarenju "Kroćenje vrta" / "Taming the Garden" (2021) Salomé Jashi.

Aleš Suk: “Na nama ljudima je kakav svijet ćemo ostaviti onima koji dolaze poslije nas”

Redatelj Aleš Suk režirao je "(P.S.)", začudan i vrlo zavodljiv 15-minutni dokumentarac dramske strukture i lirske atmosfere.